BUGARSKO CRNOGORSKI ODNOSI: Razgovor na potkastu TV3 Dimitra Patarinskog i Stoila Sajkova sa istaknutim crnogorskim intelektualcem Draganom B. Perovićem

0


Dimitar Patarinski, Stoil Sajkov, TV3, podkast

Evo kompletnog prevoda dostavljenog transkripta na crnogorski jezik

BUGARSKO-CRNOGORSKI ODNOSi — transkript

Dimitar Patarinski:
Poštovani prijatelji, danas ćemo odati zasluženu počast istoriji i bugarsko-crnogorskim odnosima kroz godine. Naravno, ođe zasluge ima i Stoil Sajkov, koji nastavlja sa svojim istorijskim osvrtima i analizama u potrazi za onim što je pomalo zaboravljeno u svakodnevnim dešavanjima. Danas će nas on upoznati sa Draganom B. Perovićem, jednim izuzetnim čovjekom, intelektualcem, koji je mnogo toga posvetio bugarsko-crnogorskim odnosima. Smjelo mogu reći da je on i istraživač života dr Petra Orahovca. I zapravo, ono što je najvažnije da se zna na današnji dan, jeste da je dr Petar Orahovac prvi stranac koji je bio predśednik Narodnog sobranja (Skupštine), 1910. godine. I to se ne smije zaboraviti, jer je tada Crna Gora priznala nezavisnost Bugarske.
On (Orahovac) postaje prvi među jednakima, stajući na čelo Narodnog sobranja. Takođe, stiče veliko političko iskustvo i ideje sa demokratama, koji u Bugarskoj u velikoj mjeri prepoznaju njegove ideje i postaju njegovi sljedbenici, kasnije nazvani orahovisti. Tako da nijesu slučajne riječi egzarha Josifa, koje je kasnije citirao mitropolit Serafim, o tome da bi Egzarh Josif dao dio svog vijeka dr Orahovcu da upravlja Bugarskom.
Naravno, ta želja nije bila ispunjena, jer je životni put dr Orahovca bio kraći i nije se poklopio sa onim što je rekao Egzarh Josif, ali to zapravo pokazuje ono veliko povjerenje koje su imali u dr Orahovca i u to da njegova porodica kasnije nastavlja te ideje, koje su naravno nadevropske i prije svega od velikog značaja za Bugarsku. Naravno, u razgovoru Stoila Sajkova sa Draganom B. Perovićem saznaćete mnogo o tome kako Bugarska i Crna Gora sarađuju u diplomatiji i razmjeni kulture. Nagrade su ovdje svakako zaslužene, ali bih volio da u razgovoru obratite pažnju i na ono što Dragan B. Perović kaže o Ljubu Čupiću.
To je čovjek kojeg smjelo možemo nazvati revolucionarom, koji takođe ima mnogo sljedbenika, i kada staje pred one koji žele da mu oduzmu život, pred automate, on izgovara nešto veoma važno. Iako je bio sa lancima na rukama, njegov osmijeh niko ne može da uzme, jer je to njegova duhovnost. Ljudi su tada ispovijedali jedan danas pomalo zaboravljen moral i jedan, možda tako da kažem, politički, evropski pogled na razvoj svijeta i ljudskog života. Zato vam predlažem da pogledate ovaj zanimljiv i interesantan intervju sa Draganom B. Perovićem.
Saznaćete i mnoge detalje o Nikšiću, o Crnogorcima, i naravno napravićemo još epizoda u kojima ćemo razumjeti kako su ovi odnosi zapravo iznad vremena i čine razumljivijom istoriju koja zbližava narode.

