Adžićeva (super)pendrek reforma

Tragikomična je slika našeg velikog junaka,nemilosrdnog borca protiv kriminala, našeg borcaza pravdu koji u toj borbi ne žali položiti ni svoj život a sve za dobrobit budućih pokoljenja i spas Crne Gore. Tragična i fascinantna. Tragična jer je sumorna slika naše stvarnosti, fascinantna zbog velike sigurnosti našeg junaka da je to stvarno istina, jer on vjeruje samom sebi, vjeruje u zamišljeni film koji premotava u glavi i prepričava nama, njegovim posmatračima, misleći da i mi vidimo njegov film baš kakav je u njegovoj glavi.

Ovaj tragikomični superjunak tacnu je zamijenio pendrekom pa nam pendrekom ispisuje račune koje ćemo plaćati u budućnosti, retroaktivno – da pokrijemo promašaje njegove sadašnjosti. Sjedne naš super junak pun samopouzdanja u avion iako dozvole nema niti zna da pilotira, ali zna da za to znanje nije potrebno ako imate pendrek za pojasom i gvozdenu volju.

Superkurs supermoćima nagrađuje superlojalnost našem superjunaku, još ako je pritom potvrđena superčlanskom kartom uže ili šire familije

Gvozdena volja može sve, pa još kad je na kraju pendreka kojim samo treba mahati i onda se sve složi u finu gomilu krša. I zamislite sad da se našem junaku gvozdene supervolje ispriječi neko pravilo ili zakon na putu kao prepreka ka zamišljenom cilju, koliko je to minorna prepreka naspram gvozdene volje usmjerene prema željenoj gomili krša.

Pendrek je magična sprava koja može sve – da zaprijeti, ucijeni, slomi svaki potencijalni otpor, može biti i čarobni štapić koji ozbiljnu reformu policije pretvara u banalni potez rukom.

Kako ta reforma izgleda u stvarnosti neposmatrana očima našeg superjunaka?

Kada 18 policijskih zvanja propisanih Zakonom o unutrašnjim poslovima pomnožimo sa pet sektora rada dobijemo 90 različitih policijskih zanimanja, specifičnih, različitih i po obimu, sadržaju, stepenu odgovornosti, znanju itd. Za 90 zanimanja ondaosmislite jedan SUPER kurs. A i kakav može biti kurs od superjunaka nego super kurs.

Univerzalni superkurs od četiri dana ima svrhu da po superinstant receptu smućkanom u kuhinji velikog Vladimira superiornog znalca a malog Robina našeg superjunaka, omogući da nam izmučena policija napreduje do zamišljenih visina našeg superjunaka na kojima stoji sjajna zvjezdica koja će se nakon magičnog pokreta pendrekom našeg superjunaka naći na ramenima našeg izmučenog policajca.

Imamo superjunaka, pendrek, superkurs fali nam još samo magični spisak ko će i kad moći doći do superkursa i osvojiti sjajnu zvjezdicu. Magični spisak sastavlja, ko drugi no naš superjunak.

Superjunak ima viziju i shvata značaj poimanja ravnopravnosti prilikom napredovanja pa transparentno i velikodušno objavi veliku supervijest: “Ko ispunjava formalne uslove neka se javi na superkurs”. Svi se jave i svi čekaju magični superspisak za superkurs i oće li njihovo ime zablistati na magičnom superspisku. Jer superkurs je jedina prepreka za dobijanje sjajne zvjezdice.

Ali, tu naš superjunak vadi tajnog keca iz rukava, pa na superkurs zove samo odabrane dok u međuvremenu raspisuje superinterni konkurs na koji se mogu javiti samo superodabrani koji su preskočili i posljednju prepreku za sjajnu zvjezdicu a to je superkurs koji svojim supermoćima može da napravi prednost neznanju nad znanjem, lošim kvalifikacijama nad boljim kvalifikacijama, sumnjivim diplomama nad stvarnim i radom stečenim.

Superkurs supermoćima nagrađuje superlojalnost našem superjunaku, još ako je pritom potvrđena superčlanskom kartom uže ili šire familije. I tu nastaje superproblem, neka banalna prepreka povrede prava. Povrede prava na ravnopravnost zagarantovanu nekim tričavim ustavom i zakonima. Ali sve je to u zoni neke tričave krivične odgovornosti koja je i suviše tričava za našeg superjunaka sa supermoćima.

A još kad uzmemo u obzir da je naš izmučeni policajac navikao da sluša i kad super junak zamahne pendrekom onda i potencijalna odgovornost superjunaka postaje tričava smetnja i nema uticaja na njegovu gvozdenu volju niti pomišlja da će se tom smetnjom u budućnosti možda baviti neko supertužilaštvo.

U glavi našeg superjunaka se i dalje vrti film u kojem on ima velike moći i maše čarobnim pendrekom za dobrobit svih, reformiše i bori se sa zamišljenim neprijateljem kriminalnih osobina ne žaleći da u toj borbi položi i svoj život, bez straha i odlučno do kraja.

Ovo, nažalost, nije neki dobar film naučne fantastike. Ovo je film u realnom vremenu u žanru horora, a nadobudni i tragikomični superjunak naša je – stvarnost.