Ne dozvoliti novu gradnju dok zaštita ne postane stvarna

Kotor je ponovo pred Komitetom za svjetsku baštinu, a poruka iz Pariza, iako upakovana u uobičajeni administrativni jezik UNESCO-a, prilično je jasna: Crna Gora još nema pouzdan sistem kojim bi garantovala da će Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora biti zaštićeno od daljeg urbanističkog pritiska.

U najnovijem izvještaju o stanju očuvanosti ovog područja, Centar za svjetsku baštinu, ICOMOS i ICCROM priznaju da je država pokrenula određene procese, pripremila izmjene propisa i najavila nove planske dokumente. Ipak, istovremeno konstatuju da područje Kotora ostaje ranjivo zbog neprekidnih razvojnih pritisaka, nedovoljno sprovedenih mjera strateškog planiranja i zajedničkog, kumulativnog uticaja brojnih projekata.

Suština je da se više ne vjeruje obećanjima da će zaštita biti uređena naknadno, dok se u međuvremenu nastavlja izdavanje dozvola i odobravanje gradnje. U nacrtu odluke, pripremljenom za 48. zasijedanje Komiteta za svjetsku baštinu, koje će biti održano sredinom jula, od Crne Gore se zato traži da zadrži privremenu obustavu novih planskih dozvola, ali i zahtjeva za naknadno odobravanje nelegalno izgrađenih objekata. Moratorijum bi, prema ovom dokumentu, morao ostati na snazi sve dok Studija zaštite baštine i revidirani Plan upravljanja ne budu ne samo završeni, već i stvarno stavljeni u funkciju. To je jedna od najozbiljnijih poruka novog dokumenta: država ne bi smjela da ukine zabrane čim usvoji još jedan papir, već tek kada uspostavi mehanizme koji mogu kontrolisati gradnju, planiranje i zaštitu na čitavom području Kotora i njegove zaštitne zone. Sa druge strane, iako se država obavezala da će uvesti i moratorijum na gradnju u Herceg Novom još uvijek nije povukla nijedan potez da do toga zaista i dođe.

POHVALE I UPOZORENJA

UNESCO-ova tijela pohvaljuju spremnost države na saradnju, dostavljanje dokumentacije i odluku da započne izradu Studije zaštite i novog Plana upravljanja. Pozitivno se ocjenjuju i izmjene posebnog zakona o području Kotora, uvođenje strožih kontrola i zabrana novih koncesija za eksploataciju mineralnih sirovina. Međutim, iza tih pohvala slijedi mnogo nepovoljnija ocjena.

Djelotvorna zaštita Kotora, kako se navodi, i dalje zavisi od dokumenata koji nijesu završeni. Ne postoje dovoljno jasne procedure za procjenu projekata, planski dokumenti nijesu u potpunosti usklađeni, a institucije nemaju jedinstven sistem odlučivanja. Zbog toga je priprema Studije zaštite i Plana upravljanja označena kao hitna.

Od države se traži da konačne nacrte tih dokumenata prije usvajanja pošalje Centru za svjetsku baštinu i savjetodavnim tijelima. Time UNESCO praktično zahtijeva kontrolu sadržaja prije nego što domaće institucije proglase posao završenim. Studija bi morala jasno da utvrdi što su vrijednosti zbog kojih je Kotor upisan na Listu svjetske baštine, na koji način se one štite i gdje su granice razvoja koji to područje još može da podnese. Traži se i posebna studija zaštitne zone, jer ona sada očigledno ne ispunjava u dovoljnoj mjeri svoju osnovnu funkciju – da zaštiti jezgro svjetske baštine od pritisaka iz neposrednog okruženja.

