Umro Tonko Maroević. Raskoš uma i ljudske dobrote.
Knjigom u njegovom Starom Gradu hvarskom, na samo dan prije vječnog sna.
Noć morska ispija ćutanje, i to je moj duboki poklon pjesniku, profesoru, likovnom i književnom kritičaru, publicisti, akademiku.
Govorio je da je poezija kao oblik postojanja i kao oblik življenja, filigranski odlomak života i negova esencija.
Zborio je kao da je čitao knjigu mudru. Pisao duhovnom kičmom lako i prirodno kao da je plivao obalama Hvara.
Sjećam se u nezaboravnim noćima ozvjezdane Boke njegovog podsjećanja na
dopisivanje Hanibala Lucića, hrvatskog renesansnog pjesnika sa Ludovikom Paskalićem-(Ludvigom Paskvalićem) kotorskim pjesnikom, pa tako, govorio je njegov Hvar i Kotor imaju stoljetne veze. Bližio raspoloženja, sentimente, lirska stanja, melanholije mediteranske kosmogonije.
Sa svecima Boke bio na TI.
Slikarstvom starim i novim hodao ka pitur od antike.
Znao je izabrati, selektovati slike i prizore, pozivati se i prizivati dobre duhove prošlosti.
“Naprosto to ulančavanje, ta kadena od ljubavi ide prema natrag, ne možda baš do 809. godine, ali sasvim sigurno duboko u prošlost koju riječi poezije apsolutno evociraju. Pjesme se, kako kaže Rilke ne pišu riječima nego iskustvom. Riječi su dakako materijalizacija, taj vokabular romanizama”, govorio je Tonko na kjiževnim večerima za nezaborav.
Uživali su brojni Kotorani jedne noći ljetne na taraci palate Radoničić – današnjeg Instituta za biologiju mora, na kojoj su “igrali” tamošnja crkvica Svetoga Ilije i lanterna, more i grad iza, Tonko i duboka riječ uma blistavog mu.
Bio je mag afirmacije prostora meditaranskog i tradicije. Osvajao je elemente ambijenta i atmosfere.
Tonko Maroević nije pripadao elektonskom vremenu. Nove tehnologije je dakako poznavao, ali ih nije koristio, nijesu mu služile.
Njemu je služila i on je služio ljudskoj duši.
Nije imao mobitel kako mi je kazao, odnosno imao je neki broj, ali samo broj telefona. A svuda je stizao. Nikada ni sekundu kasnio ni na jedan dogovor, sastanak, promociju, izložbu, konccerat.
Putovao je autobusom i brodom.
Pisao je kartoline plavim mastilom i birao najljepše fotografije poput finestrina rodnog mu Starog Grada koju mi je poslao.
Posvećenost prijateljima bila mu je dominantna osobina. Prijateljevao je i sa Skala radijom, bodrio, savjetovao, brinuo, znajući sve scile i harbde koje stižu do njenih valova.
Valovima plovi moj prijatelju divni, a pod Gospom od Škrpjela zafišćat će vapor tvojoj duši za uzdignuće nebesko.
Dubravka Jovanović
Spokoj tvojoj predivnoj duši.
Veliki umjetnik i jos veci covjek! Provjereni prijatelj Crne Gore i podrzavalac njene kulture! Niko nije ljepse i sa vise strasti pricao o Njegosu! Bolje ga je razumio i shvatao od svih nacionalnih pjesnika! Uhvatio je tu tanku nit koja ga je vezivala sa kosmosom…
Hrvatska je ostala bez enciklopedije ljudske.
Slava akademiku Maroeviću
Njegove besjede bile su brilijantne.
Baš je tužno kada odlaze veliki ljudi.
Intelektualac od formata. Sjajni Dalmoš!
Izvanredan književnik i likovni kritičar.Profesor svih vremena.
Laka Vam crna zemlja
Duša njegova duboka kao more,da mu počiva u miru!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].