Medojević: Dok majke preskaču obroke da bi nahranile djecu, vlast troši milione na putovanja i prijeme

Dok se u Crnoj Gori najavljuju veće plate, ekonomski napredak i evropski standardi, za mnoge njene građane svakodnevica je mnogo surovija – borba da obezbijede obrok, plate račune i kupe neophodne ljekove. I dok cijene neumoljivo rastu, a državni zvaničnici govore o uspjesima ekonomskih reformi, više od petine stanovništva živi u riziku od siromaštva. Iza te statistike nijesu samo procenti, već djeca čiji roditelji nemaju dovoljno novca za hranu, stariji koji biraju između ljekova i osnovnih namirnica i porodice kojima je svaki novi dan još jedna neizvjesnost.

Svjetski dan hrane, 16. oktobar, i Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, zato nijesu samo datumi u kalendaru, već opomena. O siromaštvu koje se često krije iza statistike, gladi o kojoj se nedovoljno govori, odgovornosti države i neophodnosti pravednije socijalne politike, za Portal ETV razgovarali smo sa direktoricom Banke hrane Crne Gore Marinom Medojević, koja godinama upozorava da socijalna zaštita ne smije biti milostinja, već pravo na život dostojan čovjeka.

PORTAL ETV: Prema podacima Akcije za socijalnu pravdu, centralna državna administracija za samo šest mjeseci potrošila je više od 4,6 miliona eura na službena putovanja i gotovo 550.000 eura na reprezentaciju. Dok javnost gleda fotografije nasmijanih državnih zvaničnika sa putovanja i svečanih prijema, brojne porodice nemaju novca ni za hljeb. Koliko je poražavajući taj kontrast i kakvu poruku vlast šalje građanima kada se za putovanja i reprezentaciju izdvajaju milioni, a najsiromašniji jedva preživljavaju?

MEDOJEVIĆ: Kontrast između miliona eura potrošenih na službena putovanja i reprezentaciju i građana koji nemaju dovoljno novca ni za hljeb nije samo poražavajući. On otvara ozbiljno pitanje prioriteta države i njenog odnosa prema ljudima koji žive u siromaštvu.

Dok se za službena putovanja i reprezentaciju troše milioni eura, brojne porodice u Crnoj Gori svakodnevno razmišljaju kako da obezbijede osnovne namirnice, plate račune i djeci omoguće pristojan život. Za njih su i najosnovnije potrebe postale ozbiljan finansijski teret.

Svaki euro iz budžeta novac je poreskih obveznika, uključujući i one koji jedva sastavljaju kraj s krajem. Zato javnost ima pravo da zna kakve rezultate donose službena putovanja, koliko su ona zaista neophodna i kakvu korist od njih imaju građani.

Posebno zabrinjava što se siromaštvo često posmatra isključivo kroz statistiku, dok iza tih brojeva stoje stvarni ljudi. Roditelji koji sebi uskraćuju hranu da bi djeca imala što da jedu. Penzioneri koji biraju između ljekova i namirnica. Zaposleni čija primanja nijesu dovoljna ni za osnovne životne troškove.

Kada ti građani gledaju fotografije raskošnih prijema i službenih putovanja, a istovremeno su prinuđeni da se obraćaju humanitarnim organizacijama za paket hrane, njima se šalje poruka da njihove potrebe nijesu među državnim prioritetima. Takav odnos produbljuje nepovjerenje u institucije i osjećaj nepravde.

Banka hrane smatra da država mora pokazati mnogo više socijalne odgovornosti. Neophodno je preispitati nepotrebne troškove, povećati transparentnost javne potrošnje i obezbijediti da se više sredstava usmjeri onima kojima su najpotrebnija – djeci, samohranim roditeljima, osobama sa invaliditetom, nezaposlenima, penzionerima sa niskim primanjima i porodicama koje žive na ivici siromaštva.

Država ne smije da zaboravi ljude koji jedva preživljavaju. Ona se ne mjeri raskošnošću svojih prijema, brojem putovanja i iznosima potrošenim na reprezentaciju, već time koliko je sposobna da zaštiti dostojanstvo svojih građana. Nijedna međunarodna posjeta i nijedan svečani prijem ne mogu biti važniji od prava čovjeka da ima dovoljno hrane, krov nad glavom i uslove za život dostojan čovjeka.

„Od siromašnih se traži da dokazuju nemaštinu, a milionski troškovi se podrazumijevaju“

PORTAL ETV: Banka hrane godinama upozorava da su kriterijumi za ostvarivanje socijalne pomoći toliko strogi da mnogi ljudi koji žive u teškoj nemaštini ostaju bez podrške. Kako je moguće da država izdvaja stotine hiljada eura za reprezentaciju, a istovremeno pred najsiromašnije postavlja gotovo nepremostive administrativne prepreke? Nije li porazno da građani moraju da dokazuju koliko su siromašni, dok se trošenje javnog novca na putovanja i prijeme gotovo podrazumijeva?

