Radulović prijavio Delegaciji EU nastupe Krapovića: Ministar me, umjesto da odgovori na pitanja koja sam postavio, opisuje kao ‘najamnika’ bivšeg režima

Radulović je u obraćanju Delegaciji naveo da joj se ponovo obraća zbog, kako tvrdi, “neprimjerenih izjava, prijetnji i ličnih napada” predstavnika Demokratske Crne Gore prema njemu, podsjećajući da je Delegacija EU na slične navode reagovala prošle godine.

Kako je istakao, od Delegacije ne traži da arbitrirа u političkom sporu niti da zauzima bilo čiju stranu, već da razmotri šire pitanje vladavine prava, odgovornosti vlasti i zaštite onih koji ukazuju na moguće nezakonitosti.

Njegovo obraćanje prenosimo u cjelosti:

Poštovani ambasadore Satler,

Poštovani predstavnici Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori,

Ponovo Vam se obraćam povodom pitanja o kojem je Delegacija već bila informisana i na koje je prošle godine reagovala nakon neprimjerenih izjava, prijetnji i ličnih napada predstavnika Demokratske Crne Gore prema meni.

Potpuno mi je jasna uloga i mandat Delegacije Evropske unije i ne tražim od Vas da arbitrirate u političkom sporu, da zauzimate bilo čiju stranu niti da mi pružate bilo kakvu ličnu pomoć. Ipak, obraćam Vam se jer smatram da način na koji se jedan visoki državni funkcioner ponaša prema advokatu koji ukazuje na moguće zloupotrebe javnih ovlašćenja i traži da ih nadležne institucije provjere predstavlja pitanje koje prevazilazi lični spor i tiče se šireg ambijenta vladavine prava, odgovornosti vlasti i zaštite onih koji ukazuju na moguće nezakonitosti.

Ministar odbrane Dragan Krapović me u svojim javnim nastupima, umjesto odgovora na konkretna pitanja koja sam postavio, opisuje kao „najamnika“ bivšeg režima, organizovanih kriminalnih grupa i „policijskog kartela“. Tvrdio je i da drugi pišu krivične prijave koje ja samo nosim, kao i da imam veze sa kompromitovanim djelovima policijskog sistema. Takve tvrdnje ne predstavljaju odgovor na bilo koju konkretnu činjenicu ili dokument na koji sam ukazao. One predstavljaju pokušaj diskreditacije osobe koja postavlja pitanja.

Posebno zabrinjava činjenica da takve poruke dolaze od ministra odbrane, odnosno visokog funkcionera u sektoru odbrane i bezbjednosti, i od predstavnika političke partije koja je dio vlasti. Takvi nastupi ne pogađaju samo mene. Oni mogu poslati veoma lošu poruku svakom advokatu, novinaru, predstavniku civilnog društva ili građaninu koji razmišlja da prijavi moguću korupciju, zloupotrebu službenog položaja ili nezakonito raspolaganje javnim novcem: ako postavite pitanje vlasti, možete i sami postati meta javnog targetiranja.

Ne tražim od bilo koga da vjeruje mojim navodima. Naprotiv, više puta sam jasno saopštio da činjenice treba da provjere nadležne institucije. Značajan dio pitanja koja sam pokrenuo zasnovan je na nalazima Državne revizorske institucije i drugim službenim dokumentima. Moj stav je jednostavan: ako je određeno postupanje zakonito, institucije treba da utvrde da je zakonito; ako postoje osnovi sumnje u nezakonitost, nadležni organi treba da to ispitaju.

U međuvremenu je ministar Krapović podnio protiv mene krivičnu prijavu, tvrdeći da sam izvršio krivično djelo lažno prijavljivanje. Pozdravio sam činjenicu da je, umjesto ranijih prijetnji i javnih obračuna, konačno odlučio da se obrati nadležnim institucijama i pravdu potraži pravnim putem. Nažalost, taj povratak institucionalnom načinu komunikacije bio je veoma kratkog daha, jer je ministar odmah nastavio sa istim javnim napadima, uvredama i pokušajima diskreditacije.

