Iz diplomatskog predstavništva Sjedinjenih Američkih Država Portalu ETV saopšteno da građani ne bi trebalo da snose posljedice zbog protesta
Snažno podržavamo pravo na mirno, nenasilno okupljanje i slobodu izražavanja kao temeljne vrijednosti demokratskog društva – saopštili su iz Ambasade Sjedinjenih Američkih Država za Portal ETV.
Poručili su da „građani ne bi trebalo da snose posljedice zbog ostvarivanja prava na mirno okupljanje i izražavanje mišljenja“.
– Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Podgorici generalno ne komentariše pojedinačne izjave političara ili političkih partija. Pozivamo sve političke aktere, civilno društvo i medije da pokažu poštovanje prema žrtvama tragičnih događaja na Cetinju i njihovim porodicama, fokusiraju se na oporavak zajednice i rade zajedno kako bi iz ove tragedije izvukli pouke i obezbijedili veću sigurnost građana Crne Gore – saopštili su Portalu ETV iz Ambasade SAD.
U crnogorskoj Prijestonici 1. januara dogodio se drugi masovni zločin za nepunih dvije i po godine, kada je pomahnitali ubica pobio čak 12 osoba, među kojima i dvojicu dječaka, dva rođena brata. Šest kasnije se ubio.
Odgovor policije na ovu krizu bio je, kako sa stanovišta stručnjaka za bezbjednost, tako i ogromnog dijela crnogorske javnosti krajnje neadekvatan, zbog čega je neformalna studentska grupa „Kamo śutra“ organizovala proteste na Cetinju i u Podgorici. Jedan od njihovih zahtjeva je da ostvake podnesu potpredsjednik Vlade zadužen za sektor bezbjednosti Aleksa Bečić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović.
To je razjarilo partiju na čijem je čelu Bečić – Demokrate, odakle danima vode odvratnu kampanju protiv studentske grupe „Kamo śutra“, ali i građanki i građana koji su ih podržali na protestima, pokušavajući da ih diskredituju.
U odbrani svojih političkih lidera tvrde kako iza organizacije protesta i zahtjeva za ostavkama stoje bivši predsjednik države Milo Đukanović, „zajedno sa svojim kriminalnim klanovima“, te kompanija Bemaks, biznismen Aco Mijajlović, kao i kavački, škaljarski i ostali kriminalni klanovi u Crnoj Gori. Čak se bave falsifikovanjem, pa su tako objavili fotografiju jedne od učesnica protesta tvrdeći kako je ona kćerka Mijajlovića i na taj način pokušali da potkrijepe svoje tvrdnje da on stoji iza protesta. Ispostavilo se da to nije njegova kćer.
Veoma opasno saopštenje u susret protestu organizovanom u Podgorici, kojim su optužili organizatore da iza njih stoji mafija – kavački i škaljarski kriminalni klan, potpisali su funkcioneri Demokrata – Boris Bogdanović, Zdenka Popović, Nikola Rovčanin, Anđela Vojinović, Duško Stjepović, Albin Ćeman i Momčilo Leković.
Novo saopštenje uslijedilo je poslije protesta, 6. januara, ovog puta sa tezom da iza organizacije stoje Đukanović i bivši policijski funkcioner Zoran Lazović, koji je u pritvoru zbog optužbi da je sarađivao sa mafijom.
U tom saopštenju direktno su targetirali građansku aktivistkinju Maju Gardašević u pokušaju da preko nje dokažu tezu da iza protesta stoji Đukanović, jer postoje fotografije na kojima je ona sa Đukanovićem na nekim događajima. Gardašević je najavila krivičnu prijavu.
-…podsjetićemo vas da je govore držala perjanica Mila Đukanovića, dok su skupu prisustvovali advokati narko kartela, zatim najbliži srodnici bjegunaca koje SDT tereti za monstruozna krivična djela, kao i rukovodioci određenih ugostiteljskih jazbina narko kartela – piše, pored ostalog, u saopštenju Demokrata od 6. januara.
Kao „dokaz“ da iza studentske grupe „Kamo śutra“ stoji Đukanović naveli su i to da je Instagram stranica ove grupe oformljena – u januaru 2025. godine…
Bezbjednosna situacije u Crnoj Gori ozbiljno je narušena, a dva masovna ubistva za nepunih dvije i po godine u kojima je ubijeno čak 22 ljudi, među kojima četvorica dječaka, alarm su da je potrebna hitna reforma policijske organizacije. Pogotovo u svjetlu činjenice da je masovni ubica u cetinjskom naselju Medovina, prije dvije i po godine, ubijao svoje komšije naočigled policije koja nije reagovala, a masovni ubica koji je pobio 12 osoba 1. januara izmicao je policijskoj potjeri čitavih šest sati.