MEDOJEVIĆ: Banka hrane Crne Gore godinama upozorava da su kriterijumi za ostvarivanje socijalne pomoći prestrogi i da mnogi građani koji žive u teškoj nemaštini ostaju bez podrške.

Posebno je poražavajuće što se od najsiromašnijih traži da neprestano dokazuju svoje siromaštvo, dok se trošenje javnog novca na službena putovanja, prijeme i reprezentaciju često podrazumijeva i nedovoljno preispituje.

Sistem socijalne zaštite mora biti usmjeren na ljude koji imaju problem. Građani koji nemaju dovoljno za osnovne životne potrebe ne smiju biti izloženi iscrpljujućim procedurama, stalnom dokazivanju nemaštine i dugom čekanju na odluke.

Država mora razviti jednostavniji, dostupniji i pravedniji sistem koji će prepoznavati stvarne potrebe porodica i pojedinaca.

Posebno je važno da se kriterijumi za ostvarivanje pomoći usklade sa realnim troškovima života. Činjenica da neko formalno posjeduje određenu imovinu ili ostvaruje minimalan prihod ne znači da može obezbijediti hranu, ljekove, stanovanje i druge osnovne potrebe.

Mnogi zaposleni, penzioneri, samohrani roditelji, osobe sa invaliditetom i porodice sa djecom žive na granici siromaštva, ali zbog postojećih pravila ostaju izvan sistema podrške.

Istovremeno, javnost ima pravo na potpunu transparentnost kada je riječ o trošenju novca na reprezentaciju, službena putovanja i prijeme. Potrebno je jasno objaviti koliko je novca potrošeno, u koju svrhu, ko je imao korist od tih aktivnosti i kakvi su konkretni rezultati ostvareni.

Ne može se od građana očekivati da bez pogovora prihvataju takve izdatke, dok se za pomoć ljudima koji nemaju ni za osnovne potrebe izdvajaju nedovoljna sredstva.

Banka hrane smatra da država mora uspostaviti jasne prioritete. Nijedan prijem, putovanje ili trošak reprezentacije ne smije biti važniji od prava građana na hranu, pristojno stanovanje, ljekove i dostojanstven život.

Socijalna zaštita mora biti pravo dostupno svakom građaninu koji se nalazi u stanju potrebe, a ne milostinja za koju ljudi moraju da mole. Država se ne mjeri raskošnošću svojih prijema, već sposobnošću da zaštiti dostojanstvo i osnovna prava najugroženijih.

PORTAL ETV: Za porodice koje ne znaju hoće li sjutra imati obrok, Banka hrane godinama traži sistemsko rješenje. Koliko je porazno da se problem gladi prepušta humanitarnim organizacijama i dobroj volji građana, umjesto da bude jedan od prvih prioriteta vlasti?

MEDOJEVIĆ: Porazno je što se problem gladi godinama prepušta humanitarnim organizacijama i dobroj volji građana, umjesto da bude jedan od prvih prioriteta vlasti.

Porodice koje ne znaju hoće li sjutra imati obrok ne smiju zavisiti od povremenih humanitarnih paketa, već od sistema socijalne zaštite koji će im pravovremeno obezbijediti osnovnu podršku.

Banka hrane Crne Gore godinama traži sistemsko rješenje i upozorava na razmjere siromaštva. Prema statističkim podacima, čak 20,9 odsto stanovništva nalazi se u riziku od siromaštva.

To je ozbiljno upozorenje da postojeći sistem ne pruža dovoljnu sigurnost velikom broju građana.

Humanitarne organizacije mogu pomoći, pružiti podršku i ukazivati na probleme, ali one ne mogu preuzeti odgovornost koja pripada državi.

Država mora proširiti obuhvat socijalnih davanja, obezbijediti pomoć ljudima koji su izvan postojećeg sistema podrške i garantovati da niko ne bude uskraćen za osnovne životne potrebe.

Borba protiv gladi ne smije biti povremena humanitarna akcija, već trajna i jasna obaveza države. Niko ne smije ostati bez hrane i dostojanstvenog života samo zato što nema dovoljno novca ili ne ispunjava neki administrativni uslov.

„Humanitarne organizacije neće moći da odgovore na sve veći broj poziva za pomoć“

PORTAL ETV: Cijene svakodnevno rastu, a poskupljenja sve teže podnose čak i porodice sa stabilnijim primanjima. Istovremeno, podaci o milionskim izdacima državne administracije izazivaju ogorčenje. Strahujete li da će broj građana kojima je potrebna pomoć Banke hrane premašiti mogućnosti humanitarnih organizacija? Što biste poručili predstavnicima vlasti koji odlučuju o javnom novcu, dok pojedini građani moraju da biraju između hljeba, ljekova i plaćanja struje? I koliko je licemjerno govoriti o evropskim standardima ako država ne uspijeva da zaštiti one koji nemaju ni za osnovne životne potrebe?

MEDOJEVIĆ: Banka hrane Crne Gore strahuje da će, ukoliko se rast cijena nastavi, broj građana kojima je potrebna pomoć biti sve veći.

