Adžić: Stali u zaštitu interesa Crkve Srbije

Crkva Srbije malu limenu crkvu postavila je na vrh Rumije, silom tadašnje Vojske Državne zajednice Srbija i Crna Gora, 2005. godine i iako je od tada nizom odluka državnih organa naše zemlje ocijenjeno da se radi o nezakonitom i nelegalnom ataku ove vjerske zajednice limena naprava je ostala na planini, osveštana je i nazvana – Crkva Svete trojice.

Nepunih godinu kasnije Crna Gora je vratila državu i ponovo postala nezavisna zemlja, ali, iako su sve institucije u zvaničnim aktima ocijenile da je limeni objekat na Rumiji nelegalno i nezakonito postavljen i da je narušio viševjekovni kult koji je bio jedan od simbola multietničkog i multikonfesionalnog Bara i njegove okoline, niko od nadležnih se nije usudio i da u djelo sprovede donijeta rješenja.

” Kult Svetog Vladimira Dukljanskog proglašen je 2014. godine, na osnovu Zakona o zaštiti kulturnih dobara – nematerijalnim kulturnim dobrom Crne Gore. To je urađeno na inicijativu Uprava za zaštitu kulturnih dobara kojom je tada rukovodila dr Anastasija Miranović. Tako je Ministarstvo kulture donijelo relevantnu, pravno obavezujuću odluku da je Kult iznošenja krsta Svetog Vladimira Dukljanskog na Rumiju, koji je viševjekovni običaj, nematerijalna kulturna baština, ali danas, nepunih deceniju kasnije, Ministarstvo kulture Crne Gore, iz praktičnih ideloško-političkih razloga, očigledno ne vodi računa o zaštiti ni materijalne, ni nematerijalne kulturne baštine. Oni danas ne žele da rade svoj posao onako kako Zakon i dobri običaji nalažu, već, da se ne bi zamjerili Crkvi Srbije, odnosno Srpskoj pravoslavnoj crkvi ili njenoj Mitropoliji crnogorsko-primorskoj i njenom čelniku, postupaju mimo principa prava i pravde. Stali su u zaštitu interesa ove monopolističke, dominantno političke organizacije”, kategoričan je Adžić.

KRŠENJE ZAKONA: Vlasti nikada nijesu uklonile limeni objekat na Rumiji, ali su stopirale zaziđivanje 2018. godine

A poslije pohoda na Rumiju 2005. godine, tadašnji poglavar Crkve Srbije u Crnoj Gori – Amfilohije Radović i 2018. ponovo je na Rumiju izveo graditelje s namjerom da limenu napravu „zazidaju“ kamenom oblogom, kako bi dodatno markirao osvojenu teritoriju i utvrdio objekat.

Planove mu je tada srušila Pobjeda, jer su institucije reagovale odmah pošto smo u oktobru 2018. objavili priču i fotografije o novom neimarskom poduhvatu Radovića na Rumiji, pa je morao obustaviti radove.

Tada je Crnogorski pokret podnio krivičnu prijavu protiv ove vjerske zajednice zbog dva krivična djela – devastacija i prisvajanje kulturnog dobra na osnovu Zakona o zaštiti kulturnih dobara i zbog raspirivanja nacionalne i vjerske mržnje na osnovu Krivičnog zakonika Crne Gore, ali ovo krivično djelo odbacilo je Više tužilaštvo u Podgorici.

Osnovnom tužilaštvu u Baru, kojem je predmet dodijeljen, preporučeno je da utvrde „da li u radnjama prijavljenog pravnog lica postoje obilježja krivičnih djela – građenje objekta bez prethodno podnijete prijave i dokumentacije za građenje iz čl. 326 a Krivičnog zakonika Crne Gore i krivičnog djela – uništenje i oštećenje kulturnog dobra iz čl. 253 a Krivičnog zakonika Crne Gore“.

Nakon pet godina „šetanja“ predmeta od jednog do drugog tužilaštva, barsko tužilaštvo je u aprilu donijelo odluku da odbaci krivičnu prijavu protiv Crkve Srbije i to zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja.

Tužilac Radovan Đurišić, u obrazloženju odluke, kako smo juče objavili, pored ostalog je naveo da je traženo i mišljenje Ministarstva kulture i medija, jer „podaci u prijavi nijesu pružali dovoljno dokaza za donošenje valjane i zakonite odluke“.

Program asimilacije

Iz Ministarstva su odgovorili 8. februara ove godine sa ocjenom da „na vrhu Rumije, gdje se nalazi predmetni objekat, ne postoje zaštićena kulturna dobra sa prepoznatim kulturnim vrijednostima, kao ni identifikovani arheološki lokaliteti“.

” Ministarstvo kulture na ovaj način u praksi sprovodi politički program asimilacije crnogorskog naroda i, sa druge strane, razbijanja viševjekovne tradicije multietničkog i multivjerskog društva na području Bara i uopšte Crne Gore”, ocjenjuje Novak Adžić.

Ističe da je za njega, kako u ličnom, moralnom, tako i pravnom smislu, neshvatljivo da Ministarstvo kulture nije reagovalo na način „da se ispravi velika nepravda i da se pokrene postupak da se nezakonito podignuti limeni objekat na Rumiji ukloni“, već svjesno, kao institucija, ovakvim stavom urušava zaštićenu nematerijalnu kulturnu baštinu Crne Gore.

” Ne očekujem da će korigovati stav i reagovati kako treba, isto kao što nikada, od 2020. godine, nijesu reagovali kada je trebalo zaštiti materijalnu u nematerijalnu kulturnu baštinu u našoj zemlji. Ministarstvo kulture je sklono da udovolji Crkvi Srbije, instituciji koja falsifikujući istorijsku prošlost tvrdi da je nekad postojala crkva na Rumiji, iako nije nikad i tako opravdava čin nelegalnog podizanja limenog objekta na ovoj planini i sve ono što je ovim činom urušeno”, zaključio je Adžić.

Tužilac Đurišić, koji je potpisao odluku barskog tužilaštva, u aktu dostavljenom Stevu Vučiniću, koji je u ime Crnogorskog pokreta podnio krivičnu prijavu protiv Crkve Srbije 2018. godine, preporučio je da, u roku od 30 dana od prijema odluke, može da „preduzme gonjenje“ podnošenjem optužnog akta protiv ove vjerske organizacije ili da u roku od osam dana od prijema odluke podnese Višem državnom tužilaštvu u Podgorici pritužbu za preispitivanje Rješenja o odbacivanju krivične prijave.

U rješenju kojim je Kult Svetog Vladimira uvršten u nematerijalno kulturno dobro 2014. godine jasno je naznačena ,,potreba izmještanja limene crkve sa vrha Rumije“.

Svake godine, na Trojičindan, prije nego je postavljen limeni objekat na Rumiji, nazvan crkva, u svečanoj procesiji, pripadnici sve tri vjeroispovijesti – pravoslavne, katoličke i islamske izlazili su na planinu iznoseći Vladimirov krst koji čuva porodica Andrović.