Neformalnu studentsku grupu „Kamo śutra“ danas je podržalo više od 100 univerzitetskih profesora i saradnika u nastavi, kao i blizu 200 kulturnih djelatnika.
SSSR je imao više od 26 milijuna mrtvih da nas oslobodi od nacizma, izjednačavanje komunizma i nacizma je lažnjak ratnohuškačkog i liberalnog zapada koji je u ovih 80 godina oživio nacističke i genocidne stavove. Propadajući Zapad koji se ne može uzeti kao referenca vrijednosti i koji, izvan licemjerja načina, pokazuje vlastiti zaborav, a ne dan sjećanja.
Refleksije.
Prve izvršne naredbe koje je odmah izdao Trump politički su tsunami za sve političare koje su velike financije smjestile u svoje kazamate, no ‘Leopardova’ hipoteza da se sve mijenja da se ništa ne mijenja ostaje potpuno otvorena.
1) Zato što američkom “dubokom državom” još uvijek dominiraju financijske investicijske tvrtke s cionističkom hegemonijom, koje premještaju trilijune dolara više od Federalnih rezervi, a Trump/Musk se s tim moraju nositi.
2) Profiti i pljačka javnih financija već su nesrazmjerno ostvareni s prijevarama vezanim uz Covid19 i CO2 alarmom; prijevare koje više ne izdržavaju udare stvarnosti i neuvijenog znanstvenog svijeta. Nasilnim zatvaranjem i otvaranjem novih tokova javnog novca, zahtijevajući od svih zemalja predvođenih SAD-om da utrostruče kupnju naoružanja, omogućit će velikim sionsko-atlantskim financijama da se preusmjere prema novim profitabilnim investicijama.
Primirje u Gazi, mir u Ukrajini, NATO financijsko održavanje blagajne EU, uvozne carine u SAD, okupacija Paname, Grenlanda i Kanade, zajedno sa simboličnim ciljem preimenovanja Meksičkog zaljeva u Američki zaljev, naglašavanje sukoba s Kubom i Venezuelom… teško je ne vidjeti poente vjerojatne nove vanjske politike.
Uz stagnaciju američkog gospodarstva i rekordno negativan javni dug, čemu treba dodati i gubitak moći dolara zbog financijske politike zemalja BRICS-a, Trump razmišlja prepustiti ga velikim financijama, poput Bidena, ili želi preuzeti kormilo i definirati globalni ‘status quo’ kako bi mogli obnoviti SAD i njegovu dominaciju na kontinentu preuzimanjem povijesnog jenkijevskog modela ‘nove granice’, sugerirajući da treba odgoditi sukob s Rusijom i Kinom do boljih vremena?
Da bi to učinio, mora s njima sklopiti sporazume, svojevrsnu ‘novu Jaltu’ koja uključuje Aziju, Europu i Afriku, što uključuje slabljenje BRICS-a i kineska ulaganja za zapošljavanje u SAD-u.
Hoće li velike financije htjeti reći svoje utječući na ovaj ili onaj izbor ili će prihvatiti JFK rješenje?
Odluči li eliminirati Trumpa, Meloni i prije svega Italija, uz trgovinske carine i mnoge troškove naoružanja, naći će se gore nego prije.
Ne prduckaj Šugavi mic mic Humče. Ukrajinci po grobljima ubijaju penzinisane navodno “filo ruse”, a sopstvene građane.
Ovaj video objavljuju talijani, pa valjda nećeš, a u stvari jesi, veći katolik od pape, veći amerikanac i od amera, a imitiraš sve okupatore, Ćesarovinu, Serenissimu i ostala merda, pa bi moga otvorit jedan merdarijo i na Peluzicu , u babinu kazu .
https://www.facebook.com/share/p/15SSZUBJvZ/
Duhovi Koji Se Smeju
Od Korejskog rata do danas, SAD su posejale krv i bol širom sveta. Žetve tih ratova su sada duhovi koji se tiho smeju, ispunjeni gorčinom i pravdom. Od Koreje do Vijetnama, preko Bliskog Istoka, sve do Jugoslavije – svaki zločin, svaka laž, svaka nevina žrtva, sada odzvanja u plamenu koji proždire imperiju koja je mislila da je nepobediva.
U Koreji su spaljena sela i ubijeni milioni, a tiha sela su postala grobnice. U Vijetnamu je napalm pretvorio džungle u pepeo, dok su nevine duše ispisivale svoje priče na dimu. Ali duhovi nisu nestali. Oni su čekali.
