Anto Dubreta, sportista za primjer

Anto Dubreta

Zvanično najbolji sportista Kotora za 2015. godinu, džudista Anto Dubreta, izabran je jednoglasno.

Uspjesi i medalje za pošteno obavljen posao nijesu ostale nezapažene.

Znao je to Kotor da nagradi priznanjem koji je svakom sportisti izuzetno drago.

Skala radio je pitao Anta Dubretu kako nosi i ovaj uspjeh i ovo priznanje i da podsjeti kako je došao do nagrada i priznanja, na kojim takmičenjima, koliko je bilo teško i koliko je trebalo odricanja.

Dubreta je kazao da je bilo izuzetno teško.

Sezona je bila uspješna.

Moglo je, kaže Anto, i bolje ali je poslije svega zadovoljan.

Kada pogleda unazad, Dubreta vidi dobru godinu, posebno mu je drago što je grad  to vidio, a ljudi počeli da cijene.

Prepoznalo se to i to ga posebno raduje.

Podsjećajući na brojna takmičenja na kojima je bilo teško, uz jaku konkurenciju džudista iz bijelog svijeta, uz sva priznanja, medalje i nagrade,

Dubreta kaže da nije bilo lako.

“Takmičari su u pogonu tokom čitave godine. Samo u julu i avgustu nema takmičenja. Radi se o aktivnom odmoru koji koriste za pripreme kada je u pitanju druga polusezona. Već na početku godine se krene sa jakim takmičenjima. Februar, mart sa državnim prvenstvom na kome nije lako biti prvi. Džudo je kod nas napredovao i nije mala stvar osvojiti titulu prvaka”, navodi on.

“Ove godine sam izgubio u finalu, ali nakon toga je sve došlo na svoje. Bosna, Sarajevo. Drugo mjesto na Evropskom kupu. Učestvovao sam sa reprentacijom Crne Gore na Balkanskom prvenstvu u Sofiji. Bio je tu jedan mali peh. Izgubio sam šansu da se borim za medalju tačno sekund pred kraj meča. To se dešava u sportu a predstavlja iskustvo više. Nakon toga slijede odlični rezultati u Dubrovniku i Malagi, gdje sam osvojio treće mjesto na Evropskom kupu. Moglo je tamo biti mnogo bolje, ali išao sam sam a bilo je i nekih sitnih pehova. Pa ipak  sam zadovoljan postignutim“, kaže Dubreta.

Na pitanje koja mu je nagrada najdraža, a koja borba i koje takmičenje najteže,

Dubreta je odgovorio da je bilo dosta teškoh borbi ali je svakako najveći pečat borba u kojoj je u zadnjoj sekundi izgubio mogućnost da se bori za medalju.

Za to takmičenje, kako kaže, spremao se šest – sedam mjeseci da bi za sekund izgubio od rumunskog takmičara.

To je Dubreti crna tačka u godini koja polako ostaje za nama.

A ona svijetla je Džudo klub Kotor, trener Dejo Popović, čovjek od koga je sve počelo i bez koga ništa od ovoga ne bi bilo moguće realizovati.

Dubreta posebno ističe i Džudo klub Akademik iz Nikšića i trenera Dragana Šćepanovića bez čije pomoći takođe ništa od ovoga ne bi bilo.