Volkov: Viši sud mora da iznese beskompromisno jasan stav i (Specijalnom tužilaštvu) kaže „dalje nećeš moći“

Ako optužnica koju je Viši sud u Podgorici juče vratio Specijalnom državnom tužilaštvu na ispravku, a kojom su obuhvaćeni biznismen Aleksandar Mijajlović, službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Drago Spičanović, policijski službenik Vladan Lazović, bivši policijski funkcioner Milovan Pavićević, tužiteljka Andrijana Nastić i nekadašnji funkcioner Demokratske partije socijalista i ministar odbrane Predrag Bošković, zaživi to će, smatra advokat Mihailo Volkov, biti uvođenje Crne Gore u mark i strah.

– Samo nebo će biti granica. To je opasno po naše društvo – kategoričan je on.

SUŠTINSKI NEDOSTACI

Vijeće sudija Višeg suda optužnicu je vratilo Specijalnom tužilaštvu uz ocjenu da ima nedostatke u činjeničnom smislu.

– …po mišljenju suda, nedovoljnu određenost radnje izvršenja krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije iz člana 401a Krivičnog zakonika Crne Gore iz tačke 1 optužnice, te nedostatke koji se odnose na pojam koristi kao elementa bića krivičnog djela zloupotreba službenog položaja iz člana 416 KZCG, te na činjenicu da krivično djelo odavanje tajnih podataka iz člana 369 KZCG predstavlja djelo sa blanketnom dispozicijom, pri čemu pojam podatka koji je označen stepenom tajnosti „interno“, definisan je posebnim zakonom (lex specialis), tj. čl. 12 Zakona o tajnosti podataka, o čemu nadležno tužilaštvo u činjeničnom opisu, po nalaženju suda nije vodilo računa – saopšteno je iz Višeg suda u Podgorici.

Svi ovi elementi na koje je ukazalo vijeće sudija, objašnjava Volkov, bili su sporni i za advokate odbrane u ovom predmetu.

– Tvrdim da u komunikaciji Aleksandra Mijajlovića sa bilo kojim licem iz ovoga predmeta, bilo ono u statusu okrivljenog ili statusu svjedoka, ne postoji nijedna jedina poruka koja je naredbodavnog karaktera, iz koje se može zaključiti da se ta poruka šalje sa pozicije moći, sile. Apsolutno se radi o dvosmjernoj komunikaciji, nekad i jednosmjernoj, o komunikaciji koja je uobičajena i iz koje se ne vidi bilo kakav naredbodavni karakter, što je jedan od elemenata krivičnog djela iz člana 401a, KZCG. I moje kolege i ja osporavali smo optužnicu i u smislu nepostojanja kriminalnog plana i nepostojanje cilja, elemenata vrbovanja i svijesti da neko pripada kriminalnoj organizaciji, nepostojanja svijesti da neko želi kriminalni cilj, da ga neko izvršava. Sve smo to osporavali i, rekao bih, naa osnovu saopštenja Višeg suda koje sam pročitao u medijima, da je tog mišljenja i vijeće sudija, našavši nedovoljno određenosti radnji izvršenja krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije, te nedostatke koji se odnose na pojam koristi kao elementa bića krivičnoga djela zloupotrebe službenoga djela. Drugim riječima, kako ja čitam to obrazloženje, Višem sudu je prije svega sporna konstrukcija kriminalizacije i sporno mu je kako je Specijalno tužilaštvo došlo do zaključka da se radi o kriminalnoj organizaciji. Ja to tako tumačim, ali vidjećemo što će biti – kazao je Volkov za Portal ETV.

JAVNA DISKREDITACIJA I LINČ

Naglasio je da ne želi da vjeruje da će ova optužnica zaživjeti, jer bi to, dodaje on, značilo uvođenje našeg društva „u dugotrajan strah i mrak“.

– Svi bismo se preispitivali što smo sa najbližima komunicirali putem telefona, društvenih mreža ili drugih sredstava komunikacije. Definitivno bi to bio poraz za društvo, ozbiljan udar na novinarsku profesiju i slobodu govora. Ako bi ta optužnica opstala, period tame nastupa sigurno – kategoričan je Volkov.

A ako Viši sud, kako kaže, ipak „udahne pravni život ovoj optužnici, biće to dugotrajan i iscrpljujući postupak, tokom kojeg se određena lica diskredituju i javno linčuju“.

