„Ista komunikacija koja se pojavljuje u različitim optužnicama najbolje govori koliko ne znamo što radimo u sudnici“

Komunikacija koja se pojavljuje u jednom predmetu kao komunikacija iz koje utvrđujemo da se dilovala droga, a onda u drugom predmetu ista ta komunikacija dokazuje da se ustvari radila nezakonita trgovina duvanskim proizvodima, najbolje govori koliko mi ne znamo što radimo u toj sudnici. To ne bi smjelo da se dešava, a dešava se, ocijenila je advokatica Bojana Franović Kovačević gostujući u emisiji „Dokaz“ na TV E.

Naime, upravo je istraživački tim Televizije E, analizom i upoređivanjem tri različita tužilačka akta, identifikovao najmanje dvanaest rečenica u porukama koje su istovjetne u različitim optužnicama i naredbama za sprovođenje istrage. Naime, iz analize materijala, koji je tužilaštvo koristilo da bi podiglo optužnicu protiv Aleksandra Mijajilovića za šverc cigareta i kasnije šverc narkotika, proizilazi sumnja da su specijalni tužioci nezakonito manipulisali Skaj materijalom i da su poruke iste sadržine, dostavljene od Europola, umetnuli kao navodno dokazni materijal u više različitih istraga.

Autorka emisije „Dokaz“ Svetlana Đokić pojašnjava da se ne radi o jednoj poruci već više njih potpuno identičnih, sa čak istim štamparskim greškama.

„Jednim optužnim aktom tužilaštvo tvrdi da je izvjesna osoba, a pozivajuće se na te poruke, krijumčarila cigarete. Nakon nekoliko mjeseci imamo novi optužni akt sa istim porukama i slovnim greškama, gdje navode da je ta ista osoba krijumčarila drogu. Kako je to moguće“, pitala je Đokić.

Franović Kovačević odgovara da je moguće jer je sud dozvolio, te da nije moguće istu poruku pripisati kao dokaz za više krivičnih djela.

„Meni je problem i adresa zašto je to dozvoljeno i kako se to desilo na sudu. Sud je taj koji to nije smio da dozvoli. Ali sve to je postalo moguće jer sud ni u jednom trenutku nije napravio branu. I ni u jednom trenutku nije sve te stvari raščistio u fazi postupka koja je za to bila predviđena. Nije moguće da jednu istu poruku pripisujete da je poslalo više ljudi, nije moguće da jednu istu poruku pripisujete za dokaz za jedno izvršeno djelo i istovremeno drugo djelo“, ističe ona.

Upravo ovakav primjer, ocjenjuje Franović Kovačević, pokazuje koliko je „apsurdno tumačiti poruke bez drugih dokaza“.

„Cjepkanje predmeta i pravljenja velikog broja optužnica protiv istih ljudi, za istu vrstu krivičnih djela do ovoga je i dovela. Ne znam koja je bila logika za takvo postupanje i zbog čega je SDT izabralo taj put. Ali upravo taj put će najbolje da pokaže koliko taj materijal nije autentičan, koliko je spornog integriteta, koliko je ta obrada vrlo problematična i kontektualizacija tih poruka. Iz te situacije, ne znam za predmet nije moj, ali ako je tako kako ste naveli, najbolje vidite koliko je apsurdno tumačiti te poruke bez drugih dokaza“, poručila je Franović Kovačević.

„Argument tužilaštva najbolje pokazuje apsurd postupaka“

Advokatica se osvrnula i na situaciju koja se dogodila krajem jula kada je SDT tražilo izuzeće sudskog vijeća prilikom kontrole optužnice u predmetu protiv Aleksandra Mijajlovića i još pet osoba. Podsjetimo, nakon što je vijeće Višeg suda usljed nedostatka dokaza i činjenica vratilo optužnicu, u Višem sudu umjesto razmatranja “ispravljenog” optužnog akta tužilac Jovan Vukotić se obrušio na predsjednika vijeća Zorana Radovića, sudiju Borisa Savića i sutkinju Vesnu Kovačević navodeći da su oni u drugim slučajevima za ista krivična djela potvrđivali optužnice.

