A sad držˊ gaće, držˊ ljevor

Piše: Slavko Mandić

Um caruje, snaga klade valja, govorio je moj vrli prijatelj Rajko kad bi se dogodila neka glupost na javnoj sceni. Teško da bi danas mogao da koristi tu krilaticu, jer je gluposti i glupaka toliko da su postali dominantna pojava na svekolikoj crnogorskoj sceni. Sirova snaga je pregazila um odavno već, pa je od ove parole ostao samo njen drugi dio.
Demonstrirajući besprizorno silu, bez trunke razuma koji je ustupio mjesto mržnji, revanšizmu i revizionizmu u konačnom, smijenjeni bestijalni šef smijenjene vlade ne prestaje da djeluje mimo Ustava i crnogorskih zakona. Njegovim „umotvorinama“ smiju se i izvrgavaju ruglu koalicioni partneri njegove cenzusno upitne URE, ali to njega ne ometa u svakodnevnom vršenju brojnih nepočinstava.

Prešednik Crne Gore je 16. marta raspuštio Skupštinu. Dan nakon toga raspisao je vanredne parlamentarne izbore za 11. jun. Sve po Ustavu i zakonu. O tome je Đukanović, kako neki rekoše, previše vodio računa. U tome je, jasno je, razlika između državnika i šišnjara.

Otvorena mržnja motivisala je smijenjenog premijera, koji se zainatio pa neće da ode, prkoseći pravilima i zdravom razumu. Neće, odlučio je, istovremeno se poigravajući sa ministrima koji su mu dozvolili da od njih pravi smijuriju. Smijenjene odlukom Skupštine, on ih je ponovo smjenjivao. Činio je to iz ličnih razloga. Neki mu se nijesu dopadali do te mjere da ih je optuživao za svašta, vrebajući momenat, ako mu se bude dalo, da pokrene prepoznatljivu akciju za hapšenje, pa će se poslije dokazivati jesu li što skrivili. Ruka pravde, naučio je i svoga ministra od apsa da zbori, neće nikoga zaobići. I neće smijenjeni, budi siguran. Doći će  vrijeme koje će osvijetliti pravda. A onda: drž gaće, drž ljevor kako zbori opštevažeća fraza, nastala na ovim danas osakaćenim prostorima.
Koprca se koprcalo i čini sve da ostane i dalje vlast. U tome mu pomaže ona ista parlamentarna družina koja ga je jednom smijenila. Ali, i njima treba vlast. Zaposlila je po dubini gomilu rođaka, prijatelja, partijskih uslužnika, kojoj je neznanje zajednički imenitelj. Ostalo je još takvih koje treba udomiti, a u državi ima mjesta za vjerne glasače. Narodni su novci, pa niko ništa ośetit neće. A i ako jednom puknu državne finansije, i ako dosegnemo kolaps i budemo gladni, okriviće nas spretno, po matrici koju je vrlo uspješno koristio fašista Gebels.
Da bi ostao što duže, jer ovaj današnji zna da śutra neće biti ništa, nudi se Milatoviću otvoreno, onako krajputaški, stavljajući mu do znanja da za sve može da računa na njega. Može da ga poduči malo iz istorije države na čije će čelo zaśest, pa se više neće brukati saopštavajući javnosti da je kralj Nikola odvojio crkvu od države i uveo sekularizam, jer je to učinio Danilo. Ali, zar nije neznanje car zla svakojega? Jeste, naravno. Dokaz za tu tezu su i jedan i drugi. I onaj treći, i tako redom. Baš ih ovoga puta ima na gomile.

Raspuštena Skupština da sebe raspusti

Relaksirani ne odustaje tako lako. Zna, sviđeće se ulickanom. Zato i traži da raspuštena Skupština sebi skrati mandat i da onda Milatović raspiše prijevremene izbore. On, a ne onaj prije njega. Valjda zato što ga je taj isti nazvao u parlamentu bitangom. Kako istina zna da zaboli. Jako i bol dugo traje. Vidimo, do danas. I śutra će, mada kad jednom ode, ovome više povratka nema.
To što je ovaj predložio poželjnom drugu, pravna je glupost, ali politički ko te pita. Može kako god oće čičkuran. Pa i on je smijenjen, i nikome ništa. Neće da ode. Jok!
Da je to što on radi kojim slučajem činila prethodna vlast, litije bi se rastegle uzduž i poprijeko. Popovi bi cvrkutali poznati poj crnog gavrana. Strane EU i SAD diplomate bi objasnile da ih podržavaju jer su demokratski iskorak, a demokratija, makar dolazila i od četnika, je njihovo sveto pismo. Samo im to ne dirajte. Skoro da su u licemjerstvu preskočili našu domaću budvansku svetosavku. Velim skoro, jer ovu teško iko može nadmašiti.

