U kotorskom parku, nekada zvanom “Militarski đardin”, bila je smještena stara poslovna zgrada preduzeća “Luka Kotor” AD, koja upravlja lukom Kotor. Ta je zgrada nedavno srušena i na njenom mjestu izgrađena je nova.
Nova poslovna zgrada, po ocjeni građana, estetski i ambijetalno, nedopustivi je neukus, sa svojim enormnim staklenim površinama i još okružena metalnim „okovima“, što liče na građevinsku skelu, koja, kao da još nije skinuta sa dovršenog objekta. A ta graditeljska skalamerija, što u svom najbližem „susjedstvu“ ima srednjevjekovnu utvrdu, bastion zvani „Campana“, od kojega se, sa njegove lijeve strane, gradski bedem proteže, uzvodno, do izvorišta rijeke Škurde, a sa njegve desne, bedem se proteže do izvora Gurdić, nad kojim se natkrililo brdo Sanđovani, sa svojim kamenim utvrdama, dugačkim 4,6 kilometara.
U tom okruženju od kamena, smjestio se grad Kotor, sa svojim ulicama, popločanim crvenim i bijelim kamenim pločama, kamenim fasadama crkava, muzeja, državniih, poslovnih, stambenih i drugih objekata. Grad sa dušom, koja se otkriva svima onima, koji znaju cijeniti to povijesno, graditeljsko i neprocjenjivo kulturno blago.
To je grad, u dnu veličanstvenog Kotorskog zaliva, što je, kao neodvojivu cjelinu, prepoznao svijet, preko svoje organizacije kulture, Unesco, i prihvatio da je ta vrijednost svjetska baština u opasnosti.
Stoga se postavlja pitanje, gdje je izabranom projektantu bilo znanje o svom poslu, ako se, prije pristupa izradi projekta, nije osvrnuo oko sebe i ocijenio ambijent, u kojemu je trabao ostvariti svoju zamisao. Ali, posebno, začuđujuće je, što su organi vlasti, nadležni za procjenu vrijednosti projekata, a to su: Uprava za zaštitu kulturnih dobara i Sekretarijat za urbanizam opštine Kotor, ocijenili taj projekat odgovarajućim i odobrili njegovu realizaciju.
Predmetni projekat naručio je Upravni odbor direktora Luke Kotor AD, čiji bi predsjednik, a i neki članovi Upravnog odbora trebali biti lica, koja su, stručno vezana za pomorstvo, ali i emotivno vezana za grad Kotor i njegove vrijednosti. No, koliko je poznato autoru ovog teksta, realnost je sasvim drugačija, jer većina članova Upravnog odbora preduzeća su osobe, zaposlene u drugim organizacijama, čije osnovne djelatnosti nijesu vezane za pomorstvo.
Ali, pošto je predsjednik Upravnog odbora duže uposlen u istoj firmi, kojoj je osnovna djelatnost pomorstvo. moglo bi se zaključiti da je on svojim dugodišnjim praktičnim radom stekao dovoljno iskustva, tako da može uspješno usmjeravati rad Izvršnog odbora u željenom pravcu. Pore toga, predsjednik Upravnog odbora, tu skoro, stekao je i naučno zvanje doktora nauka, ali javnost još nema saznanja, što je bio predmet njegove doktorske disertacije, niti na kojem je domaćem, ili svjetskom univerzitetu on to zvanje stekao.
No, među građanima, ipak, kruži uvjerenje da predsjednk Upravnog odbora tečno govori engleski jezik, pa da ležerno razgovara sa svjetskim partnerima o temama iz oblasti pomorske problematike, posebno sa vlasnicima kruzera, čiji brodovi redovno uplovljavaju u Luku Kotor.
Autor ovog teksta, tridesetih godina prošlog stoljeća, zajedno sa ostalom kotorskom mularijom, bio je prisutan svečanom otvaranju „stare“ zgrade Carinarnice na Luži, koja je sva izgrađena od tesanog kamena, pa je uklopljena u kotorski ambijent. To je bilo vrijeme, kada Luža nije bila željeznom ogradom odvojena od svoje prirodne cjeline, kada su građani grada Kotora slobodno šetali po njoj, pratili dolazak i odlazak brodova i putnika na njima, a ribari „na udicu“ lovili sa ribu… Ljeti, za teških omorina, tamo su se maestralom hladili građani grada, jer tada još nije bilo „erkondišna“.
I tada su bili carinici, obučeni u zategnute zelene uniforme, ali bez ovlaštenja da građanima brane ulazak na Lužu i da šetaju po njoj. I nama, ondašnjim pjacarolama, niko nije branio, da igramo na „španju“, na „klis“, na „dektetive i lupeže“… Stoga, „spopala me muka“, kada sam, prije par godina, u jedno ljetno predvečerje, pokušao nepozvan ući na Lužu, ali me, već kod ulaza, zaustavio neki postariji čovjek u „civilu“, namrgođene face, koji je, kad me je ugledao, viknuo: „Hej, kud si se ti stari, uputio, oli ne znaš da je ovudijen zabranjeno nepozvan odit“. Zaustavio sam se i sa sjetom pogledao zgradu „stare carinarnice“, kojoj će skoro 100 godina, svu od bijelog tesanog kamena i očuvanu, kao da je juče građena, pa potpuno uklopljena u ambijent grada Kotora. Za koju se uvelike priča je da je prodata nekom privatniku, koji će je, sigurno, bolje znati koristiti nego sadašnji „vlasnici“.