A onda je došla Jugoslavija. Pod plaštom humanitarne intervencije, američke bombe su se obrušile na gradove, mostove, škole i bolnice. Srce Evrope postalo je poligon za njihove lažne priče o slobodi i demokratiji. Ubijali su decu u Nišu, gađali vozove u Grdelici, rušili domove u Beogradu. Dok su njihove vođe hladno raspravljale o geopolitičkim interesima, duše ubijenih nevinih upisale su ime te imperije na listu dugova koje istorija nikada neće zaboraviti.
Bliski Istok je postao nastavak istog rata. Irak, Sirija, Libija, Avganistan – svuda ista priča. Bombe, smrt i pustoš, dok su propagandne mašine proizvodile mitove o američkoj moralnoj superiornosti. A sve vreme, duhovi nevinih, od Sarajeva do Faludže, skupljali su se, strpljivo čekajući trenutak kada će njihova tišina postati glasna.
I sada, dok plamen zahvata Los Anđeles, ti duhovi se smeju. Nije to smeh likovanja ili osvete, već gorak podsmeh pravdi. Oni znaju da nijedna imperija koja je gradila moć na zločinima ne može opstati. Svaka bomba bačena na Jugoslaviju, svaki razrušeni dom u Vijetnamu, svaki život ugašen u Kabulu, sada se vraća poput vetra koji nosi plamen natrag ka onima koji su ga zapalili.
Duhovi njihovih ratova su ovde. Oni se smeju, jer žetva je došla, i plodovi su pepeo.
ZA STRONCA RUSOFILSKA
BUĐONIJA I KASTIO PARILO
Sa punanim džepovima američkih dolara I Eura ,nesoji stronci niko od nikoga …
Original falsifikata: Ruska laža i srpska paralaža
Tekstolike tvorevine kremaljskih medijskih poslenika više liče na fragmente iz neke antologije
Prezir prema činjenicama, ruganje istini i svakom ljudskom pokušaju da dođe do saznanja osnovne su karakteristike kremaljske propagande (EPA)
Dominantno prorusko raspoloženje u srpskoj javnosti nije nastalo preko noći, nije palo s Marsa, niti je u pitanju neka prirodna pojava nastala usled nekakve samorazumljive bliskosti između dva slovenska naroda.
To je plod višedecenijske propagande na kojoj istrajno radi većina medija u Srbiji. Televizije s nacionalnom frekvencijom, svi tabloidi, nebrojeni desničarski portali i razne druge dezinformativne platforme direktno su uprenute u putinovsku propagandu.
Hiljade televizijskih emisija, desetine hiljada ispisanih tekstova, svakodnevno ponavljanje oveštalih propagandističkih floskula hipnotisali su prosečnog medijskog konzumenta, stvarajući mu u glavi sliku sveta koja s realnošću ima vrlo labave veze.
U toj masi paranormalnog sadržaja nema izveštaja o tome kako Rusija zapravo izgleda, šta se u toj dalekoj zemlji dešava, već je sve podređeno stvaranju predstave koju je formirao Kremlj.
To nije novinarstvo, već ideološki program koji treba utuviti neopreznom publikumu u mozak. Putin je put, istina i život; Rusija je velika sila i zaštitnica srpskih interesa, Kosova poglavito; Zapad je dekadentan, truo i pred raspadom; Putinova Rusija je jedina prava čuvarka pravoslavlja i tradicionalnih vrednosti; demokratske zemlje su najveće zlo na svetu, tamo su ljudi robovi ogrezli u materijalistička zadovoljstva, dočim se u Rusiji neguje duhovnost, i tako dalje, i sve u tom banalnom stilu. Ništa novo, to je samo srpska kopija originalnih kremaljskih narativa.
Original falsifikata
U širenju putinovske propagande učestvuju domaći izvođači radova, vrli srpski rodoljubi koji bi Srbiju rado videli kao rusku guberniju, konzervativci, mračnjaci i protivnici ljudskih prava i sloboda.
Njihov udarnički rad je za svaku pohvalu, godinama su vredno radili na iskrivljavanju svesti svojih sunarodnika, učinili su sve što je u njihovoj moći i trud im se isplatio, sudeći po podršci koju Putin uživa među građanim omamljenim masovnom propagandom.
Međutim, nakon što je Rusija izvršila agresiju na Ukrajinu ukazala se potreba za pojačanjem propagandne doze, te za ukazanjem nekih novih kadrova, pre svega kremaljskih majstora za lagarije i krivotvorenje realnosti.
