Ambasadorka crnogorske kulture i privrede Fetija Kalač o svojoj ljubavi prema Crnoj Gori

Piše: Nada Kovačević

Priča o Fetiji Kalač nije samo priča o jednoj ženi koja je napustila rodni kraj da bi tražila bolji život u dalekoj zemlji. To je priča o snazi, hrabrosti i neugasivoj ljubavi prema domovini ako je kilometrima udaljena od rodnih Rožaja. Njeno srce i dalje kuca za domovinu, a njena životna misija postala je povezivanje dva svijeta – onog u kojem sada živi i onog kojem se uvijek vraća, dušom i djelima. Uspjela je spojiti dva svijeta – ne samo kroz kulturne projekte i promocije, već i doslovno, uspostavljanjem avio linije koja povezuje Crnu Goru i Luksemburg. Ta linija postala je simbol njenih napora da iseljenicima olakša povratak kući, ali i da turistima otvori vrata ka ljepotama Crne Gore.U Luksemburgu je našla novi dom, stvorila uspješan život, podigla svoju djecu i osigurala im budućnost, ali njen duh je uvijek bio vezan za Crnu Goru.

Fetija je ne samo ambasadorka crnogorske kulture, već i prijatelj svima koji je sretnu. Njen osmijeh i toplina otvaraju vrata, a njena spremnost da pomogne nikada ne prestaje. Za Fetiju, svaki trenutak je prilika da učini dobro djelo, da pomogne nekome u nevolji i da pruži podršku, bilo da je riječ o bliskom prijatelju ili potpunom strancu.

Projekat monografije ,,Dobar dan, Crna Goro” posebno je važan, jer objedinjuje sve ono čemu je Fetija posvetila svoj rad – promociju crnogorske prirodne ljepote, kulture i turizma. Predstavlja vrhunac Fetijinog posvećenja očuvanju i promociji crnogorske kulture. Ova monografija nije samo zbirka fotografija i tekstova, već emotivna priča ispričana kroz prizore prirodnih ljepota i kulturnih znamenitosti Crne Gore. Monografija je osmišljena kao alat za promociju Crne Gore kao neodoljive turističke destinacije, sa ciljem da svijet vidi ne samo prirodnu ljepotu zemlje, već i njenu dušu, koju Fetija tako strastveno prenosi kroz svaki projekat.

Ipak, ono što ovu priču čini posebnom je Fetijina neiscrpna energija i nesebična ljubav prema pomaganju drugima. Iako je prošla kroz mnoga iskušenja, Fetija nije zaboravila na važnost zajednice i solidarnosti. Njena predanost radu s ljudima s invaliditetom, kao i pomoć ženama iz drugih krajeva svijeta, pokazuje koliko je srce veliko, a njena misija u Luksemburgu postala je mnogo više od ličnog uspjeha. Osnivanjem Kulturno-informativnog centra Crne Gore, stvorila je most između svog zavičaja i novog doma, spajajući ljude i promovišući bogatu crnogorsku kulturu.

Kroz svaki osmijeh zahvalnosti koji dobije kroz svoj volonterski rad, Fetija pronalazi novu snagu i inspiraciju, dok njena priča svjedoči o tome da se pravi uspjeh ne mjeri samo postignućima, već i uticajem na živote drugih. Ona je dokaz da jedna osoba, kroz nesebičnost i predanost, može napraviti razliku ne samo za sebe, već i za cijelu zajednicu, bilo da je to u Crnoj Gori ili dalekom Luksemburgu. Fetijin put simbolizuje borbu, ali i trijumf žene koja je uzela sudbinu u svoje ruke i preoblikovala je u priču o hrabrosti, ljubavi i neiscrpnoj volji za životom.

#CGDIJASPORA: Kako je tekao vaš put od Crne Gore do Luksemburga?

#Fetija Kalač:  Prije više od tri decenije napustila sam svoj rodni grad, Rožaje, i krenula u svijet u potrazi za srećom. Moj put od Crne Gore do Luksemburga bio je veoma mukotrpan. Uputila sam se, kako se kaže, “trbuhom za kruhom” kod brata od tetke u Berlinu. Međutim, taj put nije ostvaren kako je planirano, pa sam provela oko mjesec dana u Frankfurtu. Iz Frankfurta sam krenula kod brata od ujaka u Luksemburg, koji je ubrzo napustio Luksemburg i otišao za Holandiju.

