“Ovo je multietnička zajednica”
Antifašisti Cetinja Koprivici: Momo, Crna Gora nije država “većinskog naroda”
Teza o „većinskom narodu“ koji bi navodno trebalo da se „ujedini“, negira ustavnu činjenicu da je Crna Gora država građana
NVO Antifašisti Cetinja reagovali su na izjavu potpredsjednika Vlade Moma Koprivice, koji je kazao da „zajedništvo Crnogoraca i Srba pokazalo da većinski narod u Crnoj Gori može prevazići vještačke podjele“.
„Izjava potpredsjednika Vlade Crne Gore Moma Koprivice, da bi „zajedništvo Crnogoraca i Srba pokazalo da većinski narod u Crnoj Gori može prevazići vještačke podjele“, predstavlja perfidno prepakovanu etnonacionalnu politiku, koja se lažno predstavlja kao tolerancija i pomirenje. Teza o „većinskom narodu“ koji bi navodno trebalo da se „ujedini“, negira ustavnu činjenicu da je Crna Gora država građana, a ne etnopolitičkih feuda“, poručuju Antifašisti u saopštenju.
Ako je Crna Gora po Momu Koprivici svedena na „većinski narod“, sastavljen od Crnogoraca i Srba, pitaju oni, gdje su tu Bošnjaci, Muslimani, Albanci, Hrvati i ostali građani ove zemlje?
„Jesu li oni politički višak ili obična statistika u projektu etničkog pomirenja većine?“, upitali su Antifašisti Cetinja.
Ističu da ovakva retorika direktno potkopava građanski i antifašistički karakter Crne Gore, jer umjesto jednakosti svih, reafirmiše logiku etničkih blokova i prebrojavanja krvi i porijekla.
„To nije prevazilaženje podjela, već politika koja je na Balkanu uvijek bila uvod u isključivanje, pritisak i nasilje. Tvrdnja da su podjele „vještačke“ dodatno vrijeđa istorijsko iskustvo onih naroda koji su u Crnoj Gori bili meta nacionalizma, rata, progona i sistemske diskriminacije, posebno tokom devedesetih“, navode oni.
Ovakvi pozivi na, kako kažu, „zajedništvo“ znače da se od „manjina“ očekuje da ćute, a od Crnogoraca da se odreknu sopstvene državotvorne ideje i identiteta, i da se velikosrpskom političkom i klerikalnom projektu ostavi netaknuta pozicija moći, od kojeg se ne traži ništa osim da nastavi kao do sada.
„Tvrdnja Moma Koprivice da su podjele između Crnogoraca i Srba „vještačke“ je i istorijski i politički neiskrena. Te podjele nijesu nastale iz hira ili propagande, već iz konkretnih sukoba oko državnosti, suvereniteta, crkve, rata i devedesetih.
Takođe, napominju, fokus na etničko „zajedništvo“ služi kao dimna zavjesa za klasna pitanja.
„Dok govori o Crnogorcima i Srbima, Momo Koprivica želi da skrene pažnju građana sa pitanja radničkih prava, socijalne nepravde, privatizacija, korupcije i pljački. Zato poručujemo Momu Koprivici da Crna Gora nije država „većinskog naroda“, već multietnička i antifašistička zajednica. Svaki pokušaj da se to svede na dvije „dominantne“ nacije, makar pod parolom zajedništva, predstavlja udar na ravnopravnost, demokratiju i samu ideju slobodne Crne Gore. Smrt fašizmu – sloboda narodu!“, zaključuju Antifašisti Cetinja.
Portal Analitika
Momo ekspertu trebaju te u tebi bratdku Srbiju.
Da im pomogneš zbanjem
Ajde polako.
Prije nego što neki “prerušeni fotograf” solerte dođe u Villamagnu kako bi brzo i žestoko snimio fotografiju, kažemo to.
Kao i svake godine, izložili smo zastavu Federativne Socijalističke Republike Jugoslavije ispred CPA Firenca Jug.
Objasnimo još jednom zašto, nadajući se da će poruka jasno i glasno doprijeti do cijelog ljevičarskog svijeta koji se tijekom godina prepustio mitu o “zajedničkom sjećanju”.