I na kraju, opisaću jedan istiniti događaj, vezan za Luku Kotor. Name, po završetku drugog svjetskog rata, prvi putnički strani brod, koji je uplovljavao u Luku Kotor, bio je francuski brod „Shampolion“. Kad se brod polako „inkoštavao“ uz Rivu, kotorska muzika je, po prethodnom dogovoru, otsvirala prvo francusku himnu, a poslije nje, na francuskom brodu, njihova je muzika otsvirala jugoslavensku himnu, ali ne onu „Hej sloveni“, već jugoslavensku kraljevsku „Bože pravde“…, zbog čega je nastala „frka“, toliko ozbiljna, da je odmah uslijedila zabrana francuskom brodu da se „ankošta“, Ali, ipak, zavađene strane su kasnije popustile, jer je ustanovljeno, da je jugoslovenska politička emigracija podvalila Francuzima pogrešnu himnu, pa je brod, ipak, „ankoštao“.
koji autoritet i naknadna pamet.
A CEMU TA PRICA O ZGRADAMA JESU LI LIJEPE ILI NE VAZAN JE KONACNI ISHOD. DVA PRASETA! OVO JE DRUGA PRICA UMJESTO TRI PRASETA ALI JE SLICNA TEMA DVA PRASETA SAGRADILA DVIJE KUCE JEDNU NA LUZU JENDU U PARK ALI NE DA BI SE ZASTITILI OD VUKA NEGO DA UZ PUT KUPE PO AUTO DA IM LAKSE PANE. SENIOR I JUNIOR KOJI RADE U ISTOJ FIRMI I SALJU PARE TAMO VAMO NIJE IM PROBLEM MALO SKRENUT ZA PO KAKVI AUTIC. DVIJE KUCE DVA AUTA DVA SRECKA A NE NIJE NEPOTIZAM
Džabe pišete i pravilno razmišljate. Uzalud je svako upoređenje sa nekadašnjim vremenom kada su se poštovala pravila i zakon.Gospodine Dender, gluvi su i slijepi mnogi koji odlučuju ma ne samo glavari nego i odbornici koje smo birali da nas predstavljaj. Dižu ruke, čekaju apanažu i baš ih briga što se čini, đe se gradi i za čije potrebe.
Šjor Toni,dokle smo stigli…Pitam se, kako se može ići u budućnost, na vrijednostima koje su stvorene u srednjem vijeku i iste vulgarno omalovažavati?
Umjesto poštovanja dijaloga,oštroku…ći ispoljavaju nevjerovatno neznanje i primitivizam u dijalogu.A bez znanja, tradicije i životnog iskustva, još niko nije stvorio budućnost:ni sebi, ni svom gradu, ni svojoj državi!U istoriji Kotora na Rivi nikad nijesu postojale torine i skalamerije poput ovih današnjih.Najljepša Riva Mediterana pretvorena je u primitivizam.To je dio našeg života, zar ne, moj Toni!
Gospodin Dender se nešto previše aktivirao sa sinom otkad mu se vratio iz vanka. Koje su namjere?Što je u planu?
Kotor treba srusiti i napraviti novi, ljepsi i moderniji!
Zar ne?
ps
svaka slicnost je sasvim slucajna a poenta price je do bola ista!
E moji sjori,vama kao da je Bog pamet popio,te ne znate ni djecete ni sto cete,jadni vi…A da vam nije kruzera udavili bi ste se u sopstvenoj starudiji,cas slavnoj proslosti i graditeljstvu,ali treba obiljezja i modernog doba. Ako vam je buducnost nauticki turizam,dje ce se graditi terminal,nego na luzi,nece valjda u fabriku sapuna.No ko bi narodu ugodio nije se rodio.Izadjite na Vrmac uredite ga,priroda je od boga data,za zdrav nacin zivota,ostavite struku strucnima…..
A stučnjaci su pokazali koliki su. A struka im je jača strana. Blago nama sa građevinama kakve struka i stručnjaci propisuju na Lužu.
Pišete i pričate obične gluposti, ne može se živjeti u srednji vijek niti više na Lužu ribati i kišat kale ajte oli malo u budućnost.
Gosar Toći oduševili ste me mada mi je žao i na sebe i na Vas a ima nas više od po Kotora što nijesmo negodovali još kada je na ovaj radio odma bilo kritike koja svakako stoji i kada su prvi i jedini kazali i slikali ovu bruku i sramotu.
Čudi me da nijesu u more bačili lanternu onu što je rabotao vaš sin kao BIŽANTA! Možda i oće ako im bude smetala za napredne poslove i za dobro grada Boke i Crne Gore.
Kasno Marko na Kosovo stiže! A đe ste gospodine Dender bili vi i ostali veliki Kotorani kad je počela ova gradnja da se reče stop ako treba štrajk, na ulice, transaprenti ne damo LUŽU itd. Nego sad pišete memoare.
Na tečnom englekom su sve lijepo dogovorili i zatvorili luku za sebe ali ne za dugo kako se šuška. Biće još belaja tu……..
ne možemo se više laditi na kraj luže jer je to prevaziđeno reći će vam eksperti i doktori. kakva šetnja lužom kad može gliserima i džipom . Neću se začuditi da krenu i stanove za prodaju da garde u talijasnki park baš kao što su zgradu sa liftom do prvoga pjana. E Kotore, da ti nije mora …..
Šjor Tonći. ali ne čujete i ne čitate kako se samo jadno brane direktori od porta.
Ovoga čuda nema na svijet. Ko je to vidio da se na rivi gradi i zatvara za đir i za turizam,kao da nema niđe mjesta za porat , lučke polsove i ostalo.Dabogda nam istovarivali ćimenat na Lužu i zborili da je to za razvoj grada. Sramotno i niko ih nije digo .
E dondo Toći, neukus je najblaže rečeno, Nezakonito, neambijentalno.Sve je ne samo je da za lična bogaćenja.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].