U početku sam krenula sama, bez djece, a kasnije sam dovela djecu kada sam sredila boravišnu vizu i dobila stalni posao. Ženi samoj nigdje nije lako. Morate da se dokazujete mnogo više puta nego neko drugi za bilo šta. Kao mlada majka sa dvoje djece, uz obaveze prema roditeljima, braći, sestri, sestrićima, sve se očekivalo od mene kao jedne osobe.

Još kada znate da vam roditelji vjeruju da možete sve, čak i ono što mislite da ne možete, i kada vam kažu ,,ne bojimo se mi za tebe,” onda se uzdate u sebe i svoje sposobnosti, kako se kaže. Bez znanja jezika, sa velikom koncentracijom i odlučnošću, kao žena sama nigdje nije lako. Ipak, Bog mi je dao snagu i štitio me od svega do današnjeg dana. I kada padam i kada uspijevam, uvijek je uz mene.

Trebalo je staviti djecu na noge, ne bilo kako, nego da postanu akademski ljudi koji su od koristi društvu i državi koja me ispoštovala kao ženu do danas. Trebalo mi je tri godine da dobijem boravišnu vizu, radom, trudom i odricanjem od svega zarad svih mojih ukućana. Bila sam prva koja se usudila da napravi, tako reći, revoluciju, pokazujući da žena može sama da se bori. Dokazala sam to sa mnogo truda i prolivenih suza.

Djeca su mi sada odlično situirana, dobri su ljudi i nadam se da će ostati humani i da ih novac, karijera i rezidencije neće promijeniti. Ako dođe do tog stupnja, to više neće biti uspjeh nego pohlepa, a Bog ne voli pohlepu. Srećna sam što sam majka mladiću koji pomaže svima kojima je pomoć potrebna u ekonomiji.

Osoba sam koja voli da pomaže i volim da pomažem svima, posebno nemoćnima i ženama koje dolaze iz Afrike, ženama koje se lavovski bore s drugog kontinenta. Uvijek sam pomagala svakome bez obzira na vjeru, naciju ili boju. Za mene postoje samo ljudi i ne-ljudi. Prvo mi je bio cilj da pomognem mojima ukućanima, a to i danas volim da uradim kad se ukaže prilika.

Uvijek sam se sama borila. Je li teško biti nezavisna kao jedna žena? Jeste. Boriti se sama, bez igdje ikoga u svijetu, nije jednostavno. Mislim da Bog daje svakome onoliko koliko može da ponese.

#CGDIJASPORA: Kako ste se prilagodili životu u Luksemburgu, nastavili svoje obrazovanje, te na koji način vas je volontiranje ispunilo i motivisalo da osnujete Kulturno-informativni centar Crne Gore?

#Fetija Kalač: Luksemburg je postao moj drugi dom. Prvi koraci ovdje vodili su me kroz različite poslove – od vođenja restorana pri Tenis klubu, do zaposlenja koje me održavalo u novoj sredini. Svaki osmijeh, svaka zahvalnost koju sam doživjela kroz taj rad, podsjećala me na to zašto sam krenula na ovaj put.

Najviše me to čini srećnom. Svugdje sam, jer jedan posao me ne čini srećnom uvijek sam u pokretu i sto više stvaram i pravim djela to me više inspiriše i daje mi neku energiju enormnu. U Luksemburgu sam i nastavila školovanje pa sam tako pohađala Višu turističku  – smjer gastronomija.

Ipak, kruna mog boravka u Luksemburgu je osnivanje Kulturno-informativnog centra Crne Gore, koji je postao most između mog zavičaja i ove nove zemlje. Kroz taj centar spajam svoju ljubav prema Crnoj Gori i želju da njen duh i ljepotu prenesem i u daleke krajeve, baš kao što sam i ja ponijela dio svoje domovine u srcu kad sam prvi put kročila na ovaj put.

#CGDIJASPORA: Kao predsjednica Kulturno – informativnog centra Crne Gore u Luksemburgu šta je cilj vašeg rada?

