Renesansnom žicom Đotu u san

Veče za pamćenje

Svijeće i tišina, slike, mistika i renesansna muzika, djelo Božidara Boba Nikolića i njegovog orkestra instrumentalnog i vokalnog zvuka, probudili su dobre duhove sinoć u crkvi Sv. Duha, koncertnoj dvorani kotorske Muzičke škole.

Veče za pamćenje, koje su prijatelji posvetili nezaboravnom kotorskom boemu, slikaru i oriđinali Jovu Abramoviću Đotu.

Od Šuranja, pa Tratorijom Del Tempo Perso, do vrlo male galerije pod voltom pored Biskupije – Đoto.

Likovnim delikotom i mišolovkama, za pantagane izgubljenog ,nađenog i svih vremena – Đoto.

Fjaka kotorska u đir, sve u krug sa pločom Vagnerove muzike na starom gramofonu, čiju je iglu samo Đoto znao spuštat da ne zaškripi i da se ne počne utrostručavati.

Staklene, šarene đinđulice, jarko žute, trava zelene ili perlin plave sa dramom ružičaste na špigeti je nizao.

Kolane i manine nanizanih susreta, smjehova, stihova, suludnih spojeva.

Od ljudskih različitosti njegova Kuriozna slika, ona “U Kotoru se nešto dešava” .

Ona slika sva od glava na finestrin jedna na drugu, jedna uz drug, i treću i petu navrh glave prve i zadnje.

Na pjaci od rive konfužion dok pantagane caruju u zasićenoj ariji naših vječno malih naravi, od Gurdića do Parila svršenih pakosti, a opet vražje šarmantnih ćakula čim se likovni delikt obavi da Đotovog Isusa na biru razapnemo.

Clausilia catharensis kreće, on i mi, kazala je ovdašnja pjesnikinja Dubravka Jovanović, sa baladura koncertne dvorane u svečanom odsjaju svijeća.

Muzika je preplavila dušu i prostor u sjajnom izvođenju maestra Nikolića i njegovih muzičara na klaviru, flauti, gitari, uz lirske vokale koji su podigli plimu emocija prisutnih, da Đotu kažu da nije završio sliku.