Intenzivirano je prevođenje raznih ruskih autora, mahom Putinovih kolumnista, analitičara, propagandista, a padne i poneki intervju sa zvaničnicima i ideolozima. Nije loša ni srpska prepisivačka škola kremaljskih halucinacija, ali ipak original je original, pogotovo kad je u pitanju original falsifikata.
Ko je mislio da su domaći nacionalistički, desničarski i anticivilizacijski proizvođači i dileri magle na veliko i malo neprevaziđeni u zlostavljanju realnosti i elementarnih činjenica, taj nije upoznao rusku propagandu.
Nije neobično verovati da su plodovi domaće raspameti vrhunac sumanutosti, ipak su ti ljudi masovnog ubicu Ratka Mladića proglasili za heroja, genocid u Srebrenici za nepostojeći događaj, četnike za antifašiste, a zločince za žrtve novog svetskog poretka, nije to mali uspeh.
Doduše, u pitanju je državni projekat, veliki su finansijski i medijski resursi uloženi u stvaranje iskrivljene slike stvarnosti, ali ipak treba odati priznanje poslanicima laže i paralaže, nije laka rabota ubediti milione ljudi da je crno – belo.
Rusko ubilačko biće
Ruski propagandisti ipak odlaze korak dalje, što je i razumljivo, i oni su deo državnog projekta, ali iza njih stoji mnogo moćnija država, pa na raspolaganju imaju i ozbiljnija sredstva za ispiranje mozga sa pretpranjem.
Dovoljno je navesti samo nekoliko primera da bismo videli do kakvog ludila dosežu dometi kremaljskih fabrikanata himera.
Na Kusturičinom portalu Iskra objavljen je tekst “Filozofija opšte stvari” koji potpisuje Andrej Korobov-Latincev, predstavljen kao “kandidat filozofskih nauka, potporučnik”. Uniformisani filozof se javlja sa lica mesta, iz Ukrajine, gde očigledno učestvuje u zločinačkom pohodu.
Evo kako dotični vidi suštinu ratnih zbivanja: “Jer ovo je rat Bića s nebićem. Ovo se rusko Biće vraća na svoje zakonito mjesto prebivanja: od Donjecka i Luganska na Volnovahu i Slavjansk, pa u Herson i u Odesu, u Harkov i Poltavu. Moji vojnici koji su iz tih mjesta telefoniraju i pričaju da ljudi u tim gradovima plaču od sreće što se Rusija konačno vraća. Govore da su tamo živjeli kao u nebiću, a evo – vraća se Biće! Rusko, neizdrživo rusko, nesrećno, dramatično, rod rođeni! Biće koje jeste bez obzira na sve, koje zato i jeste – kao što je pisao Dostojevski – što mu stalno prijeti nebiće”.
Dakle, kad ruski vojnici masovno ubijaju civile, proteruju milione ljudi, sravnjuju sa zemljom gradove i sela, spaljuju čitava nasilja, siluju, pljačkaju, uništavaju škole, crkve, bolnice, spomenike kulture, spomenike posvećene holokaustu, kad učestvuju u genocidnom poduhvatu – to je zapravo pobeda bića nad nebićem.
Čudno neko biće, neobično podseća na biblijskog anđela uništenja. Po logici filozofstvujuščeg potporučnika, konačni trijumf ruskog bića (šta god to bilo), bio bi nuklearni rat u kojem bi nestalo čitavo čovečanstvo.
Čime svako malo preti Vladimir Putin, vrhovno rusko biće kom se klanja i moli naš SMB-filozof. Usput budi rečeno, pomenuti odnos bića i nebića stariji je od Dostojevskog mnogo vekova, toliko o znanju “kandidata filozofskih nauka”.
Ruska istina za lokalnu upotrebu
Nedeljnik “Pečat” Milorada Vučelića doneo je intervju sa Natalijom Naročnickom, ruskom istoričarkom i političarkom, članicom SANU, obožavateljkom Vladimira Putina, članicom Upravnog odbora fondacije “Ruski svet”.
Naročnicka objašnava zašto je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu: “Mi nismo mogli da ne reagujemo. Nacistička ideologija, zajedno sa militarizacijom, predstavlja instrument za novi, treći svetski rat. Zapad nam je sada organizovao Minhen-2. Tačnije, odlučili su da svu mržnju upere protiv nas, kako bi udovoljili ambicijama mrzitelja Rusije. Ali posle Minhena, kao što znamo, uvek dolazi Nirnberg”.