STOP ZA „ORAHOVAC“

Među konkretnim projektima posebno je izdvojen Hotel „Orahovac“. Savjetodavna misija iz 2025. godine taj projekat je označila kao potencijalno značajnu prijetnju izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti područja Kotora. Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da je planiran unutar šumovitog priobalnog prostora koji nije samo neizgrađena parcela, već važan dio kulturnog pejzaža Boke. Zato se u nacrtu odluke traži da Crna Gora ne nastavlja realizaciju projekta dok Centar za svjetsku baštinu i savjetodavna tijela ne pregledaju ažuriranu projektnu dokumentaciju. Ovo nije formulacija kojom se traži još jedno mišljenje bez posljedica. To je jasan zahtjev da se projekat zaustavi dok međunarodni stručnjaci ne utvrde da li je uopšte prihvatljiv za prostor pod zaštitom UNESCO-a.

Dokument pokazuje i širi problem: posljednjih godina urađen je veliki broj procjena uticaja za hotele i druge razvojne projekte, ali se njihovi zajednički efekti nijesu dovoljno analizirali. Svaki objekat posmatran je gotovo kao zaseban slučaj, iako desetine „pojedinačno prihvatljivih“ intervencija zajedno mogu trajno izmijeniti pejzaž, obalu, istorijska naselja i način života u zalivu.

UNESCO sada zahtijeva redovan i proaktivan sistem za procjenu kumulativnih uticaja, kako se stanje ne bi analiziralo tek kada šteta postane vidljiva i teško popravljiva.

Pogled na dio nasute obale u Baošićima (FOTO: S. Vasiljević)

BAOŠIĆI UŠLI U DOSJE

U izvještaju je prvi put izričito evidentiran i slučaj neodobrenih radova u Baošićima, na katastarskim parcelama 771, 772, 773/1 i 774. Centar za svjetsku baštinu informacije o tom slučaju dobio je krajem februara od treće strane, nakon čega ga je Crna Gora obavijestila da je donijeto rješenje o obustavi radova i vraćanju lokacije u prethodno stanje, kao i da su pokrenuti pravni mehanizmi radi sprečavanja negativnog uticaja na zaštićeno područje.

Time su radovi u Baošićima prestali da budu samo domaći inspekcijski, upravni i politički problem. Slučaj je sada zvanično unesen u međunarodni izvještaj o stanju očuvanosti Kotora. Za državu to znači da više neće biti dovoljno da saopšti kako je donijela rješenje. Moraće da pokaže da je ono zaista sprovedeno, da je nezakoniti zahvat uklonjen i da je prostor vraćen u stanje koje neće ugrožavati vrijednosti područja. Upravo je jaz između donošenja rješenja i njihove primjene godinama jedna od najvećih slabosti sistema zaštite u Crnoj Gori.

PROSTORNI PLAN

Ni nedavno usvojeni Prostorni plan Crne Gore nije dobio bezuslovnu podršku. Njegovo usvajanje ocijenjeno je kao važan korak, ali UNESCO traži da bude dodatno usklađen sa tehničkom analizom ICOMOS-a iz aprila 2026. godine. Posebno se zahtijeva uklanjanje referenci na saobraćajni koridor preko poluostrva Luštica, nakon što je država saopštila da je od tog projekta odustala. Pozdravljeno je i odustajanje od mosta na Verigama, projekta koji se decenijama pojavljivao kao prijetnja vizuelnom i kulturnom integritetu zaliva. Ipak, nije dovoljno da se od spornih projekata odustane u političkim izjavama. Ta odluka mora biti unesena u planske dokumente, kako se iste ideje ne bi kasnije vraćale pod drugim nazivima ili kroz izmijenjene trase.

Od Crne Gore se traži i da uspostavi međuopštinski okvir upravljanja, jer područje svjetske baštine ne može biti efikasno zaštićeno ako Kotor, Tivat i Herceg Novi planiraju prostor odvojeno, bez jedinstvenih pravila i zajedničke procjene posljedica.