Stoil Sajkov:
Dragan Perović je jedan od najvećih intelektualaca Crne Gore. Mi smo prije oko neđelju dana proslavili Dan narodnih buditelja (prosvjetitelja) i može se reći da je on takav narodni buditelj i za Bugarsku, a iz našeg razgovora ćete razumjeti i zašto. Da kažem još nekoliko riječi o njemu, sasvim u opštim crtama.
Kao što sam pomenuo, on je glavna, ključna ličnost u već stvorenim odličnim, duhovnim i kulturnim vezama i saradnji između Bugarske i Crne Gore, kao i u daljem razvoju tih veza i prijateljskih i bratskih odnosa među narodima. Prije nekog vremena, podatke o njegovoj ličnosti poslala mi je jedna profesorica sa kojom on sarađuje i s kojom se, inače, veoma dobro poznaje – zove se Marijana Terić, sa Fakulteta za crnogorski jezik i književnost sa Cetinja (tada je radila, sada ne, prim. D. B. P). Ona mi je poslala jedan pregled o njemu u kojem bukvalno piše koliki je doprinos Dragana Perovića popularizaciji bugarske kulture u Crnoj Gori – jednostavno sam ostao bez riječi kada sam ga dobio. Ne znam da li mogu samo da pokažem – to je 10 stranica.
U tom pregledu je 10 stranica tema na kojima je Dragan Perović radio samo na popularizaciji naše kulture i naše duhovnosti tamo. A moram vam reći da on ima ništa manje zasluga i u obrnutom smjeru. Zbog toga, bez gubljenja vremena, napraviću i tu ogradu da ću sa njim razgovarati na „ti“. Ne možemo drugačije, jer smo zaista bliski i to se mora primijetiti u razgovoru. Saznaćete kada i kako smo se upoznali. Zato sada želim kao potvrdu da pokažem ovu Povelju kojom ga je 2019. godine odlikovala naša ambasadorka, izvanredni i opunomoćeni ambasador u Crnoj Gori, gospođa Meglena Plugčijeva.
Ovu povelju izdalo je Ministarstvo kulture Bugarske za popularizaciju bugarske kulture, umjetnosti i međusobne saradnje između Bugarske i Crne Gore. Evo, vidite ovu Draganovu povelju, za koju mi je rekao da se njome veoma ponosi. Želim da ga pitam kakva je bila atmosfera prilikom uručenja te povelje tamo, uopšte da se vrati u ta sjećanja. Dragane, slušamo te.

Dragan B. Perović:
Dobar dan tebi. Prije svega, veliki pozdravi i zagrljaji mojim dragim bugarskim prijateljima. Hvala ti na ovim riječima koje si rekao o meni, ne treba da prećerujemo mnogo, važno je da se udružujemo i da čuvamo ove velike i značajne veze između naša dva naroda.
Tu nagradu sam dobio 2019. godine, kao što kažeš, i to je bilo veliko priznanje za mene, kojim se ponosim – što sam tada bio izabran kao jedini stranac koji je dobio tu povelju narodnih buditelja. Bila je svečanost na Cetinju sa uvaženom gospođom ambasadorkom Meglenom Plugčijevom, koja je mnogo učinila za produbljivanje i poboljšanje veza između Bugarske i Crne Gore, i tamo u zgradi Ministarstva kulture bila je organizovana svečanost sa koncertom jedne čuvene Bugarke i tako dalje. Ima li snimak sa vijesti Televizije Crne Gore? Pretpostavljam da ga imaš, pa ako hoćeš ubaci ga… To je bila prilična vijest i za naše novine i za javnu televiziju.

Stoil:
Dragane, malo ću emotivno izaći iz ove teme da podijelim s tobom nešto drugo. Mi smo o tome pričali, ali za gledaoce će možda biti zanimljivo da znaju. Poštovani gledaoci, zanimljivo je to što se Bugarska i Crna Gora geografski, nalazeći se sa dvije strane Balkanskog poluostrva, nalaze u istom geografskom koordinatnom sistemu. Na primjer, Sofija i Nikšić, tačno tamo gdje se Dragan trenutno nalazi, nalaze se na 42. paraleli. Kao što znate, u preciznim mjerenjima postoje minuti i sekunde, pa je razlika samo u nekoliko sekundi, nekoliko minuta u toj geografskoj širini. Nevjerovatno. I kao što smo takođe juče razgovarali, Dragane, na istoj smo nadmorskoj visini – nadmorska visina Nikšića i Sofije je gotovo jednaka.

Dragan:
Da, gotovo jednaka visina. Veoma čudno i zanimljivo. Samo što je Sofija malo veća od Nikšića. Sofija je kao dvije Crne Gore.