Dakle, napadneš suverenu zemlju bez ikakvog povoda, satireš sve što možeš, javno objaviš plan i program predstojećeg genocida, ne kriješ da ti je cilj brisanje Ukrajine sa lica zemlje i zatiranje Ukrajinaca, ukratko – sprovodiš tipičnu nacističku agresiju, a potom mirno pretiš da će tvoji protivnici završiti na nekom novom Nirnberškom sudu, poput nemačkih nacista nakon Drugog svetskog rata.
Dobro, razumem da je neko deo državne mašinerije, da ima nebrojene privilegije koje zaslužuje psećom odanošću Putinu, ali ne može se svaka glupost i besmislica proturati kao nekakva istina.
Mada, s obzirom da Putinov ideolog Aleksandar Dugin tvrdi da postoji posebna, ruska istina koja nema nikakve veze s onim što ostatak sveta smatra za istinu, onda je sve dozvoljeno, čovek može mirno da pusti mašti na volju i da govori šta mu padne na pamet, koliko god to delovalo idiotski i cinično.
Uništavanje sposobnosti rasuđivanja
Prezir prema činjenicama, ruganje istini i svakom ljudskom pokušaju da dođe do saznanja osnovne su karakteristike kremaljske propagande, otuda njena potpuna odlepljenost od realnosti i gotovo halucinantna atmosfera koju stvara.
Portal Fakti redovno objavljuje kolumne jednog od Putinovih vodećih propagandista Petra Akopova. U jednom od poslednjih tekstova Akopov veli: “Konfrontacija sa Zapadom poprimila je formu i proksi-rata jer se protiv nas vodi rukama Ukrajinaca, kojima će zato doturati sve više oružja, kao i formu i sveopšteg ekonomskog i ideološkog rata, u kojem atlantisti žele poraz Rusije, njenu izolaciju, slabljenje i promenu vlasti u Kremlju”.
Potom zaključuje kako taj sukob ide “ka jednom od dva moguća finala – kapitulaciji Rusije sa smenom Putina ili teškoj krizi na Zapadu, koja će dovesti do toga da Anglosaksonci izgube kontrolu nad ujedinjenim Zapadom kome bi sledio raspad bar na dva dela, na anglosaksonski svet i Evropu, uz istovremenu unutrašnju krizu u Sjedinjenim Državama, ključnoj zapadnoj sili”.
Dakle, Akopov zapravo kaže da je Rusija izvršila agresiju na Ukrajinu kako bi zaratila sa celim zapadnim svetom, što će reći da je Putinov cilj bio da ugrozi sopstveni opstanak na vlasti. Nakon ovog genijalnog zaključka, kolumnista sanjari kako će nebrojeno puta slabija Rusija poraziti nadmoćnijeg protivnika koji s njom uopšte ne ratuje.
Tekstolike tvorevine kremaljskih medijskih poslenika više liče na fragmente iz neke antologije nonsensa, nego na ozbiljnu propagandu.
Nije neophodna nikakva detaljna analiza da bi se otkrilo kako oni uopšte i ne pokušavaju da budu uverljivi, niti da lažu ubedljivo.
Njihova strategija se pre zasniva na masovnoj proizvodnji apsolutnih besmislica, na rafalnom napadu na ljudski mozak, na neprekidno zlostavljanje logike i činjenica.
Oni računaju da će takvo rafalno rešetanje besmislicama u konzumentima propagande uništiti sposobnost za razlikovanje istine od laži, da će im zatrti sposobnost rasuđivanja.
Sudeći po masovnoj podršci Putinu i njegovom zločinačkom ratnom pohodu na Ukrajinu, izgleda da propagandna strategija daje željene efekte.
Masovno bombardovanje javnosti nebulozama na kraju je stvorilo suludu društvenu atmosferu u kojoj građani veruju samo onima koji ih otvoreno i besramno lažu. Kako u Rusiji, tako i u njenoj balkanskoj guberniji.
EUROPA LAŽNIH DEMOKRACIJA KOJE ODOBRAVAJU NEHUMANOST SU SAVEZNICI U NJOJ,
RATNOPRAVNIČKA EUROPA KOJA JE DEMONTIRANJE SOCIJALNE DRŽAVE ZA RATOVE I ZA NATO PRAVI POTICAJ EKSTREMNOJ DESNICI
Autor: Elena Basile
Europa koja stiska Netanyahuove krvave ruke, besramno brbljajući i retorički izražavajući nezadovoljstvo zbog masakra nad Palestincima, Europa koja je odobrila pokolj Ukrajinaca za zastupnički rat protiv Rusije.