#Fetija Kalač:  Kulturno-informativni centar Crne Gore u Luksemburgu, osnovan 25. marta 2019. godine, obilježio je pet godine uspješnog rada posvećenog jačanju kulturnog i nacionalnog identiteta Crne Gore. Kroz raznovrsne aktivnosti, uključujući internet i Facebook stranicu, centar aktivno integriše mlade porijeklom iz Crne Gore i promoviše svoju maticu.

Tokom pandemije, centar je, u saradnji s diplomatsko-konzularnom mrežom, organizovao povratak crnogorskih državljana i pružao humanitarnu pomoć. Jedan od najvećih uspjeha centra je uspostavljanje avio linije Luksemburg-Tivat i Luksemburg – Podgorica koju sam pokrenula u saradnji sa luksemburškom kompanijom Lukser i Aerodromima Crne Gore. Ova linija olakšava povratak iseljenika i privlači turiste, dodatno promovišući ljepote Crne Gore.

Centar nastavlja s ambicioznim planovima, uključujući promociju crnogorskog jezika kroz radionice, te organizaciju likovnih, edukativnih i sportskih aktivnosti. Uz podršku Ministarstva prosvjete Luksemburga, uskoro se planira realizacija kurseva francuskog i luksemburškog jezika. Takođe, centar radi na projektu otvaranja Botaničke bašte Crne Gore u Luksemburgu, čime promoviše biodiverzitet Crne Gore i njene prirodne ljepote.

#CGDIJASPORA: Šta za vas znači udruženje, odakle ideja za te aktivnosti?

#Fetija Kalač:  Ovo udruženje za mene predstavlja izvor života, snagu i osvježenje. Svaki realizovani projekat doživljavam kao nagradu koja dolazi nakon posvećenog rada, a zadovoljstvo mi pruža spoznaja da moji napori imaju značaj, kako za Crnogorce ovdje, tako i za one u domovini. Volim pokretati inicijative koje ostavljaju trag, povezuju ljude i brišu granice između nas.

Ta želja za povezivanjem dva svijeta često predstavlja izazov, posebno u vremenu kada su pravi razgovori, susreti i iskreni pogledi sve rjeđi. Ipak, uprkos tim barijerama, nastojim stvoriti most između dva horizonta, dva doma — onog u Luksemburgu i onog u Crnoj Gori. Nije uvijek jednostavno, ali svaki korak ka tom cilju vrijedi truda.

#CGDIJASPORA: Kažite nam nešto o novom projektu koji pripremate?

#Fetija Kalač: Ove godine, Kulturno-informativni centar Crne Gore u Luksemburgu s ponosom privodi kraju prestižni projekat — monografiju “Dobar dan, Crna Goro”. Ova monografija nije samo knjiga; to je emotivna priča ispričana kroz objektiv, riznica najsvježijih fotografija koje vjerno dočaravaju čarobne predjele Crne Gore. Svaka stranica odiše ljepotom, prikazujući prirodna čuda i kulturne dragulje zemlje, uz tekstove na francuskom i engleskom jeziku. Namijenjena tržištima Beneluksa i frankofonih zemalja, monografija nosi plemenitu misiju — da svijet upozna sa istinskim bogatstvima Crne Gore.

Fotografije koje krase ovu monografiju zrače autentičnošću, prizivajući osjećaj divljenja i pozivajući svakog posmatrača da se upusti u istraživanje skrivenih ljepota crnogorske obale. Svaki kadar, pažljivo biran i besprijekorno predstavljen, vodi nas na putovanje kroz pejzaže koji oduzimaju dah, kroz mjesta koja često ostaju van turističkih mapa, ali čija ljepota ostavlja bez riječi.

Monografija “Dobar dan, Crna Goro” je mnogo više od vodiča; ona je hommage crnogorskim pejzažima i kulturnom nasljeđu. Pored prikaza prirodnih ljepota, sadrži i informacije o najistaknutijim restoranima, kafićima, konobama i hotelima, koji pružaju nezaboravna gastronomska i smještajna iskustva. Uključeni su i popisi muzeja, galerija i umjetničkih centara, čime se naglašava bogato kulturno nasljeđe i kreativna energija Crne Gore.

Cilj ovog projekta nije samo da privuče strane turiste, već da im pruži priliku da osjete dušu Crne Gore — destinaciju koja osvaja srca na svakom koraku. Monografija će postati ključan alat u promociji Crne Gore kao neodoljive turističke destinacije, koja pruža nezaboravna iskustva, očaravajuće pejzaže i kulturu koja odiše autentičnošću i toplinom.