Izbori su zakazani za 11. jun i  ne mogu biti ponovo zakazani

Relaksovo udvorništvo izgleda nije prošlo kod ES (Evropa sad). Milović  je javnom mnijenju objasnio kako je odlazeći premijer Dritan Abazović još jednom pokazao da je pravno neuk. Izbori su zakazani za 11. jun i  ne mogu biti ponovo zakazani, saopštio je uz konstataciju da je količina pravnog i drugog neznanja koja se iznosi na političku scenu i to od visokih javnih funkcionera, zabrinjavajuća. Možda nije mislio na svoje lidere? A možda i jeste?
Biće da je poruka čičkuravom da se ipak veže za napad na pravosudni sistem. Da napada sudije i tužioce koji mu nijesu po volji i da sramno saopštava njegov stav o slaganju sa nezakonitom odlukom smijenjenog  ministra pravde da razriješi rukovoditeljku Višeg državnog tužilaštva Lepu Medenicu, samo zato što je radila u skladu sa zakonom. A i prirodno je, jer zakon za odlazećeg ne predstavlja ama baš ništa.

Stručni ispit i psihijatrijski pregled za političare

Stavljajući pod prizmu fizionomije i djelovanje vlastodržaca, zanimljiv je prijedlog ovog iz ES da se uvede polaganje stručnog ispita za ministre, poslanike i druge javne funkcionere. Jer ako je za pravosuđe i javnu upravu potreban stručni ispit, civilizacijski i intelektualni iskorak bi bio i stručni test i za javne funkcionere.
Prije toga bi obavezno bilo uvesti psihijatrijski pregled, pa možda i psihijatrijsko praćenje od nekoliko mjeseci. Jasno je da bi onda moguće bilo malo onih koji bi se zadržali na svojim mjestima. Ne bi mogla da funkcioniše ni partitokratija koja se tek razmahnula ove dvije ipo godine. Bez potvrde bi mogli da ostanu kao kadovi koaliicione vlasti i ove i dolazeće. Bili bi tada prinuđeni da ih dovodimo iz inostranstva. Ali bi test i za njih važio. Kako bi prošli ovi iz suśedne najbrojnije republike? Mada je njima potrebna samo potvrda od popova, srebren krst i ništa više. A zamislite kad bi popovi odili na test. Na bilo koji, apsolutna je sigurnost, ne bi prošli. Znaju oni da im ne treba, jer je njima njihov čičkuravac dao pravo temeljnim da budu svašta u ovoj državi.

Skupština donijela odluku da se pušti Milo Božović iz zatvora

Promijenila se vlast. Trebalo je više, jer se mora naprijed. Mladi i zdravi, poletni i obrazovani, valjda je želja normalnih. Biće bolje, rekoše i slagaše novodošli istoga časa. Od tada do dana današnjeg lažu intenzivno. Kao zombiji, a na njih pomalo i liče, žare i pale sve pred sobom. Svoju zemlju i svoj narod. Neviđeni zločin.
Kako to funkcioniše u Riplijevoj rubrici vjerovali ili ne, viđelo se prije dvije noći u Budvi. Metropola crnogorskog turizma je dokazala ostatku svijeta da nije slučajno ponijela epitet organizovane ideološko-klerikalne meke, i da je sposobna da upravlja državnim institucijama u cjelosti. Snaga vladajuće kohezije društveno privlačnih politika moći i razvrata, izopačenosti preciznije, djelovala je ubitačno na kružnom toku kojim se nije moglo ka crnogorskom prijestonom gradu. Uz viku da Milo (Božović) treba da bude pušten iz zatvora, „demokratska“ sila od par desetina čudotvoraca, rekla je svoje. Kakvo pravosuđe. Skupština budvanske opštine donijela je odluku da se Milo pušti. Pa što tu više ima da se zbori? Puštaj brate, da ne bude belaja. A ima logike da se pušti preśednik. On nema zamjenika, jer je procijenio da je dovoljan sam za sve, pa kako je u javnom interesu da on bude na slobodi, pravosuđe treba pod hitno da postupi po toj odluci. To je prva odluka donešena na nekom parlamentu koju je svijet imao mogućnosti da vidi. I vrijedi Nobelove nagrade za politički idiotizam, koja se mora ustoličiti na prijedlog brata Abaza, koji ćuti o ovoj jedinstvenoj pojavi.
Zatvoreni gradonačelnik mora van iz apsa, zahtjev je sinoćnjih protestanata, jer je njegovim hapšenjem dokazan nastavak progona Srba. Mada se tu nešto ne slaže jer ovoga puta samo su Srbi vlast i na državnom i lokalnom nivou, pa je malo nelogičan slogan „Stop progonu Srba u Crnoj Gori“.
Mora da je ostao još iz vremena litija, pa je greota da se baci. A i dobro je da se reče da se nastavlja progon Srba. Popiće to naaarooodddd, ka i sve što je do sad popio.
Pa neka mu je nazdravlje!