TURIZAM

Dokument posebno upozorava da budući Plan održivog turizma ne smije postati još jedan razvojni dokument kojim će se opravdavati povećanje broja hotela, posjetilaca i kruzera. Planiranje turizma mora biti podređeno Planu upravljanja i Studiji zaštite baštine, a ne obrnuto. Drugim riječima, najprije se mora utvrditi koliko opterećenje Kotor i Boka mogu da podnesu bez gubitka svojih ključnih vrijednosti, a tek potom planirati turistički rast.

Od stručne grupe koja priprema plan za period 2026–2030. očekuje se da razmotri i alternativna rješenja za pristajanje kruzera. UNESCO pritom naglašava da se dobrobit lokalne zajednice ne smije svesti samo na prihode od turizma, već da razvoj mora obuhvatiti i druge djelatnosti kompatibilne sa očuvanjem područja.

U izvještaju se, takođe, konstatuje da je objekat „Jugooceanije“ dobio status kulturnog dobra od nacionalnog značaja, ali se od države traži da dostavi dokumentaciju o planiranim intervencijama. Za prostor nekadašnjeg Hotela „Fjord“ najavljena je nova procjena uticaja na baštinu. I za jednu i za drugu lokaciju UNESCO očekuje redovno dostavljanje podataka i dokumentacije prije donošenja odluka koje bi mogle imati trajne posljedice. Poruka je da pravna zaštita sama po sebi nije dovoljna ukoliko se iza nje nastavi praksa netransparentnog planiranja, parcijalnih procjena i naknadnog opravdavanja već donesenih odluka.

DOKAZIV NAPREDAK

U dokumentu se ne predlaže da Kotor sada bude vraćen na Listu svjetske baštine u opasnosti, na kojoj se nalazio od 1979. do 2003. godine. To, međutim, ne znači da je opasnost otklonjena. Naprotiv, završna ocjena kaže da je stanje očuvanosti i dalje ranjivo i da će biti potreban kontinuiran i dokaziv napredak kako bi se spriječilo dalje pogoršanje izuzetne univerzalne vrijednosti područja.

Crna Gora bi novi izvještaj o sprovođenju svih zahtjeva trebalo da dostavi do 1. februara 2027. godine. Od nje se neće očekivati samo nove strategije, izmjene zakona i formirane radne grupe, već dokaz da su obustave sprovedene, sporni projekti zaustavljeni, planska dokumenta izmijenjena i kontrola gradnje zaista uspostavljena. Jer nakon godina upozorenja, problem Kotora više nije nedostatak analiza. Problem je što su analize uglavnom ostajale na papiru, dok je prostor nastavljao da se mijenja.

Savjet za upravljanje područjem Kotora probudio se tek pod pritiskom UNESCO-a

Savjet za upravljanje Prirodnim i kulturno-istorijskim područjem Kotora, koji se godinama sastajao jako rijetko iako bi prema zakonu trebalo da zasijeda najmanje jednom mjesečno, intenzivnije je proradio tek kada su upozorenja UNESCO-a, mogućnost moratorijuma i pitanje statusa Kotora na Listi svjetske baštine postali jedna od ključnih tema u crnogorskoj javnosti.

Zapisnici sa sjednica, u koje je Pobjeda imala uvid, pokazuju da je Savjet tokom 2025. i početkom 2026. otvorio gotovo sva pitanja koja se sada nalaze u novom izvještaju UNESCO-a – od nezavršenog Menadžment plana i kumulativnog uticaja gradnje do Hotela „Orahovac“. Međutim, dokumentacija istovremeno otkriva da nije riješen jedan od najosjetljivijih problema na koji je upozoravao i ICOMOS – mogući konflikti interesa među članovima tijela koje bi trebalo nepristrasno da štiti područje od razvojnih pritisaka.