Stoil:
Da. A ja ću ovdje preporučiti gledaocima – znaš, nekoliko puta smo govorili o tom spotu. Ne mogu da ga izbacim iz glave. To je jedan od mojih omiljenih videa koje sam ikada gledao u životu. To je spot Jadranke Barjaktarović. Poštovani gledaoci, pronađite taj spot. Jadranka Barjaktarović sa njenom pjesmom „Crna Gora je moj dom“ – i ako to upišete na bugarskom, pronaći ćete ga. Izaći će vam na YouTube-u, jer je to nešto izuzetno.
Ona je veoma lijepa žena, veličanstvena pjevačica, i tamo ćete vidjeti predivne prizore grada Nikšića kao istorijskog i kulturnog grada. I opet želim ovako da dobacim – pitao sam ga i ranije, ali Dragane, moje pitanje je: jesu li sve Crnogorke takve ljepotice kakva je Jadranka?

Dragan:
Možemo reći i za Bugarke, a i za Crnogorke takođe, da su veoma pametne, dobre i lijepe žene.

Stoil:
Eto, tako je. To je činjenica. Zaista je činjenica. A reci nekoliko riječi o Nikšiću iz tog spota – ako ga gledaoci pogledaju i isprate, biće iznenađeni kakav je to grad, kakva kultura odiše iz njega, kakvi su istorijski spomenici.

Dragan:
Nikšić odavno važi za kulturni centar Crne Gore. Tamo u samom tom videu vidi se ta velika tvrđava koja se naziva Bedem. Zašto grad i bedem? To su već ostaci iz osmanskog vremena, ali ranije je tu bila tvrđava iz rimskog doba, odnosno iz vremena invazije Gota, i samo ime te tvrđave Bedem u vrijeme dok su tu bili Osmanlije bilo je Onogošt. To je od stare gotske riječi Anagastum.
Imali smo mi fudbalski klub Anagastum, ima mnogo bogumilskih spomenika, tih nekropola, takozvanih stećaka. Ima nekih sačuvanih mostova iz rimskog doba, a iz novijeg vremena ima spomenika posvećenih borbi za slobodu i ustanku iz 1941. godine. Ima drugih spomenika, ima fakulteta za jezike, filozofiju, učiteljski fakultet i tako dalje. Dakle, grad mladih ljudi. Tu ima i mnogo drugih sadržaja, poznat je grad po dobrim pjesnicima, piscima, sportistima.

/Tako, da, zdravlja i života. Uzgred, nimalo ne bi bilo loše da kasnije napravimo jedan video s tobom u samom gradu, u pokretu./
Bilo bi veoma zanimljivo za ljude – na centralnom gradskom trgu nalazi se spomenik kralju Nikoli, jedan veliki spomenik. Takođe i spomenik ovom čuvenom narodnom heroju Ljubu Čupiću. On je veoma poznat. Njegova slika se nalazi i u Muzeju Ujedinjenih nacija. To je takozvani osmijeh Ljuba Čupića. Bio je student kada su ga izveli da ga strijeljaju, a ubili su ga Italijani i domaći izdajnici. A on je izašao kada su ga osudili na smrt, bio je sa lancima na rukama, izašao je sa prelijepim osmijehom i rekao: „Ne možete me ubiti, moj duh ne možete ubiti.“ I tako je to ostalo sačuvano na fotografiji kao simbol otpora bezumlju, borbe za slobodu, i to je pravi primjer crnogorskih vrijednosti.
Kao što smo već govorili, poznato je da je za Crnogorce na prvom mjestu takozvano slobodarstvo. Dakle, to je borba za slobodu, slobodoljublje, slobodoumlje.

Stoil:
A dragi gledaoci, ovo što kaže Dragan, ja ću dopuniti na jedan drugi način. On je čovjek koji potiče iz takvog roda koji je veoma blizak, recimo, kraljevskoj dinastiji (b.v. mislio je na crnogorske junake, vojvode, serdare – D. B. P). Ali ova tema, evo ovo što on trenutno govori, veoma je važna i suštinska, i meni je to rekao prije nekog vremena. Stalno mi je u mislima to da kod njih zapravo nema nikakve veze ko si. Imaš li zasluga za otadžbinu? Jesi li se borio kao duhovnik, kao revolucionar, i jesi li se popeo na ove planine gdje direktno iznad sebe imaš samo nebo i to nebo cijeniš?
Ta sloboda je važnija od svega.

