U objavama o aktivnostima predsjednika Skupštine preovlađuju protokolarne čestitke opštinama. Stranih državnika i diplomata ni za lijek, osim minimuma koji je nemoguće izbjeći. Bojkot je još uočljiviji prilikom Mandićevih posjeta zapadnim zemljama
Andrija Mandić koji se od izbora na dužnost predsjednika Skupštine Crne Gore suočava s bojkotom zapadnih državnika i ambasadora, od sinoć nije poželjan domaćin ni za većinu svojih koalicionih partnera.
Prijem povodom Dana parlamentarizma koji je Mandić sinoć organizovao u državnoj Vili „Gorica“ ignorisali su, uobičajeno, odnosno kao i sve dosadašnje slične događaje, diplomatski predstavnici zapadnih država. Međutim, na sinoćnjem Mandićevom prijemu nije bilo ni čelnika niti viđenijih članova ostalih stranaka vladajuće koalicije. Izostali su i premijer Milojko Spajić i svi vicepremijeri osim Mandićevog stranačkog kolege Slavena Radunovića. Od ministara prijemu su prisustvovai samo Milun Zogović i Simonida Kordić iz Mandićeve Nove srpske demokratije. Na prijemu su se pojavili šef Delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler. Iz delegacije Evropskog parlamenta koja je juče službeno boravila u Crnoj Gori prijem su izbjegli hrvatski zastupnici Sunčana Glavak i Tomislav Sokol. Ne vide se ni na fotografijama i video snimku Mandićevog protokolarnog sastanka s delegacijom.
Nije tajna da zapadne države ne žele kontakte s Andrijom Mandićem. To će vam otvoreno reći svaki zapadnoevropski diplomata u Podgorici. Ako ne možete sami da vidite. Ambasadori zapadnih zemalja u Crnoj Gori dosljedno sprovode tu politiku jer im je to posao. Dvoje zapadnih diplomata rekli su Standardu da je to „izričit nalog“ jer je u pitanju „veoma postojana politika“. „Ne možemo mi da se kod kuće borimo protiv ekstremista, a da ovdje s njima ćaskamo“, kaže jedan diplomata.
Andrija Mandić je razgovarao ove godine s ambasadorima Alžira, Egipta, Kube… Od evropskih država posjetile su ga diplomate Srbije i Sjeverne Makedonije. Zabilježena su dva sastanka s ambasadorima Austrije i Švajcarske, ali je tu riječ o tzv. oproštajnim posjetama, pukom protokolu kada odlazeći diplomata biva primljen od trojice predsjednika na kratak kurtoazni razgovor. Jedini izuzetak je šef Delegacije EU u Podgorici koji, zbog prirode posla, kontakte s predsjednikom parlamenta ne može izbjeći. Bio je i jedan sastanak Andrije Mandića s ambasadorkom Slovenije pred dolazak predsjednice Nataše Pirc Musar u Crnu Goru, s ambasadorkom Belgije čija je država u prvoj polovini ove godine predsjedala Evropskom unijom, a slijedio je događaj u vezi s Evropskom unijom u Skupštini Crne Gore i s ambasadorkom Italije, ali je tu riječ o tehničkom sastanku organizovanom nedjelju dana pred njegov službeni put u Rim.
Službena putovanja su posebna priča. Kabinet predsjednika Skupštine najavljuje ih na velika zvona formulacijama da će, pored uobičajenih sastanaka, biti i niza razgovora sa strane, ali takvih važnih razgovora nema.
U Rimu je, uprkos najavi da će se sastati „sa predsjednikom italijanskog parlamenta Lorencom Fontanom, kao i brojnim drugim visokim zvaničnicima iz oblasti politike i privrede“, uspio od svih tih „brojnih drugih visokih zvaničnika iz oblasti politike i privrede“ da stigne, mimo protokolarnih susreta s predstavnicima Parlamenta Italije, tek da obiđe Dispečerski centar Terne.
Proljetos je u Portugalu prisustvovao Parlamentarnoj skupštini Mediterana. I tada je najavljeno da će „imati niz bilateralnih sastanaka na marginama ovog multilateralnog događaja“. Nije objavljeno da je imao makar jedan.
