Janus ili Kiši (Kishi)

Janus ili Kiši (Kishi)

Piše, Sreten VUJOVIĆ

Prisustvujemo sve intenzivnijoj klero-nacističkoj akciji revizije istorije, relativizacije zločina i beskrupuloznoj otimačini svega crnogorskoga, svega što bi moglo „pokrpiti“ nedostatak s(d)rpskog petovjekovnog dostojanstvenog narodnosnog trajanja! Glavni „stožer“ ovog etnocida i kulturocida, predstavlja baštinik ideologije „krvi i tla“, etničkog čišćenja i genocida, Crkva Srbije! Nju i njene izvođače „radova na terenu“, doživjeli smo i preživljavamo, na najvulgarniji i najbesprizorniji način, i svako zlo, koje sadržano u mudrostima, počev od Staroga, srednjega vijeka pa sve do danas! Sodomu i Gomoru, upravo bolno preživljavamo, priželjkujući čežnjivo Renesansu, koje nema nigđe na vidiku.

U opštem „Galimatijasu“ kome Crna Gora śedoči, prema francuskoj anegdoti iz jednog starog pravnog spisa đe je, umesto latinskog izraza „gallus Mathiae“ (u značenju Matijin kokot), pisalo „galli Mathias“ (kokotov Matija),  pa je tako aktuelna vlast puten ničim ograničene Münchhausen-ovštine, analogno višedecenijskom trovanju unesrećenog ljudskog stada preko Reality show  programa i antihrišćanskih sektaških bajanja suśedne nam države, lobotomirala i ono malo preostalih moždanih vijuga, nudeći nam sistem izremećenih (ne)vrijednosti kao Božansko otkrovenje, ođeveno u „Carevo novo odijelo“!

U našoj tragikomičnoj zbilji možemo prepoznati gotovo sve: Sodomu i Gomoru, Lažne proroke, Đavolje šegrte, umnožene Kerbere na svim ulazima Podzemlja, reinkaniranog Potemkina u vidu singapurskog šibicara Crypto Boy-a, Vođe, stanovnike Orvelove Farme  u gotovo nevjerovatnoj čovjekolikosti!

Patriotski orijentisani, nelobotomirani dio javnosti, koji je nekako preživio dugotrajnu i ciljanu anesteziju crkovno-političku i gebelsovsko-medijsku počesto traži ućehu, pozivajući se na legende, mitove, svjetski poznate umove, pokušava medijski objasniti  neobjašnjivo! Ućeha jeste, ali slabašna! Uzalud žrtva Antigone, uzalud  nesrećna Saloma, koja je žigosala Iroda kao vječni i neoprostivi primjer beskrupuloznosti; davno preminulim savremenicima ne može poslužiti kao lijek, a ni nama ne služi kao pouka! i Njen docniji sabrat Hamlet,  putem tragike pokušava probuditi ostatak ljudske ośetljivosti i senzibilnost u odnosu na dobro i zlo, pravdu i nepravdu. Ni ta ni druge tragedije, pa ni one najnovije, cetinjske, nas ne mogu probuditi iz dugovremene hiberacije! Bilo bi još mnogo primjera koji bi mogli oslikati našu  zbilju: Gospodar muva, Sto godina samoće, Zapisi iz mrtvoga doma, Idiot, nama geografski bliži Pop Ćira i pop Spira, Kralj Betajnove, Gospoda Glembajevi, Pokondirena tikva, Revizor, Gospođa ministarka itd.  Učili smo, a uzalud smo učili! Dio mojih nekadašnjih đaka, kada smo obrađivali ova štiva, i pokušali u njima prepoznati savremena  tragična iskustva, mislili su da takve zanimljive opservacije nemaju veze sa gradivom! Uglavnom, bilo im je zabavno! Tek kada su ih vrata ubila po peta’,  shvatili su (prema vlastitim iskazima) da je sve bilo jako ozbiljno i da je đavo šalu odnio! No, bude tu i pogrešnog  uvezivanja, naravno sasvim dobronamjernog! Tu ne spadaju lomehuzove bube, slične mravima, koje se infiltriraju u mravinjak, sposobne da naprave savršenu manipulaciju, parazitizam i destrukciju mravljeg društva! Ove bube, mravi opijeni,  njihovim izlučevinama,  hrane čak i svojim larvama, ostajući tako bez vlastitog potomstva! Tako i mi, izgleda hranimo, u svakom pogledu, neke religijske bubašvabe slične bogomoljkama!

Najnoviji primjer analogije spazih ovih dana u jednom jako ozbiljnom kritičkom tekstu povezanom sa veličanjem presuđenog ratnog zločinca, Ratka Mladića,  od strane četničkog vojvode, koji je zaśeo u karijegu  prdśednika sanjane Podgoričke skupštine! Da jeste dvoličan ili sa više lica-jeste, ali sam smatrao neprikladnim poređenje sa Janusom, staroitalskim i rimskim božanstvom! Mogao bi biti jedan od trećerazrednih đavoljih šegrta, koje ni sam poslodavac  ne cijeni više od  Paloma papira!

Vojvodin lik više odgovara Kiši-ju (Kishi, mitološko biće iz angolskog folklora)! Jedno lice je zavodljivo!   Međutim, na drugoj strani glave, pod gustom  dlakom, nalazi se drugo lice; krvoločna hijena sa oštrim zubima. Kada zavodljivim licem namami žrtvu na osamljeno mjesto, okrene glavu i napadne je.

Eto, očigledno ni jednu  lekciju osnovne školske lektire nijesmo savladali do kraja i na pravi način!