Taxi „moleban istorija“ Crkve Srbije

Taxi „moleban istorija“ Crkve Srbije

Piše: Miloš Milošević

Čuh, nedavno, od taksiste u Podgorici, da je, u bici na Vučjem Dolu, bilo više Hercegovaca nego Crnogoraca! Taj narativ o  junaštvu Hercegovaca, ili tzv. Stare Hercegovine, mi je poznat već nekih 15–20. godina.

O tome „junaštvu”, najbolje piše vladika Vasilije Petrović, u „Istoriji o Černoj Gori”: „…Crnogorci, od svojih saveznika Srba, turskih podanika, bijahu ostavljeni, a pri tom Turcima zajedno u rat pođoše i Hercegovci, kojima Turci nikad ne dozvoljavahu da nose oružje, osim kad idu u pohod na Crnu Goru.”

Inače, to je prepoznatljivi je dio velikosrpske agende, po kojoj djelove, pa i plemena Crne Gore treba rasparčati, kako bi se najslavnija i najstarija ex-YU kraljevina svela na geografsku oblast!

Koliko se śećam, ukupno 7000 boraca koji su učestvovali u ne baš brojčano sličnoj bici, ali, politički takođe sudbonosnoj. A i na Grahovcu skupa – sami Grahovljani i Banjani (naravno, ne računajući borce iz  nikad pokorene “stare Crne Gore.”) Koliko gođ sam tražio, niđe nijesam našao konkretan ili paušalan broj Hercegovaca. To, očigledno, govori da je njihov broj bio neznatan, iako se bitka vodila kako bi Hercegovina pripala Crnoj Gori. Veći dio Hercegovaca je ostao doma. Navika na ropstvo. Tako da su postojale dvije struje kod samih Hercegovaca. Nažalost, onih „naviknutih” je bilo puno više!

Dakle, bitka na Vučjem Dolu, 1876. godine. Crnogoraca, uglavnom iz svih krajeva Crne Gore, sa Hercegovcima, kako to „Srbi iz Crne Gore” vole da kažu – saveznicima, tj. dobrovoljcima, ukupno 14.000. Crnogoraca. Vojskovođa je knjaz Nikola, sa komandantima Jolem Piletićem i Pekom Pavlovićem. Na osmanskoj strani su bili Ahmed Muhtar-paša i Selim-paša sa, vjerovali ili ne, 45.000 vojnika! Naravno, kao po običaju, potučeni do nogu!

Crnogorci su zaplijenili 5. modernih brdskih topova „Broadwell”, 5. najmodernijih čeličnih topova „Krupp”, 3.000. pušaka, 21.vojnu tursku zastavu, a zarobljen je i Osman-paša, brigadni đeneral (zajedno sa većinom njegove jedinice)!

Jedna od mnogih crnogorskih bitaka za koje mi ni prijatelj nije vjerovao. Naravno, Crna Gora je, nakon ove bitke, puno rjeđe napadana (liše bitke na Grahovcu), a Crnogorci, već ovjenčani slavom, postali još slavniji i opjevaniji od najvećih svjetskih pjesnika!