– I na kraju, kada se eventualno oslobode, poslije dvije-tri godine, „narodske rehabilitiacije“ nikada neće biti. Ovakva krivično-pravna stvar zaslužuje da se na nju stavi tačka odmah, u fazi kontrole optužnice i da Viši sud u Podgorici iznese beskompromisno jasan stav i kaže „dalje nećeš moći“. To je i poruka koju je Viši sud vraćanjem optužnice, ovoga puta diplomatski poslao Specijalnom državnom tužilaštvu – smatra Volkov.

Mijajlović, Pavićević, Spičanović, Lazović i Nastić uhapšeni su 3. oktobra prošle godine, uz spektakularne medijske objave da se radi o jednoj od najvećih operacija Specijalnog državnog tužilaštva i Specijalnog policijskog odjeljenja. Bošković je priveden tri dana kasnije.

Ispostavilo se da je tužilačka konstrukcija izgrađena isključivo na osnovu telefonskih prepiski Mijajlovića sa ostalim uhapšenim, a kako bi potkrijepili tvrdnje da je ovaj biznismen ugrožavao ustavni poredak, uticao na društveno-političke procese, kontrolisao bezbjednosni sektor, uticao na medije, koordinisao uređivačku politiku medija i još mnogo toga, kao svjedoci u ovom predmetu našli su se i glavni urednici i direktori skoro svih u odnosu na vlast kritičkih medija, kao i pojedini funkcioneri i poslanici Demokratske partije socijalista, stranke koja je do 2020. bila na vlasti u Crnoj Gori.

Optužnicu je potpisalo čak troje specijalnih tužilaca – Jovan Vukotić, Miroslav Turković i Ivana Petrušić Vukašević gradeći konstrukt da je Mijajlović bio čovjek „iz sjenke“ koji je upravljao društveno-političkim procesima u Crnoj Gori do izbora 2020. kada su vlast u zemlji preuzele proruske i prosrpske snage, a da je i nakon toga pokušavao da kontroliše procese i utiče na njih?!

BAČENI U BLATO

Istraga je u početku proglašena tajnom, kako bi se advokati odbrane onemogućili da iznose u javnost detalje sa saslušanja, ali je ekipa iz Specijalnog tužilaštva dnevniku Vijesti dostavljala informacije, kao i prepiske Mijajlovića, ne samo sa ostalim okrivljenim, već i sa aktuelnim poslanicima DPS-a, novinarima i novinarkama…

– Prije nego što je uopšte dato pravo osumnjičenima da iznesu odbranu, svjedocima da daju svjedočki iskaz svi su bačeni u blato, izloženi javnom linču. Ja kao branilac sam bio obavezan na tajnost, da ne iznosim činjenice koje su mi poznate iz krivičnog postupka i novinarima nijesam mogao da dam nikakvu izjavu. Pošao sam kući i ujutro čitao u jednom mediju ono o čemu sam ja ćutao, jer sam na to bio obavezan. Imate svjedoke koji su došli na red da se saslušavaju poslije dva-tri mjeseca, a da su ih prethodno mjesecima razvlačili određeni mediji, da se jedna po jedna poruka objavljivala, javno čitala, tumačila. To je zaista loše, a cilj je u konačnom – javna diskerditacija prije sudskog epiloga. Sve što se dešavalo u ovom predmetu ukazuje da je potreba da se neko diskredituje veća od potrebe da se neko osudi. Ali, bojim se da narod dobija upravo ono što traži i to je nešto što njaviše brine u svemu ovome. Da imamo društevnu osudu ovakvog ponašanja, takve informacije se ne bi plasirale. Sve je ovo vrlo loše, veoma zabrinjavajuće. U konačnom, krši se pretpostavka nevinosti – upozorava advokat Volkov.

VEOMA OPASAN KONSTRUKT

Kaže da je te noći, kada je pozvan kao branilac Pavićevića, oko dva-tri sata uveče, da dođe u tužilaštvo, komentarisao nakon saslušanja da će sjutradan „po kafanama podgoričkim svako da gleda u svoj telefon i provjerava poruke“.

– I zaista su se sjutradan svi preisptivali što imaju u telefonima, s kim su komunicirali. Ušao je veliki strah među građane. Vjerovatno je to ta poruka koja je i trebalo da se pošalje – da svi treba da žive u strahu od toga kakvu konstrukciju može da napravi Specijalno državno tužilaštvo i koji dohvat njihovih nauma može da bude u određenom slučaju. Vrlo opasno i vrlo zabrinjavajuće – dodaje Volkov.