Dragan:
Slobodoljublje, sloboda je važnija od svega. Dakle, sada to objašnjavam kao karakter Crnogoraca. Mi kroz istoriju nijesmo imali vremena da se naučimo lukavstvu i pritvornosti. Zagledani u nebo, popeti na planinu, vidimo samo nebo iznad sebe, malo gledamo more i nebo, i imali smo samo Boga iznad sebe. A ponekad nam se činilo i da nam ni Bog ne treba za neke stvari. Tako da je to ostalo i po tome se razlikujemo od nekih drugih. Dakle, to neprestano ratovanje za slobodu, borba koja je privukla – kao što ti je poznato i o čemu smo govorili, pisali i u čemu sam učestvovao kod vas – vaše preporoditelje (revolucionare), koji su dolazili na Cetinje da uče iz crnogorskog borbenog iskustva.

Stoil:
Dragan ima izuzetne radove, toliko ozbiljne, toliko duboke o našim revolucionarima, o našim piscima, uključujući i mit – a to nije samo mit, to je stvarnost – o Momčilu vojvodi, radove koji imaju veoma visoku i naučnu i novinarsku vrijednost, ako hoćete.
Bio je jedini na Balkanu koji je krajem 1985. godine napisao članak o Srpsko-bugarskom ratu – veoma objektivan članak, koji, uzgred rečeno, nije mogao da ne bude pročitan i u Srbiji, recimo. Čovjek sa izuzetnim znanjem. Sada ima mnogo stvari kojih bih želio da se dotaknem, ali jednostavno nemamo vremena, i zbog toga ću se dotaći onoga što nam predstoji u budućnosti. Mnogo ćemo govoriti, ali sada ćemo samo otvoriti, što se kaže, ovu temu o jednom velikom Crnogorcu koji je i veliki sin Bugarske. To je njegova druga domovina. To je dr Petar Orahovac. Dr Petar Orahovac je bio predśednik našeg Narodnog sobranja 1910–1911. godine.
Učestvovao je u tome zajedno sa svojom suprugom dr Ninom Berovom Orahovac, koja je besarabijska Bugarka. Njih dvoje se vjenčavaju i, zamislite, jedan je sa najzapadnijeg kraja Balkanskog poluostrva, a dama je iz Besarabije, koja se gotovo graniči sa najistočnijim, sjeveroistočnim dijelom Balkana. Njih dvoje stvaraju porodicu i Bugarsku biraju za svoju drugu domovinu. Dragan B. Perović i njegov saradnik, njegov partner po imenu Miroljub Orlandić, prije tri-četiri godine su napisali knjigu – tada je već izašla, ali oni su veoma dugo radili na toj temi, i tim povodom smo se i upoznali – o dr Petru Orahovcu. Želim samo da je pokažem gledaocima. Ovdje je kod mene. Evo je, dragi gledaoci.
Evo, pogledajte knjigu u crnogorskoj verziji. A predstoji njeno izdavanje na bugarskom jeziku dogodine, zdravlja i života. Želim da sada obratimo malo pažnje, pošto nemamo mnogo vremena da dublje ulazimo u tu temu, da Dragan ispriča o pisanju ove knjige, o početku ideje koja je došla. Dragane, izvoli, razumiješ moje pitanje. Hvala ti.

