Agencijska proizvodnja izdajnika

Piše, Sreten VUJOVIĆ

Poljski književnik i  disident, Česlav Miloš, je pojam ketmana (takija), primijenio na nužnost,  u kojoj su bili poljski intelektualci  u vrijeme staljinističkog režima, što je predstavljalo, kako odbrambeni mehanizam, tako i  preduslov opstanka i osjećaj skrivene nadmoći. Izvorno, kako  se navodi u enciklopedijama, „ketman, odnosno takija („obezbijediti zaštitu”- arapski), daje pravo muslimanu da krši sve vjerske zabrane.“

Ta vrsta mimikrijskog djelovanja vrlo je upotrebljiva, prije svega u djelovanju „moleban revolucionara“, a tu taktiku pokuša operacionalizovati i dio ostatka pravoslavnog svijeta! „Ne damo svetinje“, ne damo ono što smo oteli, opljačkali ili u stilu „rialiti (ne) kulture“, uporno prozivati svoje sljedbenike „vjernim narodom“! Imamo vjerujuće u Gospoda i vjerni narod robova, koji su vjerni svom gospodaru.

Alžirski  novinar  Muhamed Sifaui je jednom prilikom govoreći o fenomenu ketmana kazao: „Nikada ne otkrij svoje namere i ono šta stvarno misliš, pravilo je svih fundamentalista…“

Ova vrsta obmane je veoma moćno oružje od već poznatih obavještajnih djelovanja i predstavlja globalnu opsanost, Valid Fares sa Univerziteta na Floridi, kaže slijedeće:„Ono u čemu je danas takija jedinstvena jeste njen uspjeh kada se primenjuje unutar naprednih i sofisticiranih država.”

            U pravoslavnom svijetu sve do nedavno, a što se poklapa sa  mišljenjem Sunita, koji smatraju da se takija može primenjivati samo u ratu ili situaciji direktne pretnje, prisutna je  u crnogorskoj tradiciji  kroz Njegoševe stihove:

„Zlo činiti, od zla se braneći,

tu zločinstva nema nikakvoga!“

Kada u su pitnju balkanski, odnosno crnogorski uslovi, ovo se može komotno preslikati  na našu neveselu zbilju, u kojoj smo već prije više od tri godine doživjeli pravoslavni fundamentalizam, a koji je postao politički znak prepoznavanja! Njemu se, izgleda, po istom obrascu, uz srpski želi priključiti i frakcija crnogorskih fundamentalista, u embrionalnom stadijumu,  sa daleko manje snage, ali  uz svesrdnu pomoć crnogorskih kvislinških, srpskih i ruskih agentura u Crnoj Gori, ne bi li se stvorio privid da uz već viđene svetosavske ketmane imamo i autentične crnogorske, koji će dati  nova krila manjem zlu na političkoj sceni!

Zato je potrebno od  malobrojnih preteča crngorskog pokreta otpora i čuvara kulturnog i nacionalnog dostojanstva iz osamdesetih godina prošlog vijeka ketmanovski napraviti izdajnike kako bi se ideja, definiutivnog razura Crne Gore, nakon njenog sunovrata 29. novembra 1943. propasti  velikosrpskog ratnog, genocidnog pohoda devedesetih, i obnove  crnogorske državnosti 2006. godine, preko mimikrijhskog projekta Otvorenog Balkana i surogata Velike Srbije u vidu tzv. Srpskog sveta, ukomponovanog u sličan projekat Ruskog svijeta, mogla realizovati, a time napravi ponovo istočno blokovska imperija, nestala nakon pada Berlinskog zida!

Islamska Sveta Knjiga Kur’an u vezi sa kertmanovskim djelovanjem smatra da Svevišnji cijeni ono što je u čovjekovoj duši a ne ono što je u izgovorenom!

Slično stanovište je prisutno i kod hrišćana u vezi sa postom u dobro poznatoj frazi da grijeh ne ulazi na usta, ali zato izlazi iz usta!

Proizvođači izdajnika, ako u njima uopšte ima trun hrišćanskog bića, trebali bi dobro razmisliti o rečenom, ako kao pouka može poslužiti činjenica da je izjava Josefa Gebelsa  o ponavljanju laži koja hipnotički postaje istina, izvor  nezapamćenoga zla u istoriji čovječanstva!