Tutule mutule na Vladin način

Tutule mutule na Vladin način

Piše: Slavko Mandić

Prosto nas je Bog veliki pogleda kad smo za ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva dobili vanplanetarnog eksperta za sveopšte razumijevanje ekonomije i svega oko te i svih drugih tema. Naučno potkovan i utemeljen u nekoj od obrazovnih ustanova koja je u ranoj fazi otkrivanja, sa tendencijom da se kao nepostojeća nikad ne otkrije, ovaj genije je osposobljen da obavlja više različitih poslova istovremeno, što značajno smanjuje troškove i obezbjeđuje premijeru budžetsku stabilnost. To je primjer kako možete od jednog, pravilnom upotrebom,  dobiti tri komada kvalifikovanih pojedinaca sa visokim nivoom specifičnog znanja i opštepriznatih kompetencija.  Davno smo kao društvo, što će reći skup pojedinaca različitih misaonih vrijednosti, razumjeli da se ovakav lumen rađa jednom u pet vjekova. Pa možda ni tada. Jer ta rijetkost pogodi jednu društvenu zajednicu možda jednom tokom postojanja. Na sreću, nas je pogodila. I još se pozitivno oporavljamo od svih posljedica koje su nas trefile tokom udara te strašne erozije pameti, koja nam je ozbiljno zaprijetila.

Razumijevanje opšteg stanja društva je vrhunska politička složenost. Ona je privilegija rijetkih, a mi na sreću baš imamo te rijetke primjer(k)e, koji će nam na najbolji mogući način objasniti funkcionisanje tog živog organizma koji vrvi od brojnih faktora, pa i ekonomskih, razumije se. A oni, po prirodi stvari, samo u pojedinačnim slučajevima mogu da se tumače višestrano, ili najmanje dvostrano.

Tako je pomenuti ministar u fokusu zbivanja na temu premijerovog fenomenološki obrađenog Euro modela, objasnio svekolikim masama da treba da prihvate dvostruko veću platu, jer ste tada u plusu za jedno cijelo primanje. A ako cijene počnu da divljaju, vrlo važno. Sad imate pa možete preko grane. Tamo je sve jeftinije. Ne mora se sve kupovat u Crnoj Gori, kategorično je crnogorsko vladajuće jednoumlje. Da, dobro ste čuli, minister svoje građane upućuje da trguju u zemljama okruženja, jer su tamo cijene pristupačnije, manja je inflacija, i sve je jeftinije nego kod nas. A on śedi u vladi koja nam kapu kroji i kreira život nedostojan čovjeka. Nije čudno ništa od oslobođenja (2020) do dana današnjeg.

Ministar se vozio u vladinom autu, pokrećući ga gorivom koji je platio narod. Njegovo je da troši. Naše je da to plaćamo, odavno je jasno svakome. Pa i onima koji na izbore glasaju za one koji im udijele crkavicu ili makar obećaju da će to učiniti kad ih izaberu. Poslije se više nikad ne jave a obećanom ostaje samo ludo radovanje.

Dok se ministar vozio autom od koga nije crvenio kao onomad kad je službeno sa onom državnom krntijom boravio u Skoplju, zazvonio mu je telefon. Šef ga zove, reče. Ne onaj glavni, koga bi i danas da smjenjuju, no onaj pomoćni. Onaj iz Vlade. Mora da se javi jer se sa premijerom rijetko i vidi i čuje. I da oće, ne može doć na red. Ima ih ka paśih repova. Trebalo bi da ima najmanje tri premijera, razmišljao je nevjerovatni, pa da im se rasporedi rabota kako treba i dolikuje. Sistem bi bolje funkcinisao. Ma kako god oće, reče za sebe i javi se pritiskom na zelenu slušalicu. Dok se veza uspostavljala, znao je da mora bit nešto važno kad on na WhatsApp-u zove. Biće da je śednica Vlade. Možda će da ubači još neke u Vladu. Ima mjesta koliko god treba.

-Alooo, ču se produženi glas ošišanka. Jesi li ti to Joksime.
-Ada no ko je Radosave, poče da se odmotava Đekna pred našim očima.

Premijer je saopštio što je imao onima koji su ga mobilnim čuli i otiša neđe po bijelome svijetu, o našemu trošku. Da nam pribavi blagostanje a ne da se bavi seljačkim rabotama. Ka i dosad.

Ministar se, kako je izgledalo samo u prvi mah, zamislio. Jer nije mogao, zato što je to prirodno nemoguće.

-Dobro je ovo, reče sebi u bradu. Nema on što tu da doda niti oduzme. Biće para ka pljeve, protrlja ruke ostavljajući volan za čas. Auto je moćno pa mu je čak i bolje samome bez upravitelja.

Sveobuhvatni ministar je već glasao. Nema pojma o čemu se radi, nije ništa o tome čuo, ali je on političar, i to ne bilo kakav, no onaj iz vlasti. A to ima svoju težinu, posebno za građane. Da je samo to, pomisli, bilo bi dosta za dizanje ruku. Ne jedne, no obje. Mada opet, da nije što je, i da ne mora što mora, ne bi ovo nikad podržao.
-Govorim kao privrednik, reče, sa pozicije vlastite kompanije, koju ima ka svaki malo jači političar i ministar i bivši potpreśednik Vlade… I da potvrdim, reče gostujući na jednoj TV, „Kao ministar sam za, kao poslodavac sam vrlo zabrinut za kompanije i tu treba naći neki balans. Sada kada bih govorio kao poslodavac izrazio bih protest protiv ovoga. Ali kao političar naravno da sam za da se primi veća plata. Da vidimo na šta će to da izađe. Mudro zbori, baš je pravi mudac, opšte je mišljenje među njegovim malobrojnicima.

Neki unutrašnji nerv mu zbori da će izać ni na što, ali je svjestan da je bolje da građani očople bar jedno povećanje plate, no ni jedno. Pa što bude poslije. Zdrava logika zbori da vam je bolja jedna plata više no ni jedna. Ako morate da se vrnete na staro, opet ste u dobitku. Uzeli ste što ste mogli. Građanin je u plusu, spektakularno objasni spektakularni ministar, bivši potpreśednik Vlade, istovremeno i  vlasnik kompanije na koju ne bi primjenjivao premijerov Euro model.
Ministar, bivši potprešednik i sadašnji bizMismen, što li je sve kadar biti ovaj  čovEk . Pa neka i glasa u vožnji, što po zakonu ne bi smio, ali zakon ne važi za vlast pa ni kad u rikverc voze, ako politički treba.