Dragan:
To je veoma značajna tema i za nas i za vas takođe, odnosno nešto čime treba da se ponosimo i mi i vi, naročito Bugarska – to je izuzetna činjenica da je jedan stranac izabran za predśednika Narodnog sobranja. Nama je bilo veoma zadivljujuće da se tako nešto desi, da stranac postane predśednik narodnog parlamenta jedne zemlje, a doktor Petar Orahovac je svojim likom i svojim djelom zasluživao da mu odamo veliku počast i da slijedimo njegove ideje i njegove primjere. Prvi put sam se susreo sa djelom doktora Petra Orahovca odavno.
Evo, prije skoro 40 godina, 1986. godine, objavio sam jedan kratak rad o njemu i o Crnogorcima koji su dali doprinos oslobođenju Bugarske, i nakon toga sam se iz raznih razloga malo udaljio od toga. Bilo je to neko ludo vrijeme u našoj bivšoj zemlji. I ponovo sam počeo nekako slučajno kada sam radio jedan serijal za Televiziju Crne Gore, nacionalnu televiziju, i napravio jednu, odnosno dvije epizode vezane za Bugarsku, prije svega za ime i djelo dr Petra Orahovca.
Tada mi se pridružio Miroljub Orlandić, koji prati crnogorske iseljenike, takozvanu dijasporu, i koji je rekao da je nešto radio u Bugarskoj i pronašao neke podatke o doktoru Orahovcu. Vidio je da kod mene ima mnogo materijala i da se odavno time bavim, pa je predložio: „Hajde da sarađujemo, da zajedno nešto napravimo.“ Tada smo počeli da tražimo porodične veze, da vidimo ima li nekog od rodbine, od unuka Petra Orahovca, i tada smo došli i do tebe – s velikom zahvalnošću prema tebi, ti si nam dao telefone i čuli smo se. Povezao sam se sa unukom dr Petra Orahovca, jednom veoma snažnom ličnošću, divnom ljudskom dušom.
Nažalost, on je preminuo – bio je u dubokoj starosti, imao je 95 godina, ali sa veoma očuvanim pamćenjem, sa mnogo radosti – i tako smo provodili mnogo vremena razgovarajući o našim vezama, o porodičnoj istoriji, o njegovom djedu, ocu, stričevima, koji su takođe dali veliki doprinos razvoju Bugarske. Tada smo počeli uz pomoć naših saradnika, odnosno veliku podršku smo imali od gospođe Meglene Plugčijeve, koja je tada bila ambasadorka Republike Bugarske u Crnoj Gori. Ona je, uzgred rečeno, napisala i predgovor za ovu knjigu – ovdje je štampano i na crnogorskom i na bugarskom jeziku – i ona kaže da sakupimo sve što je značajno za dr Petra Orahovca, “jer je on od Bugarske bio prihvaćen kao rođeni sin, a uzvratio je na najljepši način, dajući svoj veliki doprinos razvoju zdravstvenog sistema u svojoj novoj domovini”.
A s druge strane, on nije zaboravio svoju domovinu. Uvijek je u srcu nosio veliku ljubav i poštovanje prema Crnoj Gori. Kada smo išli uz pomoć naše drage saradnice Marije Polimirove iz Instituta „Ivan Dujčev“ – pomagala nam je takođe i direktorka Naučnog arhiva Bugarske akademije nauka (BAN), gospođa Lizbet Ljubenova – sa Marijom smo išli do Loveča u muzej, tamo su nas lijepo dočekali i dobili smo materijale, sakupili smo mnogo arhivskih dokumenata. Sakupili smo fotografije iz starih fotografskih studija, radionica koje su u to vrijeme radile u Sofiji. Mnogo dokumenata smo dobili po preporuci gospođe Plugčijeve i došli smo do Državnog arhiva.
Tako smo sakupili mnogo materijala i uspjeli da napišemo jednu studiju koja velikim dijelom baca svjetlo na život i djelo dr Petra Orahovca. Kada pogledate u novinama nakon njegove smrti – u glasilu Ljekarskog saveza izašli su nekrolozi nakon smrti dr Orahovca – jednostavno sam sa suzama u očima čitao kakve su lijepe riječi kolege, saradnici, prijatelji i partijski radnici rekli o ovom stamenom Crnogorcu. Oni su ga zvali Crnogorac, a bio je čovjek snažnog karaktera i jakog uma. Sa velikim uvažavanjem i velikim poštovanjem su govorili o njemu, tako da čovjek jednostavno ostane bez riječi.
A šteta je što mi veoma malo, gotovo ništa nijesmo znali o njemu i o njegovom velikom djelu i ogromnom doprinosu koji je dao u Bugarskoj za razvoj zdravstvenog sistema, kako vojnog tako i civilnog. Dok gledate neke fotografije iz bogate dokumentacije o doktoru Orahovcu, da kažemo samo nekoliko riječi o njegovoj bogatoj političkoj djelatnosti. Kao član Demokratske partije, Petar Orahovac je bio politički aktivan učesnik u društvenim procesima u Bugarskoj početkom 20. vijeka. Bio je izuzetno cijenjen i poštovan, sa velikim autoritetom, kako u profesiji tako i među članovima svoje partije. On je primjer istinskog lidera, a njegove pristalice i sljedbenici su nazivani orahovistima.
Petar Orahovac je bio na listi Demokratske partije i izabran je za narodnog poslanika. Vrhunac njegove političke karijere je izbor za predśednika Narodnog sobranja 15. oktobra 1910. godine. Već smo rekli – čast kako za  nas, tako i za bugarsku demokratsku tradiciju. Stranac predśednik parlamenta. I još nešto zanimljivo da dodam: Crna Gora je prva država na  svijetu koja je priznala nezavisnost Bugarske telegrafskom notom sa Cetinja 1908. godine, uprkos protivljenju velikih sila, posebno Njemačke i Srbije.

