Uz svjetski dan poezije srebrnu nit vječnosti na tkivu starog Kotora ispisuje jedan od njegovih tihih čuvara, Clausilia Catharensis-kotorski puž. Njegovom visočanstvu pjesmu darujem.
CLAUSILIA CATHARENSIS- KOTORSKI PUŽ
Star koliko grad
srebrnim tragom
ispisuješ stotine njegovih života
ti vidiš sve, tebe slabo ko
ogluvio od starih zvona
đirom tišine
pod biforu se uvučeš
gospodski s visine
na pločnik gledaš
ti budiš dobre duhove
ti si starinski pontapet
vječnog mira drevnih zidina
odolijevaš jugu i buri
ni tice,ni kiše
ni lijena vrelina jula
ne staju ti na put
koji se nikada ne završava
znak si rođenja ovoga grada
i kap u kistu njegovog pitura
zanoćiš u zavjetnoj riječi
tvojih predaka
budiš se na skalinima
što do vrha tvrđave vode
ti ne varaš kao mladi mjesec
na koji vile čekaju da se
do mora spušte
tvoji snovi imaju boju Kotora.
Dubravka Jovanović
Bravo Dubravka !!!
Kako mi se svidja ova pjesma.Puna je kotorske atmosfere.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].