Pobjeda
Bitka na Fundini, vođena 2. avgusta 1876. godine predstavlja jednu od najslavnijih pobjeda crnogorske vojske u Veljem ratu (Crnogorsko-osmanskom ratu 1876–1878). Zajedno sa peskom bitkom na Vučjem dolu i bitkom na Trijepču, označila je prekretnicu u ratu i pokazala evropskim silama da je Crna Gora sposobna da odbrani svoju slobodu i izbori mjesto među međunarodno priznatim državama.
Upravo su pobjede izvojevane tokom Veljeg rata bile jedan od ključnih argumenata na Berlinskom kongresu 1878. godine, kada je Crna Gora potvrdila međunarodno priznanje nezavisnosti i značajno proširenje svoje teritorije.
Nakon veličanstvene pobjede na Vučjem dolu krajem jula 1876. godine, težište ratnih operacija preneseno je na područje Kuča, sjeveroistočno od Podgorice. Osmanski zapovjednik Mahmut-paša krenuo je iz Podgorice sa oko 20.000 vojnika i 14 topova, uvjeren da će brojčanom nadmoći slomiti crnogorski otpor.
Nasuprot njemu nalazilo se oko 5.000 crnogorskih boraca kojima su komandovali vojvode Ilija Plamenac i Marko Miljanov, dobro upoznati sa zahtjevnim planinskim terenom na kojem će se voditi odlučujuća bitka.
Osmanska vojska napredovala je oprezno, usput podižući utvrđene šančeve koji su trebalo da posluže kao zaštita u slučaju neuspjeha. Bitka je počela u ranim jutarnjim časovima i trajala je cijelog dana. U prvoj fazi borbi osmanske jedinice uspjele su da djelimično potisnu crnogorske položaje, ali im krševit, strm i teško prohodan teren nije dozvolio da iskoriste svoju višestruku brojčanu nadmoć.
Preokret je uslijedio u popodnevnim satima. Crnogorske jedinice pokrenule su snažan protivnapad duž čitavog fronta. Razvila se žestoka borba prsa u prsa, vođena uglavnom hladnim oružjem. Silina napada izazvala je rasulo u redovima bašibozuka, a potom i regularne osmanske vojske.
Razbijene osmanske snage počele su neorganizovano da se povlače prema Podgorici. Samo zahvaljujući prisebnosti Mahmut-paše i otporu pojedinih odreda uspjeli su da sačuvaju svojih 14 topova kod Gorice. Prema najčešće navođenim procjenama, Osmanlije su imale oko 4.000 poginulih i ranjenih vojnika i oficira, dok su crnogorski gubici iznosili oko 1.000 boraca.
Bitka na Fundini bila je druga velika pobjeda Crne Gore u ljeto 1876. godine, nakon Vučjeg dola, dok će već početkom septembra uslijediti i pobjeda na Trijepču. Ova tri velika trijumfa predstavljala su po kazivanju istoričara Živka Andrijaševića prelomni trenutak Veljeg rata i snažno su odjeknula širom Evrope.
Dvije godine kasnije, na Berlinskom kongresu, velike sile priznale su nezavisnost Crne Gore. Država je tada gotovo udvostručila svoju teritoriju, dobila Nikšić, Bar, Ulcinj, Kolašin, Podgoricu i izlaz na Jadransko more. Zbog toga istoričari pobjedu na Fundini ne posmatraju samo kao veliki vojni uspjeh, već i kao jednu od bitaka koja je trasirala put međunarodnom priznanju i teritorijalnom proširenju Crne Gore.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].