Opet će se piti šljivovica a i zagrljaji biti čvršći

Opet će se piti šljivovica a i zagrljaji biti čvršći

Piše: Slavko Mandić

„Finili su, Mare, bali“, kazeće Bokelji na kraju maskenbalskih i karnevalskih ludovanja. Gotovo je. Nema više. Završilo se do sljedeće godine. Ta razuzdanost karnevalska izgleda jedino kod nas ne završava u ovom simboličnom značenju kad treba i kad je vrijeme. Traje od dolaska „oslobodilaca“, koje su na vlast, opet nekom čudnom karnevalskom logikom, doveli upravo oni od kojih su nas ovi ovakvi „oslobodili“.

-Bože me sačuvaj ovakvoga čuda veljeg, često se čuje tradicionalna uzrečica kojom se izražava šok i nevjerica od svega što nas je zadesilo.

Potom se iz nekih čudnih i teško razumljivih evropskih nadahnuća nove briselske postavke sve preokrenulo naglavačke i odnekud se ukazala fenomenološka, politička, sociološka, kulturno ideološka i svaka druga potreba da upravo MI, ovakvi kakvi jesmo, a kakvi smo najbolje sami znamo, obezbijedimo strateški „poduhvat“ o neophodnom i toliko dugo željenom proširenju. Nadali su se u EU da će s Islandom sve ići lakše i brže i da će potom, sa Crnom Gorom stvar biti zaokružena. Ali, Island je ozbiljna država, sa stavom jasnim, slijedeći državni a ne lični interes. Ima ih 250 hiljada  manje no što ima nas, ali imaju mnogo toga u glavama što mi nemamo. Imali smo nekad, prepuni dostojanstva i časti, obraza i poštenja. Cijeneci različitosti i slobodarski duh koji je njegovao viševjerski i višenacionalni sužovot, temeljen na antifašističkom duhu. Toga je danas sve manje. Gotovo da iščezava, pa otud neminavno mržnja, šovinizam, klerofašizam.

A onda je u zatvorskoj bolnici pritvorske jedinice Haškog Ševeningena umro presuđeni ratni zločinac Ratko Mladić, koji je pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora 8. juna 2021. godine pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove (naslednikom Haškog tribunala) zbog genocida u Srebrenici, zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine. Zavladao je muk u koalicionoj većini srpske naracije svake vrste. Krenula je tugovanka i dobro odmejerene  riječi zahvalnosti generalu nad generalima, vojnom strategu i vođi čija će se djela pamtiti. I pamte se, nažalost, po nevinoj krvi koju je prosipao duž ratišta po Bosni i Hercegovini.
Crna Gora je od trenutka spoznaje da se general upokojio, počela sa prolivanjem gorkih suza koje su demonstrirale bol zbog učinjene nepravde čovjeku koji je, po riječima vladajuće koalicije, bio ponos i dika svakog Srbina. Onome koji je nakon strašnog pogroma, najvećeg upamćenog masakra i genocida u Srebrenici nemilosrdno pobio 8372  muškaraca i dječaka bošnjačke (muslimanske) nacionalnosti nakon što su 11.7. 1995 policijske vojne i paravojne formacije snaga bosanskih Srba preuzele nadzor nad Srebrenicom, koja je bila zaštićena zona pod zaštitom Ujedinjenih nacija. Mladić se nakon krvavog zločina oglasio izjavom da su se konačno osvetili Turcima. I sve je bilo jasno.

Ništa od svega toga nije smetalo vojvodi od parlamenta da poita i bude među prvima koji je depešom u svoje i u ime svoje partije uputio izraze saučešća Darku,  sinu presuđenug ratnog zločinca Ratka Mladića, i to objavi  na mreži Iks. Da se zna i da bude javno. Jer to je po njegovom uvjerenju nedvosmisleno stav države Crne Gore, jer je on funkcioner u samom vrhu, drugi, a potencijalno i prvi čovjek državnog aparata.