#CGDIJASPORA: Kako stižete vaš posao u Luksembrgu, aktivnosti u udruženju?

#Fetija Kalač:  Dakle, kao što vidite, kada postoji volja, sve se može uskladiti, a preuzete obaveze se ispunjavaju s posvećenošću. Uspijevam da balansiram između redovnih i vanrednih aktivnosti, ulažući trud da svaka obaveza bude ispunjena na vrijeme. Moj radni dan ne završava se u 15 sati, već često traje do kasnih večernjih sati. Do tada uspijevam da obavim sve što je potrebno — od privatnih obaveza do aktivnosti vezanih za udruženje. Svaki dan je ispunjen telefonskim razgovorima, susretima, slanjem mailova i pisanjem pisama, a to su sve sitni koraci koji vode ka velikim rezultatima.

Vikendi su moj poseban prostor. Tada se posvećujem volonterizmu, svojoj strasti koja me ispunjava i daje smisao mom svakodnevnom radu. To je vrijeme kada odlučujem da se povučem iz gradske vreve i pronađem mir u prirodi. Nekada su to šetnje kroz mirne šumske staze, prolazak pored rijeke, ili pak boravak u parku. Te trenutke koristim za punjenje baterija i dublje promišljanje, a često ih dijelim s prijateljima, s kojima provodim dragocjeno vrijeme u opuštenom druženju.

Upravo ti vikendi su moj balans između svakodnevnih obaveza i potrebe da se povežem s prirodom, da dišem duboko i pronađem unutrašnji mir. Volonterizam i posvećenost drugim ljudima donose mi osjećaj ispunjenosti, dok trenutci provedeni u prirodi i sa dragim ljudima doprinose mom mentalnom i duhovnom zdravlju. Iako su dani ispunjeni obavezama, svaki trenutak je dragocjen, jer znam da svaki korak koji napravim, bilo na poslu, u udruženju ili kroz volonterizam, vodi ka boljem i srećnijem svijetu za sve nas.

#CGDIJASPORA: Šta vam je oslonac i podrška?

#Fetija Kalač:  Prijatelji su mi neizmjerno važni, oni su moj oslonac i podrška, često poput druge porodice. U ovim godinama provedenim u Luksemburgu, moj život ispunjavaju upravo prijatelji koje sam ovdje upoznala, ljudi koji su me prihvatili i s kojima dijelim svakodnevicu, radosti i izazove. S njima gradim posebne veze koje su temeljene na međusobnom razumijevanju, podršci i povjerenju. Vrijeme provedeno s prijateljima za mene je dragocjeno, bilo da su to opuštena druženja, razgovori uz kafu, šetnje ili zajedničke aktivnosti koje nas ispunjavaju i povezuju.

Za jednu ženu s Balkana, odlazak u daleku, nepoznatu zemlju poput Luksemburga donosi mnoge izazove i iskušenja. To je korak u nepoznato, gdje ostavljaš iza sebe sve što ti je poznato i drago, svoju porodicu, prijatelje iz djetinjstva, svoju kulturu i običaje. Suočavanje s novom sredinom, drugačijim načinom života, jezikom, običajima, pa i vrijednostima nije nimalo lako. Ali, ta hrabrost da kreneš na taj put donosi i nevjerovatne prilike — za rast, promjene i izgradnju sebe u novom kontekstu.

Kroz sve ove godine shvatila sam da je ključna stvar za sreću u stranoj zemlji upravo taj osjećaj pripadnosti, a prijatelji su ti koji ga stvaraju. Zbog njih se ovaj daleki Luksemburg pretvorio iz nepoznatog i stranog mjesta u dom pun topline, razumijevanja i ljubavi. Oni su moj oslonac, podrška i svjetlo u svakom izazovu koji se nađe na mom putu.

#CGDIJASPORA:  Koje su bile prepreke na vašem putu do uspjeha?

