Crna Gora jes malena alˊ će biti oguljena

Crna Gora jes malena alˊ će biti oguljena

Piše: Slavko Mandić

Premijer me prosto provocira izjavama. Htio bih na miru da pročitam čak i ono što on zbori, ali nema šanse. Proključa nešto u utrobi. Pobuni se i reče: Ćutiš, je li! Praviš se da ne ne čuješ i ne vidiš. Da te ovaj cinizam, ovo sprdanje s narodom ne dodiruje. Zato moram, pa kako god ispalo.

Predizborna briga velikog ekonomskog kripto maga izvire mu sa svih strana. Ne može da se obuzda, jer valjda i on vidi kako mu građani posrću svakodnevno pod teretom ekonomske politike koju kreira, pa odluči da krene u akciju širih razmjera. Da zadovolji konačno svoj populus i da mu napuni prazne špagove novcem koji će morati da vrću pokoljenja. Koga je za to briga. Cilj opravdava sredstvo, kako je možda kazao Makijaveli još u 16. vijeku. Pa ako je tako, a pokazalo se da jeste u zemljama sa skučenom demokratijom i većinski bestežinskim moždanim stanjem, onda je problem riješen. Premijer je pribavio i cilj i sredstvo. Cilj su izbori, tako da nije slučajna pretpostavka da će se redovni parlamentarni izbori zakazati mnogo prije 13. juna, kako bi građani ośetili efekte enormnog povećanja plata (ne i zarada, jer kod nas to skoro da ne postoji). Možda krajem marta, od kad se očekuje značajan rast cijena ali i povećanje PDV-a i akciza, raznih poreza i prireza i zavlačenje ruke vlasti u džepove onih kojima je prethodno data šarena laža da slučajno ne pobrkaju koga treba zaokružiti na glasačkom listiću. Dio sredstava uzeće se od naroda, a onaj preostali stići će nam iz kredita sa kamatama od kojih boli glava. Jer, kako je kazao američki ekonomista i nobelovac Milton Friedman „Nema besplatnog ručka“, (There is no such thing as a free lunch) ili možda još slikovitija narodna poslovica „Što ne platiš na mostu, platićeš na ćupriji”, što će reći da ono što ne platiš na jednom mjestu, platićeš kasnije na drugom, mnogo skuplje.

Premijer, vjerovati je, tada već neće biti premijer, pa ga od ovih citata i malobrojnog glasa razuma baš i ne boli glava. On je svoju misiju oposlio i završio sve ono što mu je bila nametnuta agenda. Zato nije bilo śednice Vlade. Sve je kreirano pomoću najznačajnije vladine aplikacije WhatsApp, tako da gomila ministara i potpreśednika Vlade nemaju šansu da se malo bolje međusobno povežu i bliže upoznaju. A i bolje je da se ne srijeću. Ovako, kad ih nema uživo, povezani elektonikom dignu ruke i završe ono zbog čega su na tim škanjevima. Mada ne svi, jer ih ima koji nijesu Nik Đeljošaj, ministar ekonomkog razvoja koji se raduje što će njegova privatna firma, a on je istovremeno i potpreśednik Vlade i ministar, izdvojiti od zarade 45.000 € za radnike, jer je to investicija u ljude. Mašala, povikaše oni iz Đekne, razumijevajući dobro o čemu je riječ.

