Pjesnik moćnih predskazanja

Sa večeri Mladena Lompara

U koncertnoj dvorani crkve Sv Duha Kotorani i gosti su se na poetskoj večeri Mladena Lomopra iznutra umili freškom arijom njegove poezije što su im omogućili ljudi iz gradske biblioteke i čitaonice kotorskog Kulturnog centra.

Mladen je pjesnik koji zna da je svaka knjiga sjećanjem zapisana i stoga nastaju njegove knjige, on je pustolov po misterioznim predjelima naše prošlosti, vjerni zatočenik mediteranskih tajni, vjernik apokrifa i uspomena, kazao je slikajući pjesnika književnik Pavle Goranović.

“Navikao nas je Mladen Lomopar da piše drugačije knjige da stvara prostore kojima obilazimo prostore naših sjećanja, da od proze stvara poeziju i obrnuto, od istorijskih pasaža lirsku fantastiku od magijskih sadržaja jednu bolnu stvarnost koju gotovo možemo da dotaknemo. Njegove knjige među sobom imaju snažnu komunikaciju isto kao što on raznim rukopisima zalazi s one strane sebe nekadašnjeg. To takođe znači da je po svom biću, senzibilitetu i duhu Lompar bio i ostao istinski pjesnik”, konstatuje Goranović.

“Lompar je majstor pronalska neobičnih situacija u kojima se može naći pjesnik. Mladen Lompar se iskazao kao pjesnik moćnih predskazanja u našoj literaturi ni na koga nalik i čijom pjesničkom harizmom zbilja su dostignuti sami vrhovi savremenog crnogorskog pjesništva”, zaključio je Goranović.

U smislenom objedinjujućem prepletu stilskih figura i pjesničkih slika povezuju se Kosara i Nefertiti, egipatska knjiga mrtvih i tajnopisi Jelene Balšić i sve ljubavi kao “jedini smisao stvaranja”, napisala je u predgovoru za Mladenovu Balsamovanu kletvu Nela Savković-Vukčević.

Ona navodi, Mladen Lompar piše noću. Čeka zvijezde da po krasnopisu duše prospu zlatni prah. Kao što su drevni kaligrafi zasipali vlažno mastilo svjetlucavom prašinom. I Nikola Tesla je govorio da je najbolje raditi kada padne mrak jer su zvjezdana svjetlost i misli u bliskoj vezi. U zbirci sjećanja jedino poema “Ako se budemo vraćali” još nije završena, samo je ona okrenuta budućnosti. Razgovarala sam sa pjesnikom o tome kada mi je poslao svježe stihove.
„Zašto nije završena?“
„Ne mora se sve završiti, neka barem neđe ne bude kraj.“
„Ko je Gospa?“
„Nikada to ne pitajte pjesnika!“
Ustrajavanje Mladena Lompara u rješavanju zagonetki života pratimo od Sfinge do svitaca, od skamenjene mudrosti do balsamovane ljubavi, kazala je Nela Savković Vukčević.

Uvijek kada gradu Kotoru u pohode dođe Mladen Lompar, da ga osvoji snagom istinskog poetskog izraza, ponadam se da se naš grad počinje vraćati samom sebi, ili bar onakvom kakav bi trebalo da bude, primjećuje književnik Obrad Pavlović.

“Grad slikara, pjesnika, teatarskih zbivanja… Moguće da bi to bio snohvateći blijesak u magnovenju da bi se sve opet vratilo u sivilo svakodnevice, da nije stihova, koji obnavljaju nadu. U ovoj zemlji gudura i klisura, u kojoj glas džeferdara odjekuje devet puta, mnogostruki odjek riječi Mladena Lompara sjedinjuje se sa muzikom univerzuma, čineći suptilnu i neraskidivu cjelinu. Poezija je pečat prolaznosti na vječnom kamenu, a pečat Mladena Lompara je veoma dubok i bogat u svojoj višeznačnosti, koja poziva na nova čitanja”, poručio je  Pavlović.

Čarobnjak sa Cetinja, kako je kazala Vesna Vičević u svom slovu na ovoj večeri.

“On je mag od malo riječi koje čine njegovo veliko djelo. Njegove pjesme od malo riječi, dobro izvagane težine apotekarskom vagom, a ogromne, toplim i nježnim potezima su u skladne cjeline složene. Poput Orlovog krša su i Đinovog brda, što ka nebu beskrajno teže i primiču mu se a moru i u jezeru sive, plave na dugovječnost sigurno oslonjene svoj odraz nalaze. Možda od njih neke za trajna sjećanja opredijeljene su poput kamenih plastika Duklje što po livadi stoljećima odolijevaju stamene”, poredi Vičevićeva.

Pjesnikinja na flauti prof. Dijana Lomopar začarala je muzikom poetsko druženje sa Lomparom u crkvi Sv Duha, a veče je vodila i njegove stihove čitala kotorska pjesnikina Dubravka Jovanović.

Na kraju, uz aplauz, pjesnik sa svojim stihovima za Kotorane.