Aleksandar Popov: Vučić neće poremetiti odnose sa Đukanovićem

Imali smo paradoks da su u vrijeme vlasti SNS-a odnosi sa Crnom Gorom u početku bili bolji nego u vrijeme demokrata. Sjetimo se da kada je Crna Gora proglasila nezavisnost na referendumu Vojislav Koštunica je nazvao kvazidržavom. Tek je Tadić malo ispeglao te odnose tako što je čestitao Đukanoviću na nezavisnosti – kaže Popov

Bilateralni odnosi u regionu nijesu na zadovoljavajućem nivou jer se ne rješavaju otvorena pitanja, ali ona uvijek iskoče kada je nekom to potrebno. Zbog problema unutar EU regiona već duži period visi u vazduhu i taj vakuum su iskoristili Kina, Turska, Rusija, SAD za svoje interese, kaže Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam, u razgovoru za Pobjedu. Ističe da se najznačajniji dio priče o Kosovu dešava van očiju javnosti pa će u jednom momentu biti iznijet usaglašen stav.

POBJEDA: Kakvi su trenutno odnosi u regionu, da li ih nešto ugrožava u pogledu bezbjednosti?

POPOV: U posljednje dvije godine odnosi su veoma loši što govori činjenica da nema komunikacije među liderima: nema komunikacije između Srbije i Hrvatske, nema korektnih odnosa sa Bosnom i Hercegovinom iako Dodik ne izbija iz Beograda, stalna su varničenja sa Crnom Gorom o položaju Srba, došlo je do određenih reakcija na presudu Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću, ali zvanični Beograd je bio prilično uzdržan. Sa Makedonijom smo imali zaleđene odnose otkako je Nikola Gruevski otišao sa političke scene i tek je nedavno napravljen korak naprijed što se tiče odnosa sa novim predsjednikom Makedonije.

POBJEDA: Pomenuli ste presudu za pokušaj terorizma, što će ona promijeniti u odnosima između Srbije i Crne Gore?

POPOV: Treba sačekati drugostepenu presudu. Reakcije iz Beograda na prvostepenu presudu su bile umjerene, jedino što je Andrija Mandić došao na vojnu paradu u Niš avionom Vlade Srbije gdje je imao razgovor sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Vučić se ponaša pragmatično; gleda da se postavi kao zaštitnik svih Srba u regionu, ali i da ne pokvari odnose sa predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem. Prošle godine je izjava patrijarha Irineja izazvala žestoke reakcije, sjetimo se da je ministar Nenad Popović podržao patrijarhov stav (da je položaj Srba u Crnoj Gori gori nego u vrijeme osmanske okupacije, a da je njihov status kao u doba NDH), ali od drugih zvaničnika Srbije nije bilo reakcije. Kada je riječ o odnosima Beograda i Podgorice, naša vlast se prilično oprezno ponaša. Imali smo paradoks da su u vrijeme vlasti SNS-a odnosi sa Crnom Gorom u početku bili bolji nego u vrijeme demokrata. Sejtimo se da kada je Crna Gora proglasila nezavisnost na referendumu Vojislav Koštunica je nazvao kvazidržavom. Tek je Tadić malo ispeglao te odnose tako što je čestitao Đukanoviću na nezavisnosti.

POBJEDA: Stavovi ministra Nenada Popovića o položaju Srba u Crnoj Gori se razlikuju od zvaničnog stava Vlade Srbije – on je četiri puta tražio da se srpsko pitanje u Crnoj Gori internacionalizuje. Što se dešava?

POPOV: To su dvostruke igre, kao što imamo i Vulina koji je dežurni čovjek da nas zavađa, sa kim je mogao zavadio nas je, od susjeda do velikih sila – nevolja je što ne stigne reakcija od toga ko vodi državnu politiku, pa sve na kraju izgleda kao  zvaničan stav. Ne može se zanemariti da je Popović ministar i premijerka Ana Brnabić je morala da reaguje i kaže da Popovićeve riječi nijesu zvaničan stav Vlade Srbije.