Militaristička i ratoborna Europa koja demontira socijalnu državu kako bi izgradila europsko oružano krilo NATO-a, ne za europske nego američke interese.
Ta je Europa uzrokovala rađanje aktualnih desničarskih pokreta, neofašističkih i neonacističkih, populističkih, izolacionističkih i rasističkih.
Ako smo se vratili na diskurse kolonijalizma i bjelačkog supremacizma, za to nisu krivi Trump ili Le Pen, već takozvani progresivci, lažni branitelji ljudskih prava koji prakticiraju dvostruke standarde dok dišu.
Al Jazeera
Pogledajte priču u aplikaciji
POGLEDAJTE U APLIKACIJI
Preskoči linkove
Preskočite na sadržaj
UŽIVO
Pristupi
Navigation menu
Sada
Balkan
Gaza
Ukrajina
Sirija
MIŠLJENJAMIŠLJENJA,
MIŠLJENJA
Postbožićni egzodus Srba na truli evropski Zapad
Praznične gužve na granicama vrlo rječito pokazuju na koju stranu se Srbija godinama iseljava.
Goran Mišić
Published On 17 Jan 2023
17 Jan 2023
Ažurirano:
17 Jan 2023
01:20 PM (GMT+2)
Izlazilo se u pet saobraćajnih traka iz svojih starih zavičaja, a komentari kako je za preduga zadržavanja na granici kriv jedino ulazak Hrvatske u Schengensku zonu, naprosto ne stoje (Tanjug / Siniša Kupunović)
U kolonama dugim i po deset kilometara proteklih se dana čekalo u prosjeku od šest do osam sati na prelazak granice Batrovci-Bajakovo (prema Hrvatskoj) kao i na Horgošu (prema Mađarskoj).
Izlazilo se u pet saobraćajnih traka iz svojih starih zavičaja, a komentari kako je za preduga zadržavanja na granici kriv jedino ulazak Hrvatske u Schengensku zonu, naprosto ne stoje.
Te hiljade i hiljade Srba, tačan broj se ne zna, nakon novogodišnjih i božićnih praznika provedenih u Srbiji pretvorile su se u neviđeni gastarbajterski konvoj koji je mnogo više od uobičajene praznične gužve vrlo rječito govorio na koju stranu se Srbija iseljava. Na truli evropski Zapad, kako ga nazivaju političke nomenklature Beograda. One iste koja se pravi da ne vidi ovakav egzodus, nego okreće glavu i glavni grad Srbije upoređuju sa Casablankom kao stjecištem nikad većeg broja špijuna i stranih agenata. I to ne računajući špijune iz Ruske Federacije, kojih je najviše, valjda zbog njihove odlične saradnje sa domaćim tajnim službama.
Prava slika Srbije
Otkako je od 1. januara Evropska unija u svom punom kapacitetu izbila na granice Srbije, Bosne Hercegovine i Crne Gore, mnogo se toga promijenilo, a evidentan saobraćajni i carinski haos ponajmanje je oslikavao saobraćajne i carinske nedaće, a mnogo više sasvim realnu političku sliku o stremljenjima građana koji su odavno izabrali put u zapadnu Evropu ili se tek spremaju za emigraciju.
Zato i nije u pravu ona Beograđanka koja tvrdi kako “svi veličaju tu retardiranu Rusiju, a sad stvaraju gužve na hrvatskoj granici jer idu u Njemačku i ostale države EU” i zaključuje kako je to “za plakati od smeha”.
U nedostatku dubljih socioloških i psiholoških analiza koje bi tragale za uzrocima ponašanja koje kao jednu od posljedica ima upravo viđen kolaps na evropskim granicama koji je “za plakati od smijeha”, svakako se mora krenuti od tog kontradiktornog pitanja kako je moguće da se veliča ta “retardirana Rusija” i istovremeno stvaraju neopisive gužve na jugoistočnim granicama zapadne Evrope. Ili kako je moguće zdravorazumski objasniti poteze nekih političara koji odlikuju ruskog predsjednika ladimira Vladimiroviča u trenutku dok svoje nabliže zapadne susjede bjesomučno granatira brišući sa lica zemlje čitava naselja i gradove. Odatle pa do zaključka da postoje hiljade onih koji ne slijede medijskom indoktrinacijom nametnute im politike tzv. nacionalnih vođa, nije daleko, pogotovo kada se i na osnovu površnih istraživanja zna da ekonomski razlozi za odlazak u emigraciju više nisu predominantni već mnoge porodice odlaze u potrazi za onim što najčešće nazivamo normalnim društvima u kojima je moguć miran i stabilan porodični život daleko od svake, a naročito dnevne politike.
