ALEKSANDAR ČILIKOV (1950–2025) INTELEKTUALAC U SLUŽBI KULTURNE BAŠTINE

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

U osvitu julske zore, dok se nebo nad Lovćenom tek razdanjuje, sa pozornice života zauvijek je otišao prof. dr Aleksandar Saša Čilikov  čovjek koji je svojim naučnim radom, kulturnim pregnućem i dostojanstvom obilježio jedno od najplodnijih poglavlja savremene crnogorske humanistike i likovne kritike. Tiho, nenametljivo, onako kako je i živio  otišao je jedan od posljednjih autentičnih duhovnih stubova crnogorske kulture. Odlaskom prof. Čilikova, Crna Gora i njen istorijski i duhovni centar Cetinje, gube ne samo vrsnog intelektualca, već i posvećenog istraživača, tumača i čuvara bogate kulturne galaksije Crne Gore.

Njegov životni i duhovni put neodvojivo je vezan za Cetinje grad kojem je pripadao bićem, izborom i djelom. Njegova intelektualna radoznalost i estetska profinjenost nisu bile plod slučaja, već prirodni izraz porodičnog nasljeđa i duhovnog ambijenta u kojem je sazrijevao. Sin ruskog emigranta, pukovnika carske vojske, nosio je u sebi genetski i duhovni kod discipline, reda i uzvišenog odnosa prema znanju i duhovnosti. Njegov otac bio je slikar i ikonopisac, majka Cetinjanka obrazovana, umjetnički nadarena, posvećena slikarstvu, keramici i muzici. Porodična tradicija, u kojoj su i baka i bliska rodbina bili duboko vezani za svijet umjetnosti i duhovnosti, činila je temelje iz kojih je proizašla njegova stvaralačka vertikala. U tom kontekstu, njegov put ka Odsjeku za istoriju umjetnosti na beogradskom Filozofskom fakultetu bio je gotovo prirodno određenje.

Bio je jedan od onih stvaralaca čije je prisustvo uvijek odavalo trag intelektualne stabilnosti. Svojim akademskim autoritetom i ljudskom toplinom znao je kako da umjetnost ne zatvori u okvire stručne analize, već da je približi ljudima, svakodnevici i društvenim tokovima. Njegov rad nije se ogledao samo u brojnim studijama, predavanjima i naučnim tekstovima, već i u nepokolebljivoj vjeri u moć kulture kao temelja identiteta. Kao likovni kritičar, istoričar umjetnosti i kulturni radnik, prof. Čilikov je razumijevao umjetnost ne kao apstraktni pojam, već kao prostor duhovnog i etičkog dijaloga. Njegovo djelovanje bilo je usmjereno na očuvanje kulturne baštine, kritičko promišljanje savremenih tokova i njegovanje estetske i misaone posebnosti.

Bio je intelektualni asketa neponovljiv i uzvišen u svom daru  koji je pripadao krugu najautentičnijih i najdarovitijih stvaralaca savremene Crne Gore. Njegov doprinos nije se mjerio titulama, već djelom koje je sa snagom i postojanošću oblikovalo kulturni pejzaž naše zemlje. Na Cetinju duhovnom i istorijskom jezgru Crne Gore  nije boravio samo kao naučnik i kritičar, već kao čovjek duboko vezan za njegovu simboliku, ritam i nasljeđe. Cetinje je za njega bilo misaono utočište, prostor u kojem se spajaju slobodarski duh i vjekovna duhovnost naroda kojem je pripadao.

Njemački umjetnik Jozef Bojs jednom je zapisao: „Bez umjetnosti nemoguće je shvatiti psihičku strukturu čovjeka.“ Upravo tim riječima mogla bi se sažeti životna misija prof. dr Aleksandra Čilikova. Umjetnost je za njega bila ogledalo unutrašnjeg svijeta, a njegov profesionalni i lični poziv  da to ogledalo učini vidljivim i razumljivim drugima. U jednom od svojih intervjua prof. dr Aleksandar Čilikov jasno je artikulisao temeljnu misao svog naučnog i kulturnog djelovanja: „Ne treba Crnu Goru govorio je pominjati samo po junacima, bitkama i prirodi. Ima ona mnogo više od toga kulturno nasljeđe kojim bi se ponosile i mnogo veće zemlje.“

Ova rečenica nije bila samo njegova misao, već i njegova misija. Za Čilikova, Crna Gora nije bila samo država junaka i prkosa  bila je duboko slojevita kulturna matrica, prostor fresaka i ikona, manastira i crkava, urbanih jezgara i autentičnih svjedočanstava prošlosti. On je razumio da se identitet jedne zemlje ne gradi samo na slavnim stranicama istorije, već na onim trajnim slojevima stvaralaštva koji vjekovima opstaju u kamenu, boji, ornamentu, riječi i obliku. U njegovom tumačenju, Crna Gora je bila palimpsest  zemlja slojeva, znakova i značenja, đe se ikona ne posmatra samo kao umjetnički predmet, već kao simbol vjere, identiteta i opstanka. Zato je svojim radom neumorno otkrivao, proučavao i interpretirao kulturnu baštinu Crne Gore ne kao statičnu relikviju, već kao živu materiju u kojoj se ogleda duh naroda. Bio je uvjeren da upravo kroz kulturno nasljeđe Crna Gora može pokazati svoju zrelost, dubinu i univerzalnu vrijednost, ravnopravno stojeći rame uz rame sa mnogo većim i brojnijim narodima.

