Napustio nas je prof. dr Milenko Pasinović, univerzitetski profesor, ekspert iz oblasti turizma, autor više univerzitetskih udžbenika, značajnih publikacija i monografija, na desetine stručnih i naučnih tekstova objavljenih u domaćim i međunarodnim stručnim časopisima. Neizmjerno je volio Kotor i Boku Kotorsku, ali i svoju Crnu Goru. Pa ipak, njegovo srce jače je pulsiralo pri pomenu Ljute, za koju je govorio da je bokeljski dragulj koji se mora sačuvati od najezde graditelja novokponovane svijesti. Apelovao je, govorio i pisao o značaju očuvanja Boke i njenih naselja duž obale. Ali, interes je bio iznad svega. Bio je tužan zbog toga. Znao je reći: Kuda ide ovaj svijet, svjestan da je ljudska nezajažljivost, pohlepnost i gramezljivost ispred opštih vrijednosti. Vjerovao je da se to može izmijeniti i da Kotor mora biti nosilac civilizacijskog opstojanja kulture i tradicije. I da ga, kao takvog, niko i ništa ne može ugroziti.
Teško je živio 15-to aprilsko (1979. godine) prirodno razaranje svoga grada i svoje države. Bilo je to strašna kataklizma, a on je znao da će obnova trajati dugo i da će taj proces biti mukotrpan. Javno je hvalio opštejugoslovensku solidarnost, kao primjer kako se čojski postupa u tragedijama poput ove koja nas je zadesila. I nije pognuo glavu. Krenuo je istoga dana da pomaže i radi na obnovi.
Velika je zasluga Pasinovića što je Kotor postao grad UNESCO-a. Bio je na čelu projekta: Upis područja Kotora na Svjetsku prirodnu i kulturnu baštinu UNESCO-a.
Njegov nemjerljiv doprinos je značajno uticao na razvoj i zaštita morskog dobra Crne Gore. Moglo bi se još dosta toga nabrajati. Ali to Milenko ne bi volio. Bez obzira ne sve mora se pomenuti da je ovaj erudita, između ostalih nagrada i priznanja, nosilac Povelje Jonathan 2000. godine, koju dodjeljuje Savjet Evrope za zasluge u turizmu, kao i više domaćih nagrada i priznanja.
Od 1989. godine do avgusta 1991. bio je jedan od čelnika Predstavništva Turističkog saveza Jugoslavije u Rimu. Pamte to preostali Kotorani toga doba, jer ih je Pasinović dočekivao srdačno i prijateljski, bio im na usluzi kad god je trebalo ne štedeći vrijeme u toj plemenitoj ljudskoj misiji. Bio im je vodič, da brže i bolje upoznaju znamenitosti Vječnog grada i sa njim su se osjećali sigurno.
Milenko je bio prijatelj Skala radija. Često bi gostovao i govorio o svemu što drugi, najčešće nijesu smjeli ni pomisliti. A on, samo sa željom da bude bolje i da budemo prepoznati kao organizovana turistička destinacija, koja zaslužuje da ima prirodne i sve druge ljepote od kojih zastaje dah, nerijetko je zbog toga imao problema. Na njih se osvrtao nije.
Eto, nema više ni Skale, a ni dragog joj profesora.
Počivaj u miru prijatelju naš i nađi neko udobro mjesto gore visoko na nebu.
Tvoja Skala
Dobri dondo Mienko,
Ova me vijest zatekla na putu.
Na Vašem posljednjem neka vas prati i moje sjećanje na sve naše susrete pored i iza mikrofona.
Na slave Krstov dana pomorskih dobrotskih bratstava i famelja, i Vašeg raskošnog duha,na đir Rimom kojim ste me proveli prilikom jednog mog putovanja,na Vašu dobrotsku tortu koju ste ljubavlju i umijećem,tradicijom i finoćom parićavali i Skali za feštu darivali.
Na još mnogo životnih i lekcija iz turizma,kulture,istorije Boke prije i poslije svega.
Neka Vam je vječni miran san,uz šum valova našeg zaliva za čiji status jednog od najljepših na svijetu,ste se svojski borili i izborili.
Vaša Dube
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].