POBJEDA: Da li iz ministra Popovića progovara Rusija?

POPOV: Naravno, zna se da je on ruski čovjek, sigurno da je on rekao to što misle ovi u Moskvi. POBJEDA: Kako nesuglasice u Srpskoj pravoslavnoj crkvi povodom rješenja kosovskog problema mogu uticati na regionalne odnose?

POPOV: Vučić je vjerovatno otišao u Patrijaršiju da saopšti da se približava kakav-takav rasplet kosovskog pitanja. Amerika vrši stravičan pritisak da se to riješi i uzela je ulogu kao i kod Dejtonskog sporazuma – želi da ubere neke poene budući da ima snažan uticaj na kosovske Albance. Srbija ne može ignorisati ulogu SAD. Vučićeva posjeta Patrijaršiji je samo jedna epizoda u cijeloj priči, jer daleko se veće igre igraju dok se najznačajniji dio te priče dešava van očiju javnosti. U jednom momentu će se samo iznijeti usaglašeni stav. Kada govorimo o Kosovu, jedini problem je nesaglasjeizmeđu SAD i Evrope. SAD je iskoristila pasivnost Evrope i na velika vrata utrčala da okonča problem, a svako od kosovskih političara, ma šta govorili, mora da vodi računa da se ne zamjeri SAD. Tramp želi da rješenje kosovskog pitanja uknjiži kao pobjedu i uđe u istoriju kao čovjek koji je to riješio. Čuo sam priču da je u februaru ove godine bio gotov sporazum između Srbije i Kosova: da je bila unijeta komponenta razgraničenja i autonomija za Srbe, ali je sve zaustavljeno u posljednji čas jer je tako nešto bilo rizično za Hašima Tačija, iako je i on zagovarao tu varijantu – procijenjeno je da bi zbog takve odluke moglo doći do velikih nereda na Kosovu. Pokret Samoopredjeljenje može da izvede ljude na proteste i da obori i sporazum i one koji su ga potpisali.

POBJEDA: Održavaju se izbori za Evropski parlament, kako će njihov ishod uticati na naš region? Da li treba da se brinemo?

POPOV: Ne treba, i dalje će desni centar imati najveći broj poslanika i povećaće se narodnjački blok. Veći problem od izbora je to što će nova evropska garnitura morati nastaviti tamo gdje je stara stala, ali prije toga EU mora prvo da vidi šta će sa sama sobom. Na primjer, imate u Višegradskoj grupi članove EU koji Uniju ignorišu u mnogim stvarima. Neke zemlje su povukle benefit od učlanjenja u EU, a kada su benefite iskoristile onda su počele da igraju solo igru kao npr. Mađarska koja je uvela autoritarni režim koji nije prihvatljiv za evropske standarde demokratije. Bilo je riječi o dva kruga članica EU – stare demokratije i ove koje su priključene naknadno. Dok su bili u fazi monitoringa neke zemlje su ispunjavale uslove EU, ali kada su primljene u EU otišle su tri koraka nazad: na primjer porast nacionalizma u Hrvatskoj koji je gori nego krajem prošlog vijeka. EU prvo mora da vidi šta će sama sa sobom i u tome će ključnu ulogu i dalje igrati Njemačka i Francuska – one će dirigovati što će se dešavati unutar EU, što će se ticati i našeg regiona i proširenja EU. Najveći problem je što je region već duži period ostao da visi u vazduhu i taj vakuum su koristili SAD, Kina, Rusija, Turska. Sastanak u Berlinu koji je okupio regionalne lidere, prije dvadesetak dana, je posljednji pokušaj da se stvari vrate u evropske okvire, novi sastanak je zakazan za 1. jun da ne bi bilo praznog prostora dok traju evropski izbori.

Violeta CVEJIĆ

Pobjeda