Aca Jovanjica i što će Crnogorci u Srbiju?

Piše: Slavko Mandić

Naša prijeka potreba i vanserijski političko eksperimentalni talenat, vjernik jedine crkve kojoj se klanja od zemlje do zemlje, one čije je ime Aca Srbin „velečasni“, je jedan drugi Aca, veljesrbin. I ništa tu ne bi bilo čudno da ovaj zrakomlat po profesiji, nije ufatio svoga šefa u direktnu laž. Nije on htio, jasno je svakome, da ga predstavi kao lažova, što ovaj jeste, a ni da ga ponizi. Taman posla. Prije bi samome sebi glavu okinuo. Htio je da mu da značaj kao apsolutisti čija se ne poriče, pa je objasnio kako ga ovaj nije zamolio da više ne maltretira Crnogorce koji dolaze u Srbiju, nego mu je izdao naređenje da prekine sa tom grbavom rabotom. A Aca Jovanjica, radostan što kralju može da izađe u susret, samo je potvrdio ono što se javno zna. Da je ovaj i preśednik i premijer. I svi ministri, klero dvorski novinari Marići, Sarape, Jovane,  kvaziistoričar Antić, zajedno sa Rakovićem i svaštoništicom Dodikom. Voli Aca Srbin što se to zna. To je on kazao ovome da kaže, ali bi ipak da se ne zbori (pre)često. Zbog Evrope, koja dobro zna, ali ćuti, poput svakog dobrog licemjera, da ovaj njihov partner, koji je jedini u saglasnosti sa Putinovom agresijom, direktno krši njihove standarde i ustav svoje zemlje, uzimajući otvoreno svako rukovodeće i funkcionersko mjesto u Srbiji pod svoje okrilje. Mora, kad jedini sve zna. Jer, da nije njega, ne bi bilo ni Srbije. A izgleda ni Dritana Abazovića, kome je ovaj pokazao svu servilnost ovoga svijeta, saginjući mu se do zemlje, ljubeći svaku svetosavsku stopu kojom krače po srpskim zemljama.

Mržnja prema Crnogorcima i Crnoj Gori od ove spodobe, zvanog Aca Jovanjica, Tetkić Kana(b)dis, geometrijsko neslagalo, iznjedreno u nekim čudnim opštim poremećajima, odavno je prisutna. Ali nije za zabrinut. Više je za nasmijat. I to grohotom kad ova fantazmagonija vučićolike svijesti odvali da mora da poštuje odluke preśednika svih Srba i doda: „Ovo je organizovana i uređena država, nismo mi Crna Gora“. E sprdnje nad sprdnjama. Mora da je srbijanski ministar policije ipak skoknuo do omiljene mu Jovanjice, da se pričesti na svoj poznati način.
Mada, kad čovjek razmisli, nije on pogriješio. Organizovani kriminal u procvatu, korupcija, mito, krađa i prekrađa, sukob sa cijelim svijetom, sem bratskoga Putina, odvojili su njegovu državu od drugih. Pa i Crne Gore, koju bi vlasnik njegove male duše (Aca kapitalac) da uništi i ne dozvoli joj da bude dio Evrope prije njegove postojbe. Ali, džabe mu je. Neće moći na dvije stolice. Moraće se opredijeliti, a to će žestoko da boli.

Crna Gora voli da živi mirmo sa suśedima. Da razmjenjuje dobra i popije po čašu rakije, smokvu, uz bokun sira i pršute sa svojima i  onima jednako svojim druge vjere i nacije, nazdravi njihovim vjerskim praznicima i poželi im sreću, zdravlje i uspjeh. Ovome Dritanovom proizvođaču Otvorenog Balkana, kojim bi da potkopa još jednom crnogorske temelje, Crna Gora i njena multivjerska i multikonfesionalna svijest rak su rana. Zato kad im u namjeri lošoj zaškripi, poita kod popova da ište moleban za jad, kojim bi na suśeda, kad su mu drugi Ukrajinci predaleko.

Sprdnja slaga da su crnogorski potezi antisrpski. Nijesu nikad ni bili. I neće biti. Znaju to lupeži našeg indentiteta, naše istorije, tradicije i slobodarske svijesti. Jer nemaju ono što mi imamo, pa bi da otmu. I otimaju naočigled naših moralnih uśeđelica.

Jedino što je Aca Jovanjica pogodio je da je glupost pośetu  simboličnog Abazovića nazivati istorijskom. A možda i nije ako bi za nju kazao da je istorijska glupost po smislu, sadržaju, vizuelno i estetski.

A kad laže šef, mora po difoltu i njegov potčinjeni. Zato Aca Jovanjica izreče laž da su crnogorski poslanici, koji su namjenski maltretirani na graničnim prijelazima, za Srbiju kazali da je genocidna država. Niko to nikad nije kazao u Crnoj Gori, a da  je zločin u Srebrenici bio genocid, priznala je i sama Srbija. Problem je kad to kaže Crna Gora, koja neće niti može da otćuti ovaj sramni čin srpske politike koja je ubijala bošnjački narod samo zato što je druge vjere i nacije. Neće se ni Vučić ni Vulin moći sakriti iza ćutnje  i negiranja zločina zbog kojeg se civilizacija stidi. Posebno ne napadajući za svoje prljavštine i nemoral Crnu Goru.

Smiješni Aca Jovanjica se, u napadu na naše ljude koji dolaze u Srbiju, zapitao što oni traže u njegovoj zemlji? Ne znam, veli, kako ih nije sramota da dođu na Vračar da obilaze svoje stanove i da vide hoće li još nešto kupiti u, kako oni misle, odvratnoj genocidnoj državi koja je napravila genocid u Srebrenici. Sram ih bilo, žao mi je što dolaze u Srbiju i što se prave kao da ništa nisu glasali i uradili”, rekao je Vulin.
Zamislite Crnogorce koji se usuđuju da dođu u svoje stanove? To po zrakomlatu niti smije niti može. Možda bi tako i bilo da ga vlasnik njegovog figurina nije stopirao. A on mu to isto naredio. Možda se uplašio da bi Srbi ovamo kod nas morali da vrću kupljeno, po reciprocitetu. Pa potom da sklapaju temeljni ugovor sa crkvom Srbije i Dritanom oko organizovanja litija sa nastavkom „ne damo lične svetinje“.
Ovaj kreativni turbo cirkusant, benigni ajvan malignog  šefa, Srbiju doživljava kao Vučićevo vlasništo. To je njegov problem a naš postaje onda kada bi na isti način, uz pomoć crnogorskog premijera, našu državu srbijanski da plijeni.

To ni njemu ni njima nikada nećemo dozvoliti. Sa Abazovićem ili bez njega. Pa kako god bude.