Već sada nam se obraćaju porodice sa djecom, penzioneri, samohrani roditelji, osobe sa invaliditetom, nezaposleni, ali i ljudi koji rade, a čija primanja nijesu dovoljna za osnovne životne potrebe.

To je posebno zabrinjavajuće, jer pokazuje da ni zaposlenje više nije uvijek garancija zaštite od siromaštva.

Humanitarne organizacije ne mogu i ne smiju biti zamjena za državni sistem socijalne zaštite. Njihove mogućnosti su ograničene, a potrebe građana postaju sve veće.

Porodice i pojedinci koji se nalaze u stanju nužde moraju imati pravo na pravovremenu i odgovarajuću pomoć države.

Predstavnicima vlasti poručujemo da javni novac moraju trošiti odgovorno, transparentno i u skladu sa stvarnim potrebama građana.

Prioritet moraju biti zaštita najugroženijih, povećanje socijalnih davanja, mjere za kontrolu cijena osnovnih namirnica i obezbjeđivanje dostojnog života za sve građane.

Licemjerno je govoriti o evropskim standardima i socijalnoj pravdi dok građani nemaju dovoljno novca za osnovne namirnice, a država ne uspijeva da ih zaštiti od siromaštva.

Evropske vrijednosti ne mjere se samo zakonima, strategijama i usklađivanjem propisa. One se mjere odnosom prema najranjivijima i spremnošću institucija da javne resurse usmjere tamo gdje su najpotrebniji.

Ako želimo društvo koje zaista pripada evropskoj zajednici vrijednosti, moramo izgraditi sistem u kojem se nijedno dijete neće suočavati sa glađu, u kojem stariji neće biti primorani da biraju između hrane i ljekova i u kojem ljudi koji rade neće živjeti u stalnom strahu od siromaštva.

Borba protiv siromaštva mora biti trajna, jasna i odgovorna obaveza države, a ne pitanje povremenih mjera i političkih obećanja.

„Pitala bih ih: Znate li kako je kada majka nema čime da nahrani dijete?“

PORTAL ETV: I za kraj, gospođo Medojević, zamislimo da danas pred predstavnike vlasti, koji se sa službenih putovanja i svečanih prijema vraćaju nasmijani, dovedete majku koja nema čime da nahrani dijete, penzionera koji ne može da kupi ljekove i čovjeka koji radi, a ipak gladuje. Što biste ih pitali? Mislite li da bi ih bilo sramota ili je siromaštvo građana za njih postalo samo još jedna statistika koju je najlakše ignorisati?

MEDOJEVIĆ: Predstavnike vlasti pitala bih: Da li zaista razumijete kako ti ljudi žive? Da li znate što znači birati između hljeba, ljekova i plaćanja računa? I da li smatrate prihvatljivim da građani gladuju dok se javni novac troši na skupe automobile, službena putovanja, svečane prijeme i reprezentaciju?

Pitala bih ih i da li im je makar malo neprijatno kada čuju priče ljudi koji svakodnevno strahuju od gladi ili je siromaštvo građana za njih postalo samo još jedna statistika koju je najlakše ignorisati.

Istina je bolna. Iza svakog podatka o siromaštvu stoji konkretan čovjek.

Majka koja preskače obrok da bi nahranila dijete. Penzioner koji bira između ljekova i hrane. Zaposleni građanin čija plata nije dovoljna za osnovne životne potrebe.

To nijesu brojevi. To su ljudski životi, nečije porodice, roditelji, djeca, ljudi koji imaju pravo na sigurnost i dostojanstvo.

Predstavnicima vlasti poručila bih ono što oni znaju, ali često zaboravljaju – javni novac moraju trošiti odgovorno, transparentno i u skladu sa stvarnim potrebama građana.

Dok pojedini ljudi biraju između hljeba, ljekova i plaćanja struje, svaka nepotrebna i neracionalna potrošnja predstavlja dodatnu nepravdu.

Prioritet moraju biti zaštita najugroženijih, povećanje socijalnih davanja, kontrola cijena osnovnih namirnica i stvaranje uslova za dostojanstven život svih građana.

Banka hrane Crne Gore godinama traži sistemsko rješenje, jer niko ne smije biti uskraćen za hranu i dostojanstven život.

Licemjerno je govoriti o evropskim standardima i socijalnoj pravdi ako građani nemaju dovoljno novca za osnovne namirnice, a država ne uspijeva da ih zaštiti od siromaštva.

Evropske vrijednosti ne mjere se samo zakonima i deklaracijama, već odnosom prema najranjivijima i spremnošću da se javni resursi usmjere tamo gdje su najpotrebniji.

Borba protiv gladi ne smije biti povremena humanitarna akcija, već trajna i jasna obaveza države. Vlast mora pokazati da građani nijesu samo broj u statistici, već ljudi čije dostojanstvo, zdravlje i život moraju biti iznad svakog nepotrebnog troška i svake privilegije.