Franović Kovačević ističe da argument tužilaštva u ovom slučaju, najbolje pokazuje apsurd postupaka.

„Onog trenutka kada sud krene da se budi i da vraća optužnice na dopunu, vama se digne Specijalno državno tužilaštvo i traži izuzeće sudija jer nijesu zadovoljni njihovim odlukama. Kada ja kao branilac tražim izuzeće, optužena sam za opstrukciju postupka. Kada tužilac ustane i traži izuzeće, to je epski skandal, zato što je određeni sudija potvrdio pet takvih optužnica a neće šestu. Taj argument tužilaštva vam najbolje pokazuje apsurd tih postupaka“, naglašava ona.

„Napravili smo cirkus od sudnice, a javnost zadovoljna – dajte hleba i igara“

Mi nećemo riješiti pitanje organizovanog kriminala, ocjenjuje Franović Kovačević, već ćemo da uništimo to malo vladavine prava što nam je ostalo.

„Organizovani kriminal će da nastavi da funkcioniše, jer se protiv njega borimo nepodobnim sredstvima. Neko sjutra treba da odgovara za tu atmosferu i takve situacije u sudnici“, dodala je ona.

Franović Kovačević iskazala je zabrinutost zbog stanja u državi u pogledu pravosuđa, ističući da smo napravili cirkus od sudnice.

„Na današnji datum javnost je zadovoljna – dajte hleba i igara. Napravili smo cirkus od sudnice, prenijeli smo sve u medije i mislimo da je nešto urađeno. Suštinski vrlo sam zabrinuta kao građanin ove države, jer vidim da to uopšte nije put i način na koji se treba boriti protiv organizovanog kriminala. Nas to vraća na pitanje gdje je granica između vladavine prava i borbe protiv organizovanog kriminala. Ne treba da postoji granica. Vladavina prava služi da se stavi u svrhu borbe protiv organizovanog kriminala. Mi smo sad odlučili da je sklonimo sa strane“, ukazala je advokatica.

„Tužilac kaže postoje drugi dokazi, a oni budu potvrda o pretresu gdje nije pronađeno ništa“

Na pitanje da li je ukazivanje na sumnju dovoljno za podizanje optužnog akta, Franović Kovačević odgovara da nije.

„Bez drugih dokaza nije. Vi u fazi otvaranja istrage ukazujete na sumnju i onda pokušavate da prikupite dokaze koji će taj stepen sumnje da podigne na dovoljan nivo da se podnese optužnica i otvori glavni pretres. Problem svih tih predmeta tog tipa je što drugi dokazi ne postoje“, rekla je Franović Kovačević u emisiji „Dokaz“.

Često, kaže, imamo situaciju u sudnicama da tužilac kaže postoje drugi dokazi, a da ti drugi dokazi budu potvrda o pretresu gdje nije pronađeno ništa.

„Zapisnici i službene zabilješke gdje je ko zatečen i u kojem trenutku, iz kojih opet – ne zaključuje se ništa. Imamo predmete gdje sjedimo po pet sati u sudnici i čitamo dokaze za koje ni tužilac ni odbrana nemaju ništa da kažu, jer jednostavno nisu povezani sa krivičnim djelom“, istakla je Franović Kovačević.

Ona kaže da zbog toga često sudije pita – zbog čega ovo dozvoljavate?

„Odgovor – predloženi su optužnicom. Tačno je, ali oni (sudije) imaju pravo da kažu – ovi dokazi se ne bave uopšte događajem koji je predmet ovog postupka. Ali to zapravo služi da tvrde da postoje drugi dokazi, a kada ih analizirate vidite da ih nema. Ako postoji samo to i ništa drugo, to je najbolji pokazatelj da to ne služi ničemu“, zaključila je Franović Kovačević.