U Italiji je razgovarao s čelnicom senatskog Odbora za vanjske poslove Senata Sefanijom Craxi, desničarkom iz Berluskonijeve stranke Narod slobode, a u Portugalu s generalnim sekretarom Parlamentarne skupštine Sergiom Piazzijem. Dakle, s predstavnicima institucija koje su bile domaćini.
Ima još nekoliko sastanaka s čelnicima parlamenata u okviru uobičajene parlamentarne saradnje – i to je to.
Objave aktivnosti Andrije Mandića na portalu Skupštine skup su uglavnom čestitki opštinama i slični prigodni i protokolarni istupi. Sadržaja jednostavno nema.
Naš državni protokol je u prvo vrijeme bio na muci prilikom ugovaranja posjete stranih predsjednika ili premijera. Jer, uobičajeno je da se najviši državni zvaničnici sastanu i sa predsjednikom parlamenta zemlje domaćina. Međutim, sada više ni tu nema iznenađenja ni neugodnosti.
Sistem bez vrednosti – Žrtve kapitalizma u Novom Sadu
Tragični događaj u Novom Sadu, gde je osam ljudi izgubilo živote zbog urušavanja nadstrešnice na železničkoj stanici, nije izolovan incident. On je odraz društva koje je pristalo da ljudske živote stavi na poslednje mesto. U divljem kapitalizmu, gde dominiraju profit i politički poeni, radnici i obični građani postaju brojevi, kolateralna šteta u igri moćnika. Ova nesreća – koja je mogla biti izbegnuta da su ljudski životi postavljeni iznad profita – još jedan je dokaz da ovaj sistem nije samo neefikasan već i surovo nehuman.
U kapitalizmu, koji se u Srbiji prodaje pod maskom “napretka” i “modernizacije,” ekonomske elite i vlastodršci izbegavaju odgovornost. Kada radnik strada na gradilištu, u rudniku, ili kada se zbog bolesti suoči s godinama čekanja na lečenje, odgovorni se kriju iza sistema koji ih oslobađa odgovornosti. Život običnog čoveka je jeftin; on je samo broj, statistika koja će se koristiti u cilju političkog marketinga ili za podizanje korporativnog profita.
U ovom slučaju, renovirana nadstrešnica – koja je koštala ko zna koliko miliona – nije napravljena da traje ili da bude bezbedna. Bila je napravljena da zadovolji kratkoročne interese, da bude dokaz da se “radi i ulaže,” dok istovremeno nije obezbedila osnovnu sigurnost za ljude koji se svakodnevno kreću kroz stanicu. Kada država i kapitalisti zanemare bezbednost, rezultat je neminovno tragedija. Međutim, takve tragedije se koriste kao instrumenti u rukama političara, manipulisanjem javnim diskursom i prikrivanjem prave odgovornosti.
Dok se običan čovek bori za preživljavanje, društvo je programirano da veruje u mitove o “uspešnim” vođama i “inovacijama.” Od radnika i njihovih porodica se očekuje da pristanu na nesigurnost i rizike kao deo “napretka.”
Sistem nas obmanjuje, i mnogi građani, zavedenii propagandom, slepo veruju “liderima” u skupim odelima, ubeđeni da neko brine o njihovim interesima. Ovaj incident u Novom Sadu pokazuje da to nije istina. Naše zdravlje, sigurnost i životi ne znače ništa u igri moći i profita.
Dužnost svakog radnika, svakog građanina koji se suočava sa nepravdom, je da se ne zadovoljava praznim obećanjima. Kapitalizam u svojoj srži nije sistem koji vrednuje ljudski život; on vrednuje samo profit i politički uticaj. Elita je spremna da pošalje ljude u smrt samo da bi zadržala vlast, dok se kritike guše i umanjuju.
Zaista, “nije do sistema,” kako oni kažu. Ali jeste, i uvek će biti – dokle god dopuštamo ovakvom sistemu da postoji, nesreće poput ove u Novom Sadu su samo epizode u procesu kapitalističke eksploatacije i nebrige.
Porodicama stradalih najiskrenije saučešće 🌹
A ovima kada se budu obraćali javnosti… Neka ne zaborave da viknu ” živela Srbija”
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].