Oštro su reagovale opozicione političke partije i jedan broj NVO. DPS je pokrenula inicijativu za smjenu Mandića jer je, kako su rekli, ovim činom osramotio državu i narušio njen evropski put.

Zvanični Zagreb je najoštrije osudio slanje saučešća, ističući da je izražavanje pijeteta pravosnažno osuđenom ratnom zločincu neprihvatljivo i suprotno vrijednostima Evropske unije, konstatujući da je Andrija Mandić jedini državni zvaničnik koji je izrazio saučešće povodom smrti ratnog zločinca Ratka Mladića.
Dok je vojvoda od parlamenta uglavnom ćutao čekajući da sve ovo prekrije prašina, kako je i bio običaj za sva učinjena nepočinstva, njegov bliski saborac Dario iz Pljevalja organizuje odlazak na sahranu u Beograd. Besplatno za svakoga ko želi. I nije jedini. Pritom brojni transparenti podrške Ratku Mladiću ostaju jasni svjedoci svijesti jedne politike i jednog naroda koji je podržava.

Za to vrijeme Evropska komesarka Marta Kos ćuti. Ni slova osude za njegog zagrljajnog ,šljivovica prijatelja. A i kako bi? S kim će ili s čim će u evropski preporod nošen najavljenim proširenjem. Naročito sad nakon ispada Islanda iz sistema. Zato se nešto mora progutati. Nije joj lako, ali cilj opravdava sredstvo. Ako ne može udarit na zagrljajnog šljiovica prijatelja, tu je rezervna varijata Vučić.
Kos (ovka) đevojka, nazdravljačica u prijateljskim susretima za pamćenje, koja su sad mali makar teg o vratu, komesarka za proširenje EU Marta Kos objavila je da je njena posjeta Srbiji otkazana zbog uzdizanja nedavno preminulog osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Eto, završena je priča. To je za tu temu dovoljno da se zaboravi sve ovo u Crnoj Gori. Na kraju zna se da je srbijanski despot neprikosnoveni lider crnogorskim Srbima. Na funkcijama i mimo njih.

Vučko je poludio. Na ovaj potez Kos (ovke) đevojke, između ostalog, reagovao je riječima da mu neće Marta Kos držati predike ko su zločinci, a ko nijesu. I neće mu ona držati predike da su u Srbiji monstrumi. A za pokliče “Za dom spremni” da govore da su patriotizam… Tamo cveta demokratija, kazao je i dodao da mu ne smeta što ona ne dolazi, nego mu smetaju njeni komentari. „E ne dam ti da ponižavaš našu zemlju, i nemoj da lažeš“, poručio je srbijanski preśednik EU komesarki.

Kako li će samo reagovati predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen na ove despotove riječi? Da li će se uopšte oglasiti? Viđećemo.

Vučić neće prisustvovati sahrani zločinca Mladića jer je zauzet u poneđeljak i utorak. U pośeti mu je, kazao je novinarima, predsjednik  Uzbekistana, koja je zakazana prije četiri mjeseca, ali je sve uradio što je potrebno i moguće da to protekne na dostojanstven način.

Spriječen je da prisustvuje sahrani i Milan Knežević jer mora u Ameriku. E pa sad, da izabere Trampa umjesto Mladića, iako je poslao na sahranu brata, nije baš razumljivo. Mada, ni oficijelnog mu šefa neće biti tamo. Pa je možda i to doprinijelo ovakvoj odluci.

Niko pojma nema ide li vojvoda od parlamenta na sahranu? Ili je depeša završila rabotu.

Vratićemo se na početak i reći da i pored svega nijesu „Finili Mare, bali“.
Daleko smo od mi od toga. Nema kraja  ludovanju. Ovo je naša stvarnost. Simbolično će se spalit krnjo, kriv za sve i opet će se piti šljivovica a zagrljaji biti čvršći.