Stoil:

Dragane, hvala ti!
A ja želim gledaocima da kažem sljedeće: zapravo u januaru, 30. januara, navršava se 170 godina od rođenja dr Petra Orahovca i mi ćemo tada, sredinom januara, napraviti jednu izuzetno detaljnu epizodu o njegovom životu. Sada smo samo nabacili nešto najopštije. Ja sam se lično oduševio knjigom. A kao što je Dragan pomenuo, moje zasluge su takve da ja lično nijesam srodnik porodice Orahovac…

Dragan:
Veoma je vrijedan tvoj doprinos, molim te, nemoj da si skroman.

Stoil:
U smislu da sam pomogao oko nekih stvari kao što su informacije. Nije važno.
Više mi je bilo prijatno da komuniciram sa tim ljudima i da napravimo ta putovanja tamo gdje je on bio – već jedno mjesto đe je on napravio bolnicu kakva bi i sada, pokazaćemo fotografije, da danas postoji, bila ravna nekim od sadašnjih, zar ne? Treba naglasiti da ju je on izgradio faktički za godinu dana po svom planu.

Dragan:
Da. Sedam različitih mjesta, i prije svega je želio i insistirao da se tamo liječe siromašni ljudi. Da. I mnogi ljudi su kasnije, kada je on napustio i region Vrace, odnosno Vidina tamo, i region Loveča i Plovdiva, kada se preselio u Sofiju da radi, uvijek govorili da ni od koga nije htio niti želio da uzme ni jednu jedinu paru za svoje usluge i za njihovo liječenje. Izuzetan čovjek.

Stoil: Ja ću i sada nešto pomenuti: 1918. godine, kada se naši vojnici vraćaju obeshrabreni i ranjeni sa fronta, sa Dobrog Polja, kada dolaze ovdje u Sofiju – to je 1918. godina – idu kod Petra Orahovca. On je tada već penzioner. On je već van službe, a i pomalo je bolovao.

Dragan:
Tako je, da, i pomalo bolestan. To je 1918. godina. On umire mlad, nakon četiri godine, 1922. godine, i on ih prihvata u tom smislu.

Stoil:
On im čak ne pomaže samo ljekarski, nego, ako hoćete, pomaže im i kako dalje da budu ne samo liječeni, već i sindikalno, kako da traže svoja prava i sve te stvari, razumijete li? Zaista nevjerovatan čovjek. Pa, zdravlja i života, tada ćemo napraviti jednu tako detaljnu, lijepu emisiju kakvu on zaslužuje.

