Kotor u saobraćajnom kolapsu: Devet semafora na jednom kilometru puta

Foto i tekst: Kotoranin
Ing.brod. Andro Saulačić

Kotor u saobraćajnom kolapsu: Devet semafora na jednom kilometru puta
Kotor, grad pod zaštitom UNESCO-a i jedan od najpoznatijih turističkih odredišta na
Jadranu i Mediteranu, posljednjih godina suočava se sa sve težim saobraćajnim problemima.
Tokom ljetne sezone kolone vozila postale su svakodnevica, a putovanje kroz grad, koje je
nekada trajalo nekoliko minuta, danas često traje i više od sat vremena. On je jedan od
najljepših i najvrijednijih povijesnih gradova Mediterana. Njegove zidine, trgovi i palaće
svake godine privlače stotine hiljada turista, a Stari grad se ne bez razloga nalazi na
UNESCO-voj Listi svjetske kulturne baštine. Međutim, posljednjih godina sve više
posjetilaca Kotor ne pamti po njegovoj bogatoj povijesti, već po kilometarskim kolonama
automobila, dugotrajnom čekanju i gotovo svakodnevnom saobraćajnom kolapsu.

Najveći paradoks je činjenica da se sav saobraćaj odvija magistralom koja prolazi kroz samo gradsko jezgro. Ta saobraćajnica, duga malo više od kilometra na najopterećenijem dijelu, postala je svojevrsno "usko grlo" kroz koje moraju proći lokalni stanovnici, turisti, autobusi, teretna vozila, motocikli i vozila hitnih službi.

Da bi se gradsko središte rasteretilo saobraćaja, iza katastrofalnog zemljotresa 1979. godine urađen je idejni projekat zaobilaznice koji je išao gornjim putem kroz Dobrotu, zatim mostom iznad kanjona rijeke Škurde, tunelom kroz brdo Sveti Ivan (San Giovani), sa izlaskom iznad Škaljara i priključkom na mjestu gdje je kasnije probijen tunel Vrmac. Kao osoba zadužena za investicije u RO“Obnova“-Kotor taj idejni projekat sam isplatio projektantu. Od tada su se mijenjala razna rukovodstva Opštine Kotor, ali zaobilaznica do danas nije urađena. Za to su bila predviđena sredstva u Republičkom buetu. Odgovorni su tada govorili da UNESCO ne podržava to rješenje, što ne odgovara istini jer takvih zaobilaznica ima iznad Dubrovnika, Perasta i po mnogim povijesnim gradovima Europe. Novci za to su vjerovatno utrošeni negdje drugdje, a zaobolaznice ni nakon više od 40 godina nema.

Devet semafora na jednom kilometru

Građani posebno kritiziraju činjenicu da je od tunela u Škaljarima do trećeg puta u Dobroti na dijelu magistrale postavljeno čak devet semafora. Činjenica je da svaki novi semafor dodatno prekida tok vozila i povećava dužinu kolona. Prije 30-tak godina su bila postavljena tri semafora pa su kočila saobračaj iako je tada bilo mnogo manje vozila nego danas. Ubrzo su ih isključili i ostavili da trepće žuto svjetlo jedno godinu dana, i onda ih skroz demontirali.

Posebnu raspravu izazvalo je postavljanje semafora na kružnom toku. Osnovna svrha kružnih tokova jeste da omoguće kontinuirano kretanje vozila i smanjuje potrebu za zaustavljanjem.
Iako se u pojedinim europskim gradovima semafori na kružnim tokovima koriste u izuzetnim situacijama, kada su saobraćajna opterećenja izrazito velika ili radi zaštite pješaka i javnog prijevoza, građani Kotora smatraju da je takvo rješenje nepotrebno i u ovom slučaju dodatno je usporilo promet.

Grad bez gradskog prijevoza

Možda najveći problem nije broj semafora nego činjenica da Kotor praktično nema
organiziran gradski javni prijevoz koji bi mogao biti alternativa korištenju privatnih
automobila.

Stanovnici okolnih naselja, kao i mještani Dobrote, Škaljara, Mula, Prčanja i Stoliva, gotovo
su prisiljeni koristiti vlastiti automobil čak i kada u grad dolaze samo na kratko.

Rezultat je veliki broj vozila koja svakodnevno ulaze u centar grada.

Prema mišljenju mnogih građana značajan dio saobraćajnih gužvi stvaraju upravo lokalni
stanovnici koji zbog nedostatka javnog prijevoza dolaze automobilima na posao, u kupovinu ili na druženje u gradskim kafićima.

Uvođenje kvalitetnog javnog prijevoza, izgradnja većih parkirališta na ulazima u grad i
modernizacija saobraćajne infrastrukture mogli bi predstavljati ključne korake ka rasterećenju Kotora i vraćanju normalnog života njegovim stanovnicima. Kako smo mogli pročitati u vijestima lokalna uprava u Nikšiću je svojoj Autobuskoj stanici ustupila dva nova autobusa i jedan minibus i prijevoz će do kraja godine biti besplatan. Da je umjesto velikih sredstava za semafore (navodno preko milion eura) Opština Kotor kupila autobuse problem gužvi bi bio riješen. Cijena novog gradskog autobus standardne dužine od 12 m kapaciteta oko 50 sjedaćih mjesta ili približno 80-100 putnika iznosi oko 220.000 do 320.000 eura (polovni autobusi stari oko 5 god. cca 100.000 eura). Zar nije bilo bolje umjesto ugradnje semafora kupiti iz budžeta Opštine 4 nova ili 10-tak starijih autobusa i ustupiti ih novoformiranom gradskom prejevoznom preduzeću i riješiti saobračajni kolaps?

