DPS, ES i Oslobodilačka Srpska Vojska

DPS, ES i Oslobodilačka Srpska Vojska

Dobro jutro,

Još jedan Mitrovdan i još jedno pohođenje na ploču koju su vlasti Kraljevine Jugoslavije okačile 1931. godine na srednjovjekovne zidine grada Budve. Da obilježe nešto što se nikad nije desilo – oslobođenje Budve od strane srpske vojske 1918. godine. Na ploči je Njegošev citat „Pokoljenja djela sude“. I evo, presuđujemo – lagali ste.

Jedina vojska koja je oslobodila Budvu u Prvom svjetskom ratu, i to na početku konflikta, bila je crnogorska vojska, koja je oslobodila prostor od Bara do Budve i postavila front u Grblju, koji se držao sve do samoubilačke mojkovačke epopeje. Ako ne vjerujete, uzmite dnevnik Pavla Mikule pa čitajte. Evo vam ga ovđe: Zbornik 2019.

U tom Zborniku ima i priča o crnogorskim dobrovoljcima iz Maina, Grblja, Pobora, Braića i Paštrovića, koji nisu htjeli da se bore pod srpskim barjakom u Solunu i koji su tamo nosili Krstaš barjak porodice Ivanović, koji se do danas čuva u budvanskom muzeju.

Ako ni to nije dovoljno, pogledajte kada je formirana Država Slovenaca, Hrvata i Srba, koja se poslije ujedinila sa Srbijom, koja je prethodno anektirala Crnu Goru. Država Slovenaca, Hrvata i Srba bila je kratkotrajna prelazna tvorevina, formirana na teritoriji bivše Austrougarske i proglašena 29. oktobra 1918. Dakle, deset dana nakon što Austrougarska više nije postojala, srpska vojska je Budvu oslobodila od nje. Kapirate li sad kakvim su nas budalaštinama hranili?

Dodajte na sve ovo sramnu okupaciju i kasniju aneksiju Crne Gore, kao i brojne zločine stranog okupatora i domaćih izdajnika, koji su trajali sve do kasnih dvadesetih godina. I što imamo kao posljedicu? Predimenzionirani spomenik izdajniku Janku Vukotiću i nepominjanje i brisanje iz istorije slavnih junaka Božićnoga ustanka.

Tisuću puta ispričana priča. Nema ko da je čuje. Na vlasti su nam apologete izdaje i brisanja istorije. Andrija Mandić slavi ovaj period i mijenja simbole države, uvrštavajući u njih siluetu zgrade Zetske banovine. PES sve to toleriše. Tolerišu i manjinske partije. Zajedno su u vlasti.

DPS i ES opozicija ih zbog toga urniše. S pravom ako je bitno što se priča, a ne ko priča

Ali što to ne primijene na Nikolu Jovanovića, koji je sa svojom svitom izašao da proslavi okupaciju Budve i Crne Gore? Što ga tetoše i što od njega prave ono što nije? Kako se oni po ovom pitanju razlikuju od PES-a? Kako imaju obraza da prozivaju PES po bilo kom pitanju koje se tiče identiteta?

Da li ovo znači da vlast opravdava sve? Isto ovo je DPS radio i ranije, iznoseći cvijeće na ploču kad su bili u ljubavi sa SNS. Ako mi ne vjerujete, izguglajte.

Petar Odžić nije prvi koji je išao u Sloveniju da odaje počast žrtvama “revolucionarnog terora” na Zidanom mostu. Prije njega je cvijeće na grobove četnika, ali i mnogih civila koji su tamo stradali, položio Miomir Mugoša. Zamislite što bi se napravilo nekome iz Demokrata ili PES-a da je to uradio? Što god o ovim partijama mislili.

Upravo zbog ovog licemjerja, partije opozicije nemaju pravo da nas hvataju na emocije. Jer je jasno da je mnogima tamo samo žao što oni nisu na PES-ovom mjestu u koaliciji sa Andrijom Mandićem.

Toliko za danas.

S poštovanjem,

Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a

(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a).