Na VIII sjednici, održanoj 19. januara 2026, Savjet je odlučio da zapisnik sa prethodne sjednice dopuni izlaganjem Ilije Laloševića, prema kojem je pitanje Hotela „Orahovac“ razmatrano pred Nacionalnom komisijom za UNESCO i da je „kolega Srđan Marlović u konfliktu interesa“. Dopunjeni zapisnik je usvojen, ali iz njega nije vidljivo da je nakon ove konstatacije pokrenut bilo kakav postupak, da je razmatrano Marlovićevo izuzeće ili da su uvedena jasna pravila za prijavljivanje i upravljanje privatnim profesionalnim interesima članova Savjeta.

VIII zapisnik pokazuje i koliko je sporo odmicala izrada ključnog dokumenta. Iako je materijal nazvan „prvom fazom revizije Menadžment plana“, Aleksandra Lalatović je upozorila da on predstavlja samo skup interventnih mjera već sadržanih u predloženim izmjenama zakona i da nije ono što je UNESCO tražio. Aleksandra Kapetanović objasnila je da će se tek nakon tih privremenih mjera pristupiti izradi potpuno novog Menadžment plana. Uprkos toj primjedbi, dokument je usvojen sa sedam glasova za i jednim protiv.

Posebno oštra bila je rasprava o Hotelu „Orahovac“. Lalošević je tvrdio da se na lokaciji, pod izgovorom istražnih radova, izvode zahvati znatno većeg obima, kao i radovi na obali koja je zvanično zapečaćena. Ocijenio je da bi projekat mogao biti presudan za vraćanje Kotora na Listu svjetske baštine u opasnosti, a postojeću HIA studiju nazvao opravdanjem koje se bavi gotovo isključivo vizuelnim uticajem, bez adekvatnog razmatranja prirodne i kulturne baštine i vodoizvorišta. Savjet je nakon toga zatražio njegovo pisano viđenje studije i kompletnu dokumentaciju o projektu.

Zbirno posmatrani, zapisnici pokazuju da se Savjet jeste pokrenuo, ali uglavnom pod pritiskom rokova i UNESCO-a. Istovremeno, pitanja njegove nezavisnosti, konflikta interesa i stvarnog kapaciteta da kontroliše projekte ostala su bez jasnog odgovora. Posljednju sjednicu Savjet je, prema tvrdnjama izvora Pobjede, održao u aprilu ove godine.

Jokić priznao odgovornost za nezavršavanje Menadžment plana

Na sjednici Savjeta za upravljanje područjem Kotora, iz jula prošle godine, jasno je da je novi nacrt odluke Komiteta UNESCO-a iz 2025. očigledno podigao uzbunu među članovima ovog tijela. Predsjednik opštine Kotor Vladimir Jokić tada je kazao da je iznenađen vrlo nepovoljnim nacrtom odluke, te da prihvata odgovornost zbog toga što revizija Menadžment plana nije završena i poručio da dokument do 1. februara „mora“ biti dostavljen tijelu koje odlučuje o statusu Kotora. Istovremeno je upozoravao na moguću milionsku štetu od moratorijuma i tvrdio da je pravno nemoguće zaustaviti već odobrene procese. U istom zapisniku iz jula prošle godine navodi se da je predstavnica UNESCO-a Berta de Sancristobal direktno pozvala Jokića na odgovornost zbog nezavršenog Menadžment plana. Jokić je potom od Radne grupe zahtijevao izvještaje svakih 15 dana, od nadležnog ministarstva tražio da konačno imenuje predstavnika koji će dolaziti na sjednice, a članove podsjetio da je Savjet dužan da zasijeda svakog mjeseca.

Podsjetimo, kada je Pobjeda tokom 2023. godine objavila priču o mogućnosti stavljanja Kotora na Listu svjetske baštine u opasnosti, Jokić je tvrdio da je to samo mali „šum u komunikaciji“ sa UNESCO-om, potom je 2024. bagerima, bez ikakvih dozvola, prekopavao arheološki lokalitet Carine da bi na njemu izgradio sportske terene, a onda se naprasno 2025. godine, kada su obaveze prema UNESCO-u postale tema broj jedan, retorički pretvorio u velikog zaštitnika bokokotorskog nasljeđa.