Hrvati “glume bogove”
Postpraznične slike sa zapadnopevropskih granica, očekivano, niko od srpskih zvaničnika nije komentirao, a kamoli da je saopšteno koliko građana je za nekoliko dana prešlo granicu. Sami građani, bilo da su u Evropsku uniju ušli preko Hrvatske (sa kojom Srbija baš i nema dobre susjedske odnose) ili preko Mađarske (sa kojom Srbija ima nikad bolje odnose), imaju podijeljene utiske.
Dok jedni ljutito prozivaju hrvatske pogranične službe koje se zasad strogo drže instrukcija koje su dobile iz Brisela, drugi ih opravdavaju zbog toga što “glume bogove” jer su zajedno sa svojim političarima “na vrijeme napravili prave izbore”, uključujući i prihvatanje zajedničke monetarne politike i kontrolu evropskih granica.
Jedan od rijetkih koji se oglasio zbog neprofesionalnog rada mađarskih pograničnih službi na mađarsko-srpskoj granici bio je Ištvan Pastor koji pored srpskog ima i mađarski pasoš kao i većina vojvođanskih Mađara.
“Mi koji često putujemo znamo kako izgleda kad nas tretiraju kao bića nižeg reda i kad se stvaraju ogromne gužve. O mađarskoj policiji bi se moglo takođe reći mnogo negativnog”, rekao je predsednik Skupštine Vojvodine.
Srpkinje pobiju više djece nego Mussolini, Hitler i Tito
Kao što je službeni Beograd vrlo svjesno okrenuo glavu od postbožićnih gužvi na evropskim granicama koje su bolje od bilo kakvih drugih argumenata pokazale na koju stranu odlaze državljani Srbije, po jedan grad veličine od 50.000 do 60.000 stanovnika godišnje, tako je i statistički podatak da je u posljednjoj deceniji Srbija ostala bez pola miliona stanovnika protumačen na jedan uglavnom pogrešan način.
Vlast u toj velikoj skupini od oko pola miliona ljudi nije ni htjela ni smjela vidjeti niti jednog iseljenika, nego je krivicu pronašla isključivo u padu nataliteta što je samo djelimično tačno.
Naravno da bi u suprotnom vlast obesmislila sve svoje političke i statističke “uspjehe” pogotovo onu brojku od 107 koju je još prije pet godina spomenuo Aleksandar Vučić kao dokaz “da nas je za toliko svakog dana manje” jer je to razlika između onih koji se rađaju i onih koji umiru. Rezultat je po Vučiću u korist umrlih.
Zbog toga je u popularizaciju rađanja upregnuta i Crkva, opet na jedan sasvim pogrešan način. Iz vrha Crkve je ustvrđeno kako su “naše majke postale čedomorke”. Tada je blaženopočivši vladika Amfilohije, kome Crnogorci upravo najavljuju podizanje spomenika, ocijenio da “Srpkinje u svojim utrobama pobiju za jednu godinu više djece nego što su pobili [Benito] Mussolini i [Adolf] Hitler, [Josip] Broz [Tito], i svi koji su ovdje na Kosovu”.
Pošto to nije bilo dovoljno, kampanju je nastavio i sam tadašnji poglavar SPC-a Irinej koji je izjavio kako su “Srpkinje dužne da rađaju djecu” i da im je to “uz ćutanje jedini posao”.
S obzirom da su takve uvrjedljive i prijeteće poruke s pravom doživjele odijum na papiru potpuno ravnopravnog ženskog pola, pokušaji uvođenja zabrane abortusa su brzo propali, a država će sve do danas nastaviti popularizaciju rađanja primjerenijim metodama koje se primjenjuju u mnogim zemljama zapadnog svijeta koje takođe pokušavaju riješiti nevolje koje imaju zbog pada nataliteta.
Besmislene i kontraproduktivne poruke kako su Srpkinje krive i za gubitak Kosova i za tiho odumiranje nacije ubrzo su napuštene i zamijenjene finansijskim i drugim podsticajima rađanja.
Rijeka bez povratka
Kada bi vlasti u Srbiji pažljivije istražile fenomen iseljavanja svojih građana i čitavih porodica na Zapad, za šta su im idealan povod nezapamćene postbožićne gužve na graničnim rampama prema Evropskoj uniji, mogle bi dosegnuti i do uzroka sve masovnijih odlazaka ne u Rusiju (i Kinu), čije autokratije užasno podsjećaju na onu u Srbiji, nego upravo suprotno. Mnogima je dosadilo sve manje uvjerljivo prozapadno opredjeljenje vrha države, pa se u skladu sa poznatom izrekom o brijegu i Muhamedu odlučuju sami zaputiti na brijeg u potrazi za boljim životom.