Njegov dar i posvećenost nisu ostali nezapaženi naprotiv, rano su prepoznati i potvrđeni u stručnim i naučnim krugovima, kako u zemlji, tako i u inostranstvu. Aleksandar Čilikov je sa izuzetnom odgovornošću učestvovao u brojnim istraživanjima iz oblasti kulturno-istorijske baštine Crne Gore, kombinujući kabinetski rad sa arhivskim proučavanjima i iscrpnim terenskim ispitivanjima. Nije bio samo učesnik, već često i rukovodilac stručnih timova koji su se bavili zaštitom i interpretacijom najdragocjenijih kulturnih slojeva crnogorskog prostora. Kao stipendista UNESCO-a, 1980. godine boravio je na šestomjesečnoj specijalizaciji u Rimu, u prestižnom institutu ICCROM, đe je produbljivao znanja o vizantijskoj umjetnosti u Italiji. Taj period označio je važnu prekretnicu u njegovom profesionalnom sazrijevanju. Pored toga, ostvario je brojne studijske boravke u najznačajnijim kulturnim centrima Evrope i svih bivših jugoslovenskih republika, gradeći dragocjenu mrežu međunarodnih veza i potvrđujući poziciju Crne Gore kao zemlje bogatog i relevantnog kulturnog nasljeđa u evropskom kontekstu.

Aleksandar Čilikov nije pripadao samo akademskoj eliti  bio je intelektualac u punom značenju te riječi onaj koji misli, tumači, preispituje, ali i piše sa dubokim osjećajem za jezik, formu i poruku. Njegovi tekstovi, eseji, predgovori i naučni prilozi bili su misaono zaokruženi ogledi u kojima se susreću znanje, emocija i jasno izražen kulturni stav. Pisao je sa mjerom, ali i sa unutrašnjom snagom tragajući uvijek za suštinom, bilo da je riječ o fresci u zaboravljenoj crkvi, ikonostasu iz primorskog manastira ili o značenju Cetinja kao simboličkog srca Crne Gore. Njegovo pisanje odlikovala je esejistička elegancija i misaona dubina. Imao je dar da i najstručnije tekstove oblikuje tako da zadrže ljepotu izraza i stilsku preciznost.

Kao autor i urednik, sarađivao je sa brojnim časopisima, oblikujući kulturnu politiku kroz pisanu riječ, ali nikada nije robovao trendovima  ostajao je vjeran istini, naučnoj etici i vrijednosnom sistemu koji ne priznaje kompromis. U njegovim radovima osjeća se borba protiv zaborava, protiv sveopšte površnosti koja prijeti kulturnim korijenima naroda. Kao pisac, znao je da je riječ oblik otpora. Kao intelektualac, znao je da je dužnost braniti trajne vrijednosti  ne iz ideološke, već iz civilizacijske potrebe.

Svaka od njegovih monografija i naučnih studija bila je čin posvećenosti i kulture sjećanja pokušaj da se zabilježi ono što je često skriveno pogledima svakodnevice. Pisane uz vrhunsku metodološku preciznost, ali i sa emocionalnom i duhovnom dubinom, njegove knjige danas predstavljaju neizostavne temelje za razumijevanje crnogorske sakralne baštine.

U monografiji “Paštrovske crkve i manastiri – zidno slikarstvo” (2010), Čilikov otkriva bogatstvo na često zanemarene prostore, ukazujući na kontinuitet duhovnosti i umjetničkog izraza. U radu “Pravoslavni manastiri u Crnoj Gori” (2011), pisanom sa Tatjanom Pejović, uspostavlja sveobuhvatan uvid u identitetsku i istorijsku ulogu ovih svetilišta. “Crkve i manastiri basena Skadarskog jezera” (2013) svjedoče o njegovoj posvećenosti mikroprostorima kulturne memorije, dok “Ikone u Crnoj Gori” (2014) otkrivaju raskoš i slojevitost ikonopisnog nasljeđa. Kruna njegovog stvaralaštva je monumentalna monografija “Cetinje istorija i kultura” (2019), djelo kojim je odano poštovanje gradu u kojem je sazrijevao i kojem je ostao vjeran do kraja. U toj knjizi Čilikov je objedinio znanje i iskustvo, ali i ispisao vlastiti testament ljubavi prema Cetinju kao simbolu duhovnosti, istorije i umjetnosti Crne Gore. Njegove knjige danas nijesu samo naučni izvori, već i duhovni vodiči kroz prostore prošlosti svojevrsne sintagme identiteta jednog naroda. On ih nije pisao da traju godinu ili deceniju pisao ih je da traju koliko i sakralni temelji o kojima je govorio.