#Fetija Kalač:  Sve što sam postigla danas rezultat je prepreka koje sam morala savladati, i svaka od tih prepreka bila je nesalomljiva lekcija, oblikujući me u osobu kakva sam sada. Te lekcije nisu bile lake, ali su bile neprocjenjivo vrijedne, jer su me naučile da ništa vrijedno ne dolazi bez truda, da je uspjeh rezultat strpljenja, upornosti i neprekidne hrabrosti da se ide dalje, bez obzira na izazove. Da biste istinski uspjeli, morate razumjeti da svakodnevni rad nije dovoljan. Potrebna je dublja posvećenost, potreban je unutrašnji žar koji vas gura naprijed i kad se čini da je sve protiv vas.

Kažu da iza svakog uspješnog čovjeka stoje godine neuspjeha. Ne bih rekla da su te godine neuspješne, već protkane težinom, izazovima i napornim radom. Svaka od tih godina je bila putovanje samo po sebi, sa trenucima sumnje, umora, ali i sa mnogo malih pobjeda koje su me ohrabrile da nastavim. Bile su to godine borbe, ali i izgradnje, jer su me naučile da vjerujem u sebe, čak i kad okolnosti nisu bile naklonjene.

Vjerujem u svaki korak koji pravim i u svaku godinu koja dolazi, jer svaka nosi prilike za rast i nove pobjede. Upravo ta vjera, u kombinaciji s napornim radom, strpljenjem i odlučnošću, garantuje uspjeh. Iako je ponekad teško, i iako su neki dani bili ispunjeni sumnjom, nikada nisam odustala. Svaki izazov koji sam savladala pokazao mi je koliko sam jaka, i svaki put kada sam pomislila da ne mogu dalje, pronašla sam u sebi snagu da nastavim.

Ono što sam naučila kroz sve ove godine je da uspjeh nije samo cilj, već putovanje. To je svakodnevna borba, preplitanje radosti i tuge, uspona i padova. Svaki pad me naučio kako se bolje podići, a svaka prepreka mi je dala priliku da rastem. Uspjeh ne dolazi preko noći, već se gradi iz godine u godinu, iz svakog napornog dana, iz svake suze i osmijeha, iz svakog trenutka kada sam se borila da ostanem vjerna sebi i svojim snovima.

Zato vjerujem u ono što dolazi, jer sam kroz sve teške trenutke naučila da sam sposobna za velike stvari. Vjerujem da me svaka buduća godina nosi još dalje, prema novim izazovima, ali i novim uspjesima. I koliko god bilo teško, znam da ću nastaviti hrabro, jer iza svakog napora stoji obećanje uspjeha i osjećaj ispunjenosti koji se ničim ne može zamijeniti.

#CGDIJASPORA:   Šta biste poručili na kraju?

#Fetija Kalač:  Na kraju, najvažnije je ostati dosljedan sebi, čuvati vjeru u svoje sposobnosti i snove. Uspjeh nije neka daleka fikcija, niti neuhvatljiva ideja koja pripada samo nekolicini, već realnost koja postaje moguća kada se posvetimo svom putu s potpunom ozbiljnošću i istrajnošću. To nije jednostavan zadatak, jer će život uvijek donijeti prepreke i trenutke sumnje. No, u tim trenucima, najbitnije je vjerovati u svoje snage i ne dozvoliti da vas oklijevanje udalji od vašeg cilja.

Postoji nešto moćno u toj vjeri u sebe — u toj odlučnosti da nastavite dalje, i kad vam možda ni drugi ne vjeruju, kad okolnosti nisu idealne. To je snaga koja vam daje vjetar u leđa kad je najpotrebnije. Biti dosljedan sebi znači ne gubiti iz vida ono što vas pokreće, što vas čini srećnim i ispunjenim, čak i kad vas život suočava s teškim izborima.

Uspjeh je realnost za one koji ne odustaju, za one koji su spremni dati sve od sebe i vjerovati da će trud, suze i znoj jednog dana donijeti plodove. To je vjera u proces, u sebe, i u činjenicu da su snovi ostvarivi kada se njima posvetimo s ljubavlju, strašću i neustrašivom hrabrošću. Na kraju, uspjeh dolazi onima koji su dosljedni, koji se ne boje težine puta, jer znaju da je svaki korak, ma koliko težak, vrijednost koju niko ne može oduzeti.

Zato, vjerovati sebi i ostati dosljedan svojim snovima nije samo recept za uspjeh, već za život ispunjen smislom i svrhom.