Posebno smatram važnim okolnost da je informacija o tome da je ministar protiv mene podnio krivičnu prijavu objavljena na zvaničnom sajtu Vlade Crne Gore i predstavljena u kontekstu njegove funkcije ministra. Takođe, prema informacijama kojima raspolažem, krivična prijava nije podnijeta jednostavno u njegovo lično ime, već na memorandumu Ministarstva odbrane, sa obilježjima i pečatom tog državnog organa. Smatram legitimnim postaviti pitanje u kom svojstvu je ministar postupao – kao građanin koji smatra da je lično oštećen ili kao ministar odbrane koji koristi institucionalni autoritet i resurse Ministarstva. To nije puka tehnička razlika, već pitanje koje zaslužuje jasan odgovor.

Posebno je simptomatična i vremenska okolnost. Istoga dana kada je na zvaničnom sajtu Vlade objavljena informacija o krivičnoj prijavi koju je ministar podnio protiv mene, „Vijesti“ su objavile novi tekst o mogućim nepravilnostima u Ministarstvu odbrane u vezi sa zaključivanjem ugovora o djelu i korišćenjem javnog novca. Prema dokumentaciji koju je taj dnevni list objavio, Ministarstvo je u prvih šest mjeseci 2026. godine zaključilo 128 takvih ugovora sa 46 osoba, ukupne nominalne vrijednosti oko 191.700 eura neto za planirano trajanje angažmana.

Ne tvrdim da sama vremenska podudarnost dokazuje bilo kakvu vezu između ova dva događaja. Ona to ne dokazuje. Navodim je zato što pokazuje širi kontekst u kojem sam postavljao pitanja o zakonitosti i opravdanosti korišćenja javnih sredstava u Ministarstvu odbrane i zbog kojeg smatram da bi odgovori trebalo da budu dati kroz dokumente i institucionalnu kontrolu, a ne kroz lične napade na onoga ko ta pitanja postavlja.

Ministar Krapović ni u najnovijim nastupima nije odgovorio na ključna pitanja koja sam postavio, uključujući pitanje pravnog osnova za zaključivanje ugovora o nabavci patrolnih brodova, kao ni pitanja koja se odnose na navode iz SKY komunikacija. Kada je riječ o tim komunikacijama, ne tvrdim da one same po sebi predstavljaju dokaz bilo čije krivične odgovornosti. Upravo zbog njihove ozbiljnosti smatram da ih nadležni organi treba da provjere, utvrde njihovu autentičnost, kontekst i stvarni sadržaj, a potom izvedu zaključke koji proizilaze iz utvrđenih činjenica.

Ono što me, međutim, najviše zabrinjava jeste širi princip. Evropska unija kontinuirano ističe značaj otvorenog i bezbjednog prostora za djelovanje civilnog društva, ulogu onih koji ukazuju na korupciju i potrebu zaštite osoba koje doprinose javnoj kontroli rada vlasti. U tom kontekstu, smatram legitimnim pitanje kakvu poruku javnosti šalje ponašanje visokog državnog funkcionera koji, umjesto odgovora na pitanja o mogućim zloupotrebama, osobu koja ta pitanja postavlja javno povezuje sa bivšim režimom, organizovanim kriminalom i kompromitovanim djelovima bezbjednosnog sistema.

Zato bih bio zahvalan ukoliko bi Delegacija Evropske unije razmotrila mogućnost da saopšti svoj stav o tome da li je takav način komunikacije visokog državnog funkcionera, posebno ministra nadležnog za odbranu i bezbjednost, u skladu sa standardima koji se očekuju od države koja pretenduje da postane članica Evropske unije.

Još jednom naglašavam: ne tražim od Delegacije da utvrđuje da li su moje prijave osnovane. To je posao crnogorskih institucija. Ne tražim ni da se na bilo koji način miješa u postupak koji je ministar pokrenuo protiv mene. Tražim samo ocjenu jednog šireg pitanja – da li je sa stanovišta vladavine prava i demokratskih standarda prihvatljivo da ministar odbrane, kada se suoči sa pitanjima o mogućim zloupotrebama javnih resursa, na ta pitanja odgovara javnim etiketiranjem i diskreditacijom advokata koji ih postavlja.

Smatram da ovo pitanje nije važno samo zbog mene. Ono se tiče poruke koju država šalje svakome ko bi u budućnosti odlučio da prijavi moguću korupciju, zloupotrebu javnih ovlašćenja ili nezakonito raspolaganje javnim novcem.

Upravo zato cijenio bih svaki stav koji Delegacija smatra primjerenim da iznese.”