Kralj Nikola: „Kad god pošaljem ljude na školovanje u inostranstvo vrate se kao Crnogorci, a kad ih pošaljem u Srbiju, vrate se kao Srbi”

Kralj Nikola: „Kad god pošaljem ljude na školovanje u inostranstvo vrate se kao Crnogorci, a kad ih pošaljem u Srbiju, vrate se kao Srbi”

Piše: Slavko Mandić
Zagrljeni, kao dva rođena brata u ljubavi, INFORMERisani vrati konju glavu dragane i onaj picousti, žvalavi otpadak od politike, časti i dostojanstva, a ponajviše od istine, malo, malo pa udari na Crnu Goru i Crnogorce. Ostao mu je taj jedini poligon za iživljavanje, đe su još uvijek njegovi, koji su ga se morali odreći javno, hitajući da prvi čestitaju pobjedu na izborima studentima. To mora tako, iako se na
intimnom planu ništa nije promijenilo. Ista ljubav, isto odstojanje.
Razumije se, potpuno ista ideologija, kojom su zavrijedili pažnju evropskih čimbenika. Onupozitivnu pažnju, zbog koje nam tako često dolazi neprikosnovena gospođa KOS(ovka đevojka) na kaplju šljivovice, jakotne prepečenice, koja je uspješno učinjela proces dvostruke
destilacije i postala živi oganj od koje se glava ritmički
zatrese, baš poput rzanja vrati konju glavu dragane. To je ono vrijeme kad evropskoj demokratiji ne smeta ni negacija Srebrenice a ni veličanje ratnih zlikovaca, presuđenih od strane njihovih sudova. Niti fašizacija društva a ni šurovanje vlastodržaca, kako pokazuju kripto poruke
mafijaša, sa pojedinim kriminalnim klanovima. A ne daj bože da im smetaju popovi ili njihova litijaška orgijanja, kojoj su bili podrška kad je rušena ona prokužena bivša crnogorska vlast.
Prepečena šljivka čuda čini i otvara širom sva evropska vrata.
–Vala ćete u Evropu, kako vam se neće, kao da slušamo svakoga dana suptilnu i nježnu poruku poklisara iz Brisela, nemoćni da se odupremo.
–Dobro kad ste zapeli, zborimo u po glasa, ne baš zadovoljni, jer nam je istok odavno veća ljubav od zapada. Imali smo pregršt ljubavi i prema Putinovom ličnom drugu iz Amerike Trampu, ali od jutros ga baš nešto ne gotivimo. Jednako kao ni Vučka, koji je šašavio po zemlji Srbiji, dok
ga studenti ne počistiše i ne poslaše gau vrati konju glavu dragane da otud kuka i zapomaže, kad mu jednoglasni REM dozvoli da opet uključi kamere.

Tako ti je to kad izgubiš vlast. Nema te više, sam sebi u gubicu tužno poješ. Ni rođeni te više ne poznaje.

Pade srbijanski Tramp, (ne)dosljedna imitacija narandžastoga, a u slobodnom padu je i američki original.
Pogotovo nakon izgubljena oba doma Kongresa, đe je prošao kao bos po trnju, potučen do nogu od Demokrata. Baš kao prijatelj mu, proslavljeni srbijanski ćaci.
Naši vrhovnici sad ne vole ni jednoga ni drugoga. Samo studente. Za njih su bili od prvoga dana. To što su svašta zborili za njih i nazivali ih pogrdnim imenima, to je samo zato da bi odobrovoljili njega koji nije žalio narodne novce ni resorne razbojnike da dobije svaku crnogorsku
izbornu bitku. I da šalje BIA eksperte damešetare i s popovima kuju zavjere protiv Crne Gore.
Dok je bio vlast Crna Gora mu je bila stalna meta. Dok su mu se slabašni državničelnici divili i obasipali ga ljeporečivošću, on nije prestajao da se direktno miješa u njenu unutrašnju politiku, iznoseći laži o ugroženom statusu srpskog naroda.
Posebno je isticao vođenje “antisrpske politike” i donošenje odluka koje su suprotne interesima zvaničnog Beograda. Smetala mu je rezolucija o Srebrenici i priznanje Kosova, čineći sve da poremeti dobre međususjedske odnose koje je CrnaGora decenijama uspješno gradila.
A kad su ga studenti oburdali pomamila ga je činjenica da Studentska lista za čelne ljude buduće vlasti planira crnogorski trojac. Od muke se zapitao: Gdje nađoše trojac “e viva vero Montenegro”, neka dovedu sve
svoje eksperte iz Crne Gore.
Kazao je da nikad neće moći da urade ono što su on i njegovi uradili. Tu je jedino u pravu. Ne daj bože da ovima novima na um padne da čine nešto tako.

„Kad god pošaljem ljude na školovanje u inostranstvo vrate se kao Crnogorci,a kad ih pošaljem u Srbiju, vrate se kao Srbi”

Radovali smo se iskreno, svi osim velikog dijela vlasti, pobjedi studenata. Mladost je imponovala svježinom ideja i odlučnošću. Možda smo se malo zabrinuli i miovamo kad smo razumjeli da će trojac na vrhu biti listovi naše gore. Neki suotvoreno zborili da su nam Crnogorci tamo
veći problem no što mislimo i da nema nikakve razlike prema nama u odnosu na prethodne.

Mahali su poznatom izrekom kralja Nikole: „Kad god pošaljem ljude na školovanje u inostranstvo vrate se kao
Crnogorci, a kad ih pošaljem u Srbiju, vrate se kao Srbi”.
I eto ga! Posred toga.
Ekonomista i bivši guverner Narodne banke Srbije i mogući kandidat Studentskeliste za premijera Dejan Šoškić izjavio je da su se svi vladari iz crnogorske dinastije Petrović izjašnjavali kao Srbi, ističući da se istorijske činjenice ne mogu zanemarivati. Nije se tu zaustavio. „Svaki od vladara iz dinastije Petrović, svaki, za sebe je govorio da je Srbin.
Nema nijednog koji nije. Neki ljudi u Crnoj Gori su
zaboravili istorijske činjenice”, kazao je Šoškić gostujući na jednom srbijanskom podkastu. „Postoje ljudi koji su informisani i koji nisu“, kazao je ponosni porijeklom iz Crne Gore. Mada opet, morao je znati da Njegoš nije sin Petra I, kao ni da Petar II Petrović Njegoš nikada u životu nije bio u Beogradu, niti je ikada kročio na tlo tadašnje Kneževine
Srbije.
Pritiskaju ga da zbori da je Srbin, pomisao je, ne tako daleka. Kompleks ili neštodrugo sa čim sam mora da se izbori sakrivajući porijeklo i identitet. To nije dobro, ali ovakvim odnosom sam će sebi utrti put.
Neka objasni Vučiću da nije Crnogorac i da nema nikakve veze sa „Viva vero Montenegro“, jer ko zna-zna. I kome god treba, da bi mirno mogao da sjedne na Vučićev tron, Ane Brnabić, Vučevića i Đura Macuta.
Je li sve isto, ili samo malo drugačije. Liči, nema što. Znaće Šoškić što je kad se jutrima bude gledao u ogledalu.
Pa neka mu je sa srećom.