Parking – premali za potrebe grada

Problem se dodatno povečava nedostatkom parking prostora.

Broj parking mjesta nije pratio rast broja stanovnika i turističkih dolazaka. Tokom ljetnih
mjeseci gotovo je nemoguće pronaći slobodno mjesto u centru, pa vozači kruže ulicama
tražeći parking, stvarajući dodatne gužve.

Mnogi urbanisti smatraju da se problem saobraćaja ne može riješiti bez izgradnje velikih
parkirališta na ulazima u grad i organiziranja brzog javnog prijevoza prema centru. Jedan od prijedloga je da bi se uz sređivanje parkinga kod bolnice i ispred stadiona gdje se parkiraju autobusi mogli parkirati automobili iz pravca Stoliva. Preko puta žičare bi se mogao napraviti parking za vozila koja dolaze iz pravca Budve i Tivta. On bi bio povezan manjim autobusom koji bi išao svakih 10-15 min do grada. Izvjestan broj parking mjesta će biti i u novoj Robnoj kući kod bivšeg Autoremonta i kod bivšeg hotela „Fjord“.

Već duže vrijeme se priča da će se zatvoriti parking na rivi za osobna vozila. Umjesto ispred suda gdje turistički autobusi prave dodatni saobraćajni kolaps turisti bi se mogli iskrcavati i ukrcavati na rivi. Na tom dijelu bi se mogli parkirati i motori koji sadašnjim rješenjem nagrđuju prostor ispred kafane „Dojmi“. U nijednom primorskom mjestu se na šetalištu ispod palmi na rivi ne parkiraju motori.

Kako to rade europski gradovi?

Brojni europski povijesni gradovi suočavali su se sa sličnim problemima, ali su ih rješavali
drugačijim pristupom.

U Dubrovniku je uveden stroži režim upravljanja saobraćajem oko stare gradske jezgre, uz posebne mjere za turističke autobuse i usmjeravanje vozila prema vanjskim parkiralištima. U centar grada ne mogu ući vozila čiji vlasnici nisu stanovnici tog dijela grada. Za ostale je napravljeno nekoliko velikih parking prostora koji su autobusima povezani sa centrom grada.

Ljubljana je veliki dio povijesnog centra pretvorila u pješačku zonu, dok javni gradski
prijevoz i parkirališta na rubnim dijelovima grada omogućavaju građanima jednostavan
dolazak bez automobila.

Salzburg u Austriji razvijao je sistem “Park &  Ride”, gdje vozači ostavljaju automobile na
velikim parkiralištima izvan centra, a do stare gradske jezgre dolaze autobusima koji voze u
kratkim vremenskim intervalima.

Slična rješenja koriste i Verona, Siena i mnogi drugi povijesni gradovi Italije. Cilj nije
povećati broj automobila u centru, već upravo suprotno – omogućiti građanima da automobil ostave izvan gradskog jezgra.

Da li bi skuplji parking bio dio rješenja?

Jedan od prijedloga koji se često može čuti među građanima jeste povećanje cijene parkiranja u samom centru grada. Ideja nije kažnjavanje vozača, nego stvaranje podsticaja da se automobil koristi samo kada je to zaista potrebno. Takav model već godinama postoji u brojnim europskim gradovima, gdje je parkiranje u povijesnim jezgrima namjerno skuplje(u Dubrovniku se plaća 10 eura/sat na najbližem parkiralištu u povijesnoj jezgri), dok su javni prijevoz i parkirališta na rubnim dijelovima grada pristupačniji. Bez pouzdanog javnog prijevoza, međutim, samo povećanje cijene parkiranja vjerovatno ne bi bilo dovoljno niti pravedno prema građanima.

Potrebna dugoročna strategija

Saobraćajni problemi Kotora ne mogu se riješiti jednim semaforom više ili jednim kružnim
tokom. Potrebna je cjelovita strategija koja će obuhvatiti javni prijevoz, izgradnju novih
parking kapaciteta, bolju koordinaciju saobraćajne signalizacije i korištenje suvremenih
sistema upravljanja prometom.

Kotor je grad izuzetne povijesne vrijednosti, ali i grad ograničen prostorom između mora i
strmih padina. Upravo zbog toga svaka saobraćajna odluka mora biti pažljivo planirana i
zasnovana na stručnim analizama i iskustvima europskih gradova koji su uspješno riješili
slične izazove.

Građani s pravom očekuju da se umjesto privremenih intervencija donese dugoročna vizija
razvoja saobraćaja. U protivnom, postoji opasnost da Kotor, umjesto po svojoj bogatoj
povijesti, postane poznat kao grad u kojem se tokom ljeta više vremena provede čekajući u
koloni nego obilazeći njegove znamenitosti.