Aleksandar fon Rojc 1832. godine predočava jaku crnogorsku narodnu svijest naših predaka

0

Ne može se ništa zaključiti sem da je Crnogorce u njihovom kamenjaru na okup držala jaka narodna/nacionalna – crnogorska svijest o zajedništvu, o potrebi da kao pripadnici jednog i jedinstvenog naroda – zajednički dijele sudbinu.

Piše: Miroslav Ćosović

Na današnji dan, 30. maja 1832. godine, umro je posljednji crnogorski guvernadur Vukolaj Radonjić. Baš tih dana, Aleksandar fon Rojc, ruski dvorski savjetnik i profesor Pravnog fakulteta u Dorpadu, pośetio je Crnu Goru – od 26. do 30. maja 1832. godine. Napravio je studiju o Crnoj Gori, tu je studiju objavio akademik Jevto Milović i za nju napisao da je “dragocjena”.

GUVERNADUROV NASLJEDNIK: “NEKAD SAM BIO SLOBODAN CRNOGORAC”

Rodoljublje Crnogoraca i jaku narodnu svijest možemo viđeti ako pročitamo sljedeće retke. Naime Rojc opisuje (kako se može razumjeti), da je guvernadurov nasljednik proćeran iz Crne Gore i da mu je baš on govorio: “Guvernadur je trebalo, kao što se priča, da bude izabran na narodnoj skupštini, ali je on ipak već duže vremena stekao nasljedno pravo koje kroz dvije generacije pripada Radonjićima. Tako da je mladi šesnaestogodišnji sin posljednjega [Vukolaja Radonjića], koji je, po odluci narodne skupštine, sa svim svojim srodnicima bio protjeran iz zemlje i zatim uskoro potom umro u Kotoru, –  smatrao da je lišen svoga zakonitoga nasljedstva. On je tvrdio da je njegovo pravo sveto i iznad odluke narodne skupštine. Njegov stric Marko priznao ga je takođe kao pravoga nasljednika toga dostojanstva. Ja, međutim, nijesam mogao doznati na koji se način to pravo može dokazati i da li se ono može potkrijepiti dokumentima. I Vukotićima je nekada pripadalo to dostojanstvo. Onaj nesretni mladić razgovarao je dugo i rječito sa mnom o svome pravu i završio je razgovor dirljivim riječima: ‘Ništa ja sad više ne predstavljam! Nekad sam bio slobodan Crnogorac; sad ne pripadam nikome, nemam domovine, nemam srodnika. Svršeno je sa mnom!’ Nijesu znali reći kako je nastalo ovo dostojanstvo sa svojim stranim (nazivom).” (Jevto Milović, Ruski dvorski savjetnik Aleksandar fon Rojc u posjeti Crnoj Gori od 26. do 30. maja 1832, knjiga “Petar II Petrović Njegoš u svom vremenu”, 1985. god, str 82).

Nijesu znali reći kako je nastala guvernadurstvo, jer u Crnoj Gori tada nije bilo obrazovanih ljudi (ne računajući par sveštenih lica), a skoro da nije bilo ni pismenih. Arhiv Cetinjskog manastira je već bio relativno siromašan dokumentima, nemarno je održavan, a sami manastir je već bio više puta razaran.

Nijesu Crnogorci umjeli reći o mnogim stvarima iz svoje prošlosti jer usmeno predanje ne može trajati vječno, ili bude vrlo iskrivljeno.

CRNOGORCI BILI NEPROSVEĆENI, ALI IMALI JAKU CRNOGORSKU NARODNU SVIJEST

Iz ovog detalja, kako Crnogorci nijesu umjeli reći kako je nastalo guvernadurstvo, bolje možemo razumjeti da, nakon što je Sima Milutinović Sarajlija Njegošu usadio srpske nacionalne ośećaje, našem velikom pjesniku nije bilo teško da širi srpstvo u Crnoj Gori, u tome nije imao nikakvog otpora, nepismeni Crnogorci mu se nijesu mogli intelektualno suprostaviti.

I još piše Rojc: “Nikakva prinudna dužnost ne veže Crnogorca za njegovu otadžbinu ni za njeno društveno uređenje. On je slobodan i može je napustiti u svako vrijeme. Ova država ne mora da ide ni za kakvim posebnim interesima koji su odvojeni od interesa pojedinca. Ona nema takozvanu državnu blagajnu, ni poreza ni carina. Čak su i vladareva prava na vlasništvo privatna prava i kao takva ih treba i poštovati. Nemoguće je uvrijediti veličanstvo, jer je narodni vladar crkveni poglavar čija vjera još nije uzdrmana.” (ista knjiga str 91)

Zaista, čovjek se zapita što je Crnogorce vezivalo da iz svog kamenjara jednostavno svi ne odu i ne ostave iza sebe neprestano gladovanje, međusobno ratovanje i ratovanje sa Turcima, odu jednostavno u Italiju ili Austriju, ili Rusiju…  Imamo primjere drugih naroda, npr stari Srblji su se dva puta selili na teritoriju Austrije, u dvije Velike seobe Srba – 1690. i 1739. godine, Srbiju su ostavili praznu. Ne može se ništa zaključiti sem da je Crnogorce u njihovom kamenjaru na okup držala jaka narodna/nacionalna – crnogorska svijest o zajedništvu, o potrebi da kao pripadnici jednog i jedinstvenog naroda – zajednički dijele sudbinu.

aktuelno

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].