Na tom putu krije se mnogo neizvjesnosti i zamki, brzaka i virova i nikako ne znači da će svi koji se odluče na takvu avanturu brzo i lako naći sreću i mir, ali je sigurno da ljudi ne bježe od boljeg ka gorem nego upravo suprotno. Ili, tačnije rečeno, da se za svoju sreću izbore sami.
Davno je to primijetio Otto Preminger, autor filma “Rijeka bez povratka” u kojem rijeka simbolizira život sam. Bježeći na splavu niz rijeku iz jednog gradića na američkom Divljem zapadu glavni junaci koje igraju, sjetiće se stariji čitatelji, Marilyn Monroe i Robert Mitchum, prolaze brojna iskušenja koje pred njih postavlja rijeka bez povratka odnosno život koji neumitno teče baš kao rijeka. Ta se filmska metafora u potpunosti može primijeniti na Srbiju, ali i sve balkanske i ne samo balkanske narode i države.
Šta će pošten Srbin u Hrvatskoj
Izgovor da se emigracije ne zaustavljaju ni iz Slovenije i Hrvatske koje su u potpunosti postale dio Evropske unije, ipak je samo izgovor. Jer ove dvije zemlje imaju zajedničku spoljnu, sigurnosnu, monetarnu politiku i još mnogo toga zajedničkog.
Ko ne vjeruje, neka uporedi kako se, naprimjer, od 1. januara prelazi granica između te dvije zemlje i kako se iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore prelazi u Hrvatsku. Rečeno jezikom nekadašnjih TV nadrealista, razlika je “drastićna”.
Ali, šta će pošten Srbin u Hrvatskoj, i danas će kao kontrapitanje postaviti svaki drugi visokopozicionirani član vladajuće naprednjačke koalicije. Taj će se državni funkcioner pozvati na vrlo upitna istraživanja (naravno naručena) kako 80 odsto Srba podržava Rusiju u razaranju Ukrajine.
Pri tom će zanemariti i činjenicu vidljivu golim okom da je za nekoliko mjeseci više od 100.000 hiljada Rusa rijekom bez povratka stiglo u Srbiju. Ne zbog ljubavi prema Srbiji nego sa željom, kad zbog sankcija već ne mogu na Zapad, onda da barem budu komšije tom istom Zapadu.
Divno, Giovanni De Mauro
“Čovječanstvo tolerira da bijeli južnoafrički nacistički milijarder usred zablude o svemoći pljuje diljem svijeta po stoljetnim marševima i žestokim borbama za osvajanje društvenih i građanskih prava. I sve to zbog čega? Za obećanje o četiri leteća automobila, internetu u mozgu i kolonizaciji Marsa?”. Ovo su riječi Djaraha Kana, pisca i aktivista.
I dalje se referirajući na Elona Muska, nastavlja: “Ako ne želimo postati potrošni likovi u fantazijama djeteta s previše kose i previše novca, bit će bolje shvatiti prije svega da je demokracija divno svrhu, vrlo inovativno i zanimljivo, ali teško izvedivo u društvu koje dopušta nekoliko milijardera koji posjeduju društvene mreže da odluče da masovne dezinformacije nisu problem javnog reda i sigurnosti. Dezinformacije koje prolaze glavnim društvenim medijima sredstvo su kojim se kontroliraju milijuni ljudi koji ne samo da dijele lažne vijesti, već i glasaju. Dezinformacije su brzi put kojim se koriste oni koji namjeravaju svrgnuti demokratski izabrane vlade. Dezinformacija je temeljna cigla strukture ove nove diktature koja ima lice napretka u ovom digitalnom dobu. Dezinformacija nije sijeno kojim se hrane imbecili i funkcionalno nepismeni. Dezinformacije su poluga koju vlade i desničarske stranke koriste kako bi natjerale sposobnost razlučivanja svakog pojedinog ljudskog bića. Bilo da je više ili manje obrazovan.”
p.s. Le Monde, La Vanguardia, Mediapart, Ouest France, Libération, The Guardian, Dagens Nyheter: popis europskih novina koje su suspendirale svoje račune na
Od ovog tjedna dodaje se i Internazionale. Platforma Elona Muska više nije mjesto za raspravu i kruženje informacija na kojem ima smisla ostati. Došlo je vrijeme da napustimo prostore koji su postali negostoljubivi.
Giovanni De Mauro, iz Internazionalea
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].