Istovremeno ministar finansija Novica Vuković nije glasao za prijedlog premijera  o primjeni “Euro modela” povećanja zarada i penzija na elektronskoj sjednici Vlade održanoj 18. septembra 2026. godine. Treba mu više vremena da razmrsi Gordijev čvor koji je po principu tajnog rješenja predočio javnosti premijer, ne objašnjavajući kako će zamišljeno sprovesti u (ne)djelo i što će to za crnogorske finansije u konačnici značiti. Jednostavno je kazao: Euro model je kreiran da bi se u Crnoj Gori živjelo po mjeri razvijene Evrope. A onda ide onaj zaključak koji je direktna nepatvorena laž, koja označava potpunu, apsolutnu i čistu laž u kojoj nema ni trunke istine.
– Novi ekonomski program, kazao je premijer, kreiran je kako bi Crna Gora spremno dočekala ulazak u Evropsku uniju 2028. godine. Da oni koji su ovdje tu i ostanu, da se oni koji su otišli naravno vrate. Da se u Crnoj Gori živi po mjeri razvijene Evrope i da joj nema alternative niđe na svijetu – zaključio je, prethodno tvrdeći na se njihova politika ne bazira na obećanjima, kako vole to da predstave protivnici, već na konkretnim postignutim rezultatima. I to na temi koja je najbitnija za svakog građanina naše zemlje, a to je životni standard.
Zaista nevjerovatno. Kao da se ne śećamo obećanja kojima nas je obasipao. Da ćemo biti ka Monako, Singapur, Švajcerska. Pa i bolji i ekonomski snažniji. Izgradiće se putevi i povezati Crna Gora sa svijetom. Radiće se i graditi brzo i efikasno. Svi će imati stanove po povoljnim cijenama. Biće Veljih brda koliko ti srce ište…Bilo je toga, kako narod zbori, na gomile.
Osim inflacije i cijena koje svakoga dana lete u nebo, građani nijesu dobili ama baš ništa. Po ovom ekonomskom programa, koji treba da nam vrnu one koji su otišli i zadrže ove koji su ostali, profitiraće i penzioneri. Njima će biti udijeljena crkavića, za koju niko ne zna ni okle ni kako. Najrađe ne bi, ali ih je 130.000. Ne treba zaboraviti da oni većinski za 50 do 100 € brzo zaborave koliko vlast o njima brine. Uzeće i daće glast brzem i cjelovitijem razvoju Crne Gore. Nimalo slučajno, jer vrijede taman toliko koliko su dobili zahvaljujući premijerovoj samilosti.

Ono što nam je suzu na oko naćeralo je premijerova namjera da učini da se u Crnoj Gori živi po mjeri razvijene Evrope i da joj nema alternative niđe na svijetu. Ovim programom teškim milijardu, koju nemamo, učinio je da ovako kako je u Crnoj Gori zaista nije niđe u svijetu. To mu priznajemo i samo se bojimo da nakon svega ni mi nećemo imati alternativu.

Ima „eksperata“ koji su za ovaj Spajićev model dušom i privilegijama. Jedan od njih je zaista moćan ekonomsko-politički stručni kadar, izvjesni sve češći pokazivač u medijima, koji tvrdi da je model, čiji je glavni mehanizam potpuno ukidanje doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO), održiv jer će se plate iz penzije finansirati iz sredstava dobijenih donacijama iz Euro fondova. Ovaj fenomen od stručnjaka u ovoj opštoj tmurnosti u više navrata je razveseljavao gledalačku publiku, na čemu mu iskrena zahvalnost.

Ipak je najbolje sve objasnila nadaleko čuvena europetrol analitičarka i ekspertkinja za inflatorna kretanja, koja je rekla da su veći prihodi budžeta što je veća inflacija. To je loše za građane, ali za državu to je dobro, saopštila je ponosna na svoje umno ostvarenje.
Rijetko neko iz politike iskoči sa iskrenim tumačenjem nečega što građane boli, ali evo ima i takvih. Ko je kriv građanima što se dugo već boje uć u trgovinu. Političari to ne razumiju, jer oni tamo ne idu. Kad građani postanu političari, pa onda i vlast, samo će im se kazati.

Dosljedan je premijer. Kod preśednika države svrne tek poslije izbora. Podgoričkih, da mu na uvo šapne zašto mora da se vrne korijenima. I opet uđe u brazdu, jer, da ne zborimo ništa više. Opet će ako ovaj pobrka, ali sva je prilika da neće više nikad.  Pa ipak, nije mu premijer došao na okrugli sto koji je u Vili Gorica organizovao povodom Euro modela. Ni premijer a ni drugi iz Vlade. Nije htio da se nasluša koliko je istinski njegov koncept štetan po državu.
Odnekud mi je ta konstatacija dobro poznata.

P.S. Došle su Evropljanke. Zborile su da smo tigar u svakom smislu. Kad nas ućeraju u Evropu, kojoj se opiremo iz petnih žila, ali ne i fondovima, uskratiće nam prava koja druge članice imaju. Boje se da bi ih o jadu zabavili.

Ipak nas znaju.