Đukanović: Ministarske fotelje važnije od principa, osude služe samo za smirivanje birača

Oštra saopštenja, nekoliko dana javnih polemika i nastavak koalicione saradnje – kao da se ništa nije dogodilo. Mandić i njemu bliski politički akteri to dobro znaju. Zato ovakvi potezi služe i kao provjera granica, a dosadašnje iskustvo pokazuje da su koalicioni partneri spremni da te granice neprestano pomjeraju kako bi sačuvali vlast, smatra sagovornica Pobjede

Najveći problem nije u samom činu predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića – upućivanju saučešća porodici pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića – već u reakciji njegovih koalicionih partnera, budući da je ovakva poruka sa njegove adrese bila očekivana.

To je za Pobjedu kazala politikološkinja doc. dr Nikoleta Đukanović, komentarišući ovaj događaj koji ponovo otvara teške identitetske rane iz devedesetih godina, te brojne reakcije javnosti u Crnoj Gori i regionu na takav postupak šefa državnog parlamenta.

Ona je dodala kako je sada mnogo značajnije pitanje šta će učiniti partije koje se predstavljaju kao građanske, proevropske i posvećene dobrosusjedskim odnosima, kao i manjinske stranke koje učestvuju u vlasti.

“Ukoliko se njihove reakcije ponovo svedu na saopštenja, moralne osude i vrijednosno ograđivanje, dok istovremeno nastavljaju da održavaju istu parlamentarnu većinu, onda njihove riječi imaju veoma ograničen politički značaj”, smatra Đukanović.

Takođe je istakla da se ne može istovremeno tvrditi da je veličanje osuđenih ratnih zločinaca „nespojivo sa evropskim vrijednostima“ i bez ikakvog problema dijeliti vlast sa političarima koji upravo takve poruke šalju.

“Ako nijedan postupak ne može dovesti do preispitivanja političke saradnje, onda je jasno da su ministarske i druge funkcije važnije od principa koje te partije javno zastupaju. U tom slučaju osude prvenstveno služe smirivanju sopstvenih birača i međunarodnih partnera, a ne povlačenju stvarne političke granice”, navela je Đukanović.

Ponavlja da odluka Mandića da javno uputi saučešće nije iznenađenje, ako imamo u vidu njegov politički i ideološki kontinuitet. Međutim, kako kaže, ona se ne može posmatrati samo kao lični ili partijski čin, jer Mandić danas obavlja funkciju predsjednika Skupštine Crne Gore.

“On se u javnosti ne može po potrebi pojavljivati čas kao jedan od najviših državnih zvaničnika, a čas isključivo kao predsjednik Nove srpske demokratije. Svaka njegova javna poruka nosi težinu funkcije na koju je izabran”, rekla je Đukanović.

Posebno je problematizovala činjenicu da je Mandić u telegramu Mladića nazvao „generalom“, bez – kako kaže – pomena pravosnažnih presuda za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Na taj način, dodala je, saučešće prestaje da bude samo izraz ljudskog odnosa prema porodici preminulog i postaje politička poruka o tome kako Mandić vidi Mladićevu istorijsku ulogu.

“To je nastavak politike u kojoj se sudski utvrđene činjenice prećutkuju, dok se osuđeni ratni zločinci predstavljaju kroz njihove vojne činove i nacionalne zasluge”, smatra Đukanović.

Dalje je ocijenila da dio prosrpskih političkih struktura u našoj zemlji zaista baštini takav odnos prema Mladiću i politikama devedesetih.

“Neki njihovi predstavnici to pokazuju otvoreno, dok su drugi danas uzdržaniji zbog evropskih ambicija Crne Gore, potrebe za prihvatljivijim međunarodnim imidžom ili trenutnog distanciranja od vlasti u Beogradu. Međutim, ta razlika je mnogo češće pitanje političke taktike nego stvarnog vrijednosnog raskida sa prošlošću”, dodala je Đukanović.

Na pitanje da li je ovim činom kompromitovan evropski put Crne Gore u očima Brisela i regiona, ili je riječ o provokaciji građanskim strukturama u vlasti, naša sagovornica kaže da „ovakve poruke nesumnjivo narušavaju naš evropski kredibilitet“. Ona je ponovila stav da evropska integracija nije samo usvajanje zakona i zatvaranje pregovaračkih poglavlja, već i nedvosmislen odnos prema genocidu, ratnim zločinima i presudama međunarodnih sudova.

“Nije moguće graditi vjerodostojnu evropsku politiku ako predsjednik parlamenta javno odaje počast Mladiću, dok ostatak vlasti pokušava da objasni kako to nema veze sa državnom politikom”, kazala je ona.

Đukanović takođe navodi da ne vjeruje da će ovaj slučaj izazvati ozbiljnije političke posljedice. Prema njenim riječima, vjerovatniji je već poznati scenario.

“Oštra saopštenja, nekoliko dana javnih polemika i nastavak koalicione saradnje – kao da se ništa nije dogodilo. Mandić i njemu bliski politički akteri to dobro znaju. Zato ovakvi potezi služe i kao provjera granica, a dosadašnje iskustvo pokazuje da su koalicioni partneri spremni da te granice neprestano pomjeraju kako bi sačuvali vlast”, objašnjava Đukanović, uz konstataciju da nije više pitanje šta Mandić politički zastupa „jer je to odavno jasno“.

Pravo pitanje na koje Đukanović ukazuje, jeste – koliko su partije koje ga održavaju na funkciji spremne da žrtvuju sopstvene programske i moralne principe radi ostanka u vlasti.

“Dok god njihov odgovor bude da se svaka razlika može prevazići kada su fotelje u pitanju, Mandićeva politika neće biti izuzetak unutar vlasti, nego politika koju ta vlast, neposredno ili prećutno, omogućava”, zaključila je sagovornica Pobjede.

Pobjeda