Pamtiće ga generacije studenata ne samo po znanju koje je nesebično dijelio, već i po načinu na koji ih je učio da misle, da prepoznaju ljepotu u detalju, smisao u sloju patine i vrijednost u magiji kulturne baštine. Njegova predavanja bila su susreti sa duhovnim nasljeđem, sa etikom profesije i dubokom ljubavlju prema Crnoj Gori. U akademskim krugovima ostaće upamćen kao profesor koji je znao da inspiriše, da postavlja visoke standarde i da svojim primjerom oblikuje čitave generacije budućih likovnih umjetnika, istoričara umjetnosti, konzervatora, kritičara i kulturnih radnika.

Cetinje i Crna Gora ostali su bez jednog od onih rijetkih, veličanstvenih intelektualnih pojedinaca kakvima se Prijestonica kroz vjekove ponosila bez čovjeka čije je znanje bilo svjetionik smisla, a čije je prisustvo dragocjeno oblikovalo kulturni identitet naše zemlje. Odlaskom prof. dr Aleksandra Čilikova ne seli se u vječnost samo jedno ljudsko postojanje gubi se čitav svijet posvećenosti, znanja i duhovne finoće, svijet u kojem je Crna Gora bila kulturna prizma, unutrašnje određenje, vječita inspiracija. Pamtiće ga njegovi Cetinjani  kao postojanog svjedoka duha Prijestonice, čovjeka koji je razumijevao ritam njenog trajanja i znao da iščita slojeve prošlosti u njenom kamenu, arhitekturi i manastirima i crkvama. Nije govorio mnogo, ali je svojim djelima govorio ono što ostaje  ljubav prema Cetinju pokazivao je predanošću, znanjem i nepokolebljivom vjerom u njegovo kulturno značenje.

Na kraju, neka u smiraju ovog julskog dana, 2025, godine ali i oproštaja, vodi nas misao koja je čini se, pratila i vodila njegov život:

Prava veličina djela ne mjeri se u tome koliko su vidljiva, već u tome koliko traju  u istoriji pamćenja, u savjesti naroda, u onome što ostaje kada čovjeka više nema.

Takva su bila djela Aleksandra Čilikova  stvarana sa snagom posvećenosti, oblikovana da nadžive vrijeme. Ne za trenutak, već za vjekove.

Biografija Aleksandra-Saše Čilikova (preuzeta sa sajta CANU):

Rođen je 23. avgusta 1950. godine u Beogradu. Osnovnu i srednju školu završio je na Cetinju. Diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu — Odsek za istoriju umetnosti. U periodu 1977–1994. godine radio je u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture, gdje je vršio i dužnosti pomoćnika i direktora ustanove. Učestvovao je u brojnim istraživanjima u okviru korpusa kulturno-istorijske baštine Crne Gore — kabinetski, arhivski i terenski rad — kao član i rukovodilac stručnih timova. Kao stipendista Uneska, bio je 1980. na šestomjesečnoj specijalizaciji u Rimu (Institut ICCROM), posvećenoj vizantijskoj umjetnosti u Italiji. Studijske boravke ostvario je u više evropskih zemalјa i svim bivšim jugoslovenskim republikama.

Član je Umjetničkog savjeta Narodnog muzeja Crne Gore, Naučnog savjeta Nacionalnih parkova Crne Gore, predsjednik Društva istoričara umjetnosti Crne Gore i Fondacije „Guvernaduri Radonjići”. Autor je dvadesetak scenarija za dokumentarne TV filmove na temu kulturne baštine Crne Gore. Član je redakcija časopisa Art Centrala, Starine Crne Gore i Polimski glasnik. Bavio se i likovnom kritikom i publicistikom.

Od 1994. do penzionisanja, 2015. godine, radio je na Univerzitetu Crne Gore, gdje je stekao zvanje vanrednog profesora. Profesor je po pozivu na više univerzitetskih jedinica u zemlјi i inostranstvu.

Autor je brojnih elaborata i tekstova na temu kulturne baštine Crne Gore, teorije i istorije umjetnosti, koji su objavlјeni u stručnim časopisima.

Objavio je slјedeće monografije: Paštrovske crkve i manastiri — zidno slikarstvo, Podgorica, 2010; Pravoslavni manastiri u Crnoj Gori (sa T. Pejović), Podgorica, 2011; Crkve i manastiri basena Skadarskog jezera, Podgorica, 2013; Ikone u Crnoj Gori, Podgorica, 2014; Cetinje — istorija i kultura, Cetinje, 2019.

Dobitnik je više stručnih nagrada i priznanja, među kojima i Nagrade Saveza konzervatora Jugoslavije, Nagrade Prijestonice Cetinje „13. novembar”, Trinaestojulske nagrade.

Za vanrednog člana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti izabran je 18. decembra 2015. godine.