Svečanost oslobođenja u Italiji – 25. travnja – odgovara danu konačnog protjerivanja nacista i pada fašističkog režima.
Dan sjećanja – 27. siječnja – odgovara oslobađanju koncentracijskog logora Auschwitz od strane Crvene armije.
Slično tome, 8. ožujka i 1. svibnja – Međunarodni dan žena i radnika – postali su to nakon povijesnog procesa borbi, štrajkova te političkih i sindikalnih zahtjeva.
To su događaji i zabave koji nam govore o oslobođenju i osnaživanju.
Iznimka je Dan sjećanja.
10. veljače zapravo nema takvog događaja.
10. veljače je dan kada je 1947. potpisan Pariški ugovor kojim su utvrđene nove granice, čak i na talijanskom Istočnom frontu, nakon završetka Drugog svjetskog rata.
Italija je taj datum odabrala u iredentnom smislu. Italija je odabrala taj datum jer i dalje, poput Talijana, tvrdi da su slavenske zemlje okupirane i podvrgnute “prisilnoj talijanizaciji” od strane fašizma.
Italija je taj datum odabrala jer legitimno ne priznaje potpis tog sporazuma.
Ne slučajno, na ceremonijama “medalja za hrabrost” koje su 10. veljače dodijeljene članovima obitelji “prognanika i infoibata”, 300 ih je podijeljeno republikancima i fašistima.
Ne slučajno, ovaj iredentni osjećaj vratio se još jače prilikom rata koji je razbio Jugoslaviju, kada je NATO bombardirao Beograd.
Ne slučajno, nakon završetka rata, Berlusconijeva vlada je uspostavila ovaj dan.
Nije slučajno da je prva osoba istražena u istrazi o “vikend strijelacima” neofašist koji je vikendom od ’92. do ’96., stavljajući pušku na rame, postavljao zasjede u opkoljenom Sarajevu i ubijao civile, uključujući djecu i starije osobe.
Ako se Italija zaista želi sjetiti fašističkog barbarstva i cijele povijesti istočne granice, trebala bi to učiniti govoreći o oduzimanju zemlje slavenskim poljoprivrednicima, zabrani govora slavenskog jezika, koncentracijskim logorima za Slavene poput Arbeovog.
Dakle, ova recidivnost, u skladu s ostalima, trebala je biti postavljena na 6. travnja kao dan oslobođenja Jugoslavije od nacifašizma, a Talijani koji su se pridružili borbi za oslobođenje i jugoslavenskom otporu trebali bi biti nagrađeni.
Međutim, sva ta povijesna istina je potpuno uklonjena i prepisana nacionalističkim, osvetničkim i suprematističkim osjećajem koji predstavlja sam embrij novih ratova i barbarstava.
Međutim, ne možemo očekivati ništa drugačije, posebno od vlade poput sadašnje, legitimnog sina tih mračnih stranica povijesti, koja ne propušta priliku da je prepiše i opiše fašizam, kao i neofašizam, kao žrtvu i partizanske borbe i antifašista u povijesti Republike.
Ako se želimo sjećati, onda se sjećamo svega!
Činimo to isticanjem zastave Federativne Socijalističke Republike Jugoslavije kako bismo odali počast svim palima u toj borbi za oslobođenje, kao što se 25. travnja sjećamo partizana koji su oslobodili Firencu i Italiju.
Zašto se moramo sjećati i da su domoljubi bili partizani, izdajnici fašisti koji su predali domovinu nacističkom okupatoru, a zatim čak pokušali pobjeći maskirani u uniforme?
Živio partizan.
Živjela borba za nacionalno oslobođenje.
Ako su se sinovi krslja Nikole odrekli obraza prodajuci svoje nasledno pravo i poriljali crnogorsku krunu ne znaci da je Crna Gora njihova prcija pa da nju mogu prodat.Crnu Goru je okupirao Aco palikuca. Koprivica pokusava okupaciju prikaze ujedinjenjem. Nikako sluganstvo ne moze biti
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].