Komentarišući saslušavanje glavnih i odgovornih urednika i direktora dijela crnogorskih medija u Specijalnom tužilaštvu, listom medija koji su kritičari proruskih i prosrpskih vlasti u Crnoj Gori, Volkov je decidiran da je to pokušaj disciplinovanja novinara i tih medija.

– To je njihovo uvođenje „na mala vrata“, sa pozicije svjedoka na optuženičku klupu i u konačnom unošenje straha i potrebe da se novinari zabrinu i budu zapitani na koji način da rade svoj posao, ko im mogu biti izvori, s kim mogu kontaktirati i što će u konačnom Specijalno tužilaštvo da misli o tome. To je kao da treba da igrate tenis na vrhunskom nivou, a da vam je neko vezao jednu ruku iza leđa. Sve to vidim kao jednu prijeteću palicu kojom se maše posljednih godina po Crnoj Gori, ali moram da istaknem da su pojedine takve palice, iako nemaju utemeljenje ne samo u pravu, nego i zdravoj životnoj logici prošle kod Višeg suda – naglašava sagovornik Portala ETV.

Uvođenje medijskih poslenika u ovu optužnicu za Volkova je društveno opasno i pokušaj je gašenja i diskreditacije određenih medija.

Smatra da Viši sud u Podgorici „konačno treba odlučno da zauzme stav da ako nešto krši osnovnu životnu logiku, onda naravno da ne može biti zakonito“.

– A ova optužnica prije svega je životno nelogična, a onda svakako i nezakonita i pravno neodrživa – kategoričan je Volkov.

UGROŽENO PRAVO NA PRIVATNOST

Uvjeren je da ovaj optužni akt ni poslije dorade neće moći da prođe kontrolu Višeg suda, jer ne zadovoljava ni osnovne kriterijume.

– Sva ta krivično-pravna priča počela je tako što je negdje u februaru 2024. oduzet telefon Aleksandru Mijajloviću. Vjerovatno je služba tužilaštva ušla u taj telefon i onda su čitali poruke i tražili određena imena koja su bila zvučna i odlučili koga žele da vide na optuženičkoj klupi. Sve ono što sam pročitao u optužnici, sve što je rečeno na saslušanju svakog svejdoka nedvosmisleno potvrđuje da nema jedne jedine prepiske koja je upućena od Mijajlovića ka ostalima koji su okrivljeni, kao ni od tih okrivljenih ka Mijajloviću, pa čak ni između svjedoka i Aleksandra Mijajlovića koja je išla u pravcu naređivanja, davanja kriminalnog zadatka, nema prethodnog vrbovanja da postane član kriminalne organizacije, ili dijeljenje tog cilja da se vrše neka krivičan djela. Sve ono što sam mogao da pročitam, a čitala je i crnogorska javnost i prije nego su sami okrivljeni i branioci imali uvid u te materijale, sve se moglo pročitati u jednom mediju – sve je građanska komunikacija. Da li se ta građanska komunikacija nekome svidjela, a nekome nije, to je drugo pitanje. Ali je krivično-pravno irelevantno. Bojim se da kada bi se ušlo u telefone svakog građanina Crne Gore i da se to objavi, da bi malo koji komšija poslije toga razgovarao, da bi se mnoge familije rasturile. I upravo zbog toga postoji privatnost i privatna komunikacija – ističe Volkov.

Naglašava komunikaciju između njegovog klijenta Predraga Boškovića i Aleksandra Mijajlovića o zdravstvenom stanju pokojnog mitropolita crnogorsko-primorskog Crkve Srbije Amfilohija Radovića objašnjavajući da ona može nekome da se svidi ili ne, ali, ističe on, tu nema krivičnog djela.

– Pitam, što u njihovoj komunikaciji predstavlja radnju izvršenja krivičnoga djela i zašto je potrebno da medicinska dokumentacija pokojnog Amfilohija bude u okviru dokazne građe te optužnice na čak četiri strane. Šta to ona dokazuje. Ova optužnica u potpunosti zadire u privatnost, narušava osnovna načela i unijela je strah među građanstvom. Pokazala je da ništa nije sveto, a pogotovo naše pravo koje je najintimnije – pravo na privatnost – zaključio je Volkov.

Specijalno državno tužilaštvo ima rok od tri dana da ispravi nedostatke u optužnici.