Dragan:
Jednostavno bi trebalo i bugarski parlament da obrati pažnju na 170 godina od rođenja, da zajedno napravi neku svečanost, odnosno da odamo počast jednoj tako velikoj ličnosti.
Kada sada pominjemo bolnice u kojima je liječio: radio je u Aleksandrovskoj bolnici, kasnije je faktički jedan od onih koji su postavili temelje za bolnicu „Pirogov“ i za zdravstvo. Njegova supruga takođe, dr Nina Berova – dr Nina je jedna od prvih bugarskih ljekarki – jednostavno izuzetna porodica. A ono što je takođe veoma zanimljivo jeste da je u toj bolnici u Loveču on uveo radnu terapiju i predvidio radionicu za psihički oboljele ljude. A u Trojanu kasnije otvara bolnicu za grudobolne (plućne bolesnike), koja je i danas jedan od najpoznatijih tuberkuloznih, odnosno antituberkuloznih sanatorijuma, i to ne samo u Bugarskoj.

Stoil:
Sve ove stvari sam naučio od Dragana i iz njihovih istraživanja. Znao sam veoma malo preko moje pokojne supruge, koja je zapravo rođaka Nine Berove, od porodice Berov tamo preko vojne linije, recimo.

Dragan:  Je li tako?

Stoil:
Da, da, da. Tako da smo se po toj liniji mi i povezali, zar ne? Pa da. A i drugo što želim sada da kažem: mi smo sa Draganom razgovarali i u sasvim skorije vrijeme napravićemo s njim novu emisiju, koja će možda biti krajem novembra, ili sredinom – početkom decembra mjeseca, gdje ćemo pokušati da napravimo rezime dva važna događaja u našoj istoriji: bugarskog Aprilskog ustanka i jednog nevjerovatnog događaja za koji mi u Bugarskoj ne znamo, a to je velika crnogorska pobjeda na Vučjem Dolu, a prije toga na Gračanici… Grahovcu, Grahovcu, da, Grahovcu, izvinjavam se. Tamo je Dragan prvo učestvovao na jednoj naučnoj konferenciji o našem Aprilskom ustanku u Panagjurištu na daljinu, a proslave na Vučjem Dolu su bile masovne. I oni imaju međusobnu vezu – ne direktnu, ali ima stvari koje se tiču zajedničke revolucionarne borbe na Balkanu i ima mnogo povezanih stvari. Naši dobrovoljci su odlazili tamo, čućete mnogo zanimljivih stvari od njega. Napravićemo takvu emisiju o tome, a imamo i drugih ideja. On nam može biti divan partner, sagovornik uopšte i za politička pitanja, i za ekonomska, ako hoćete. To je čovjek – prava enciklopedija. Mnogo mu hvala. Završićemo, jer obično prilično premašimo trajanje naših emisija.
Neka za sada ostane samo na ovome. Dragane, hvala ti. Naklon i do skorog viđenja. Svako dobro ti želim.

Dragan:
Hvala i tebi na lijepom razgovoru i nadam se da ćemo sljedeći put biti konkretniji, da svi naučimo više o doktoru Orahovcu. I o našim jakim, lijepim vezama između Bugara i Crnogoraca, odnosno između Bugarske i Crne Gore. I trebalo bi da kažemo još nešto o reputaciji i značaju dr Petra Orahovca – dovoljno je da pomenemo riječi egzarha Josifa, koje je izgovorio mitropolit Serafim na sahrani doktora Orahovca, citiram: „Da zavisi od mene, dao bih mu bar četvrt vijeka da rukovodi sudbinom Bugarske, jer neće napraviti kompromis sa savješću i iznevjeriti narodne interese.“
To mnogo govori o tome kakav je karakter imao Orahovac – pošten čovjek, koji je bio beskompromisan u misli i radu.
On se suprotstavio njemačkim i francuskim ljekarima kada su u Bugarskoj vladale kuga i kolera. Oni su imali jedan pravac kako se liječi i tako dalje, koji nije predviđao ne znam kakve mjere da se zaštiti veće stanovništvo, ali on je bio uporan, zaustavio je to i napravio svoj sistem presijecanja i razvrstavanja bolesnika, da se razdvoje. Tako se desilo nakon Balkanskih ratova, kada su se i kolera i kuga pojavile na moru, da nijedan bolesnik nije bio u Sofiji, iako su vojnici prolazili kroz Sofiju i dovoženi su vozovima. Ali napravio je toliko dobru organizaciju i sistem da je to bilo prosto zadivljujuće, i svi oni koji su bili protiv njega odali su mu priznanje da se upravo tako radi.
Takođe, u njegovo vrijeme po prvi put su uvedena ambulantna kola (hitna pomoć) u zdravstvo. Dakle, on je napravio, već smo govorili o tome, dao je besplatan sistem liječenja, ali je bio veoma posvećen sistemu zaštite u školama, uvođenju vodovoda i zaštiti stanovništva, prvenstveno učenika u školama. Tako da, koje god oblasti da se dotaknete, tamo ćete naći doktora Orahovca sa prvim bugarskim ljekarima, od oslobođenja i ustava Bugarske kao države, još od ujedinjenja. On je već tada bio stigao u Bugarsku i učestvovao je i u Bugarsko-srpskom ratu. Organizovao je svoj lovečki odred, došao do Sofije i postavio temelje za mnoge bolnice i za liječenje.
Zajedno sa profesorom dr Vatevim stvorio je jedan od prvih medicinskih časopisa u Bugarskoj. Dakle, o velikom doprinosu govorićemo kasnije i detaljnije, o različitim njegovim radovima iz oblasti medicine, do javnog zdravstva, do njegove djelatnosti i organizacije Crvenog krsta i tako dalje – ima mnogo tema, ali je važno da čuvamo uspomenu na jedno veličanstveno djelo i ličnost kakav je bio doktor Petar Orahovac.

