Ubiti pticu rugalicu 

Komentar

Ubiti pticu rugalicu 

Piše: Miodrag Vlahović

Ambasador Sattler je napisao poslanicu: da se glasa za ustavne promjene!

U tom birokratizovanom tekstu, bez duha i inspiracije, ambasador dramatično poziva da se izglasaju neophodne promjene, koje su uslov za dalje napredovanje Crne Gore u evropskoj agendi.

Neobaviještenim posmatraču je nejasno čemu tolika drama. Ili, još važnije, zašto uopšte postoji problem u vezi tog glasanja. Zar nisu svi – gotovo svi – u Crnoj Gori evropski orijentisani?

I ambasador Sattler i gospođa komesarka Kos o tom “sakrivenom” problemu nisu prozborili ni riječ. Stav je Brisela (Evropska komisija) da se ne dira činjenica što čv Mandić u Crnoj Gori radi ono što je taj isti Brisel osudio u Beogradu. (Istina, poslije niza reakcija i protesta zbog blage i selektivne inicijalne reakcije.)

Slavljene ratnog zločinca i negiranje genocida nije vezano za evropsku agendu? Ili to nije bitno, ne smeta ništa evropskim vrijednostima?

Optimizam je, vidimo, poželjan i podoban, jer je Crna Gora najbliža EU. I pod znacima navoda, i bez njih.

Optimizam uprkos svemu što se dešava, optimizam po svaku cijenu.

Optimizam po naredbi!

Čestitamo, gospođo predsjednice von der Leyen! I hvala evropskim prijateljima. To je danas lozinka podobnosti, “dokaz” evropske orijentacije.

Mogu je izgovoriti i oni kojima je do članstva u EU kao do lanjskog snijega. Lijepo zvuči i ne košta ništa.

Vlast

Dok sriče podobne evropske fraze, vlast u Crnoj Gori ima primarni i najvažniji interes – da ostane na vlasti. EU integracije su kulise. Vrlo lijepe i pogodne kulise.

(Nota bene: Onemogućavanje održavanje sjednice Skupštine na kojoj je trebalo da se glasa o smjeni čv Mandića je bila pokazna vježba: ovakva vladajuća koalicija – partije i političari proizvedeni, podržani, uslovljeni i ucijenjeni od strane srpske države, službi i srpske crkve – neće mirno prepustiti vlast. Da to na vrijeme zabilježimo. Drugi test nas neizbježno očekuje poslije izbora – kad god da oni budu organizovani.)

Vlast kao primarni motiv – jasno pokazuje i tzv. “euro model”, njegova sadržina i značenje, posljedice koje je već počeo da proizvodi. Takođe i način na koji je “usvojen”.

Sramna činjenica da resorni ministar o tome još ništa ne zna i ne opredjeljuje se je već bajata. Isti ministar je već uzeo novi državni zajam od 400.000.000 eura – pa je tako potvrdio da se ništa ne pita i da je jasno što je spreman da (u)radi.

Niko (još) nije tražio njegovo kontrolno saslušanje, a kamoli ostavku!

U ozračju sveprisutnog optimizma i očigledne nezainteresevanosti komesarke Kos i šefa Delegacije EU za pitanja slavljenja ratnog zločinca i negiranja genocida, onima koji vladaju vladajućom većinom je bilo potrebno petnaestak dana da iskontrolišu i obezbijede poslušnost poslanika “vladajuće” PES. Sada su ti “evropejci” i “konzervativci” glasali, jer im je bilo dopušteno! I glasali su antievropski, naravno.

Četnički vojvoda je onda mogao da slavodobitno, pardon, slaže kako je, eto, glasao protiv sebe, “da bi pomogao opoziciji”.

Sve mu vjerujemo, odavno.

Opozicija

Ali, opoziciji nema pomoći.

Njihova je taktika, sada je to očigledno, da se suprotstave destruktivnom PES planu o neodrživom ekonomskom abrakadabra – tako što će smisliti nova rješenja za održivo povećanje penzija?!

Time je opozicija (prvo ES, pa DPS) odustala od politike suprotstavljanja destruktivnoj i po državu opasnoj namjeri PES. Sada su u trci da se svide penzionerima – jer njima još nije obećano povećanje.

Uzaludna su upozorenja ekonomskih stručnjaka. Ni zdrav razum ne pomaže. “Euro model” će biti primijenjen. Do propasti, optimistički!

Time je predestinirana i politička kampanja, u koju opozicione partije ulaze ozbiljno hendikepirane: dok neprestano treba da “dokazuje” kako je zaista pro-EU, što je upravo tragikomično, opozicija ne pokreće nove ideje, niti se obraća građanima na način koji ukazuje u čemu se i kako razlikuje od PES.

Populističke konstrukcije su im, dakle, primamljivije od političkih poruka i djela koji bi pokrenuli apstinente i, što je posebno važno, mlađe glasače.

Iako to opozicioni prvaci više ne izgovaraju – taktika čekanja je odnijela prevagu.

Svidjeti se biračima u populističkim obećanjima je nadjačalo potrebu za novim političkim programima o ozbiljnim i neizbježnim rezovima i promjenama.

Do izbora će (im) biti najvažnije da se ne talasa i da se marginalizuje i uguši svaka kritička riječ. Prvo im dobro ide, a za drugo je odavno uređena naša provincijalna medijska scena: samo prežvakane ideje su dobrodošle, svaka disonancija i dobronamjerna kritika je “svađa” koja ugrožava “opoziciono jedinstvo”!

U takvom mrtvilu i apatiji svi propusti i nesnalaženje opozicije postaju mnogo više i važnije – pretvaraju se u poraze cijele demokratske, građanske i evropske Crne Gore.

Juče smo prisustvovali jednom takvom porazu. Naivni su oni koji se nadaju da će se to zaustaviti.

Prava drama tek počinje.