Stoil:
Dragane, nevjerovatan čovjek. Želim samo da napravim jedno pojašnjenje za naše gledaoce. Siguran sam da su mnogi ljudi čuli i znaju za ime Orahovac. Odakle to potiče? To se najviše duguje njegovom sinu. Kao što smo obojica rekli, o dr Petru Orahovcu, o kojem govorimo, još uvijek se ne zna dovoljno, zna se malo, ali on je ispunio svoj dug prema Bugarskoj, a i Crnoj Gori, jer je to ta krv, svojim potomstvom, sa svoja tri sina. Pomenuću samo jednog, i drugi su takođe veoma dostojni ljudi. Da – Dimitar, dr Dimitar Orahovac, akademik Orahovac…

Dragan:
Dva puta rektor Sofijskog univerziteta, i pet puta je bio dekan Medicinskog fakulteta, a između ostalog i direktor Crvenog krsta, i ono što mi se posebno dopadalo – u to vrijeme je bio predśednik fudbalskog kluba „Levski“ prije Drugog svjetskog rata.

Stoil:
Je li tako? To nijesam znao. Tako da je, dragi gledaoci, Dimitar Orahovac takođe jedno veoma veliko ime. Možda ćemo u sljedećoj epizodi i o njemu govoriti detaljnije.

Dragan:
Obavezno moramo pomenuti naročito mog dragog prijatelja, nažalost pokojnog Aleksandra – Alika Orahovca, izuzetnu ličnost.

Stoil:
Da, unuka dr Petra Orahovca i sina njegovog drugog sina, Sava, koji je svojevremeno bio predstavnik „Oldsmobila“ za Bugarsku, inženjer i izuzetan čovjek.

Dragan:
Sve je veoma zanimljivo i interesantno – a nije imao posla (Alik), radio je kao građevinski radnik u to vrijeme, jer su bili iz buržoaske porodice od prije Drugog svjetskog rata, pa mu nijesu dozvolili da studira ono što je želio na fakultetu i rekli su mu da nikada neće predavati. Ali on je postao svjetsko ime u hemiji – govorim o Aliku – talentovani i pametni ljudi nađu svoj put uprkos raznim prljavim preprekama. Tako je, tako je.

Stoil:
Tako je. Pa dobro, Dragane, hvala još jednom.

Dragan:
Ima mnogo tema i pitanja. Nadam se da nećemo sve reći odjednom, i mnogo je toga što sam decenijama sakupljao iz Bugarske, a tamo sam radio samo od 1982. do 1984. pa do danas. Prošlo je mnogo vremena, mnogo dana, mnogo prijatelja, mnogo lijepih i manje lijepih trenutaka, ali život ide naprijed.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].