Dvadeset godina obnove nezavisnosti Crne Gore trebalo je da bude državni jubilej pripreman pažljivo, dostojanstveno i transparentno. Umjesto toga, javnost je dobila kasni javni poziv, njegovo poništenje, pregovarački postupak bez prethodnog objavljivanja poziva, povećanje troškova sa 1,9 na 2,6 miliona eura i najavu dolaska Rikija Martina, bez odgovora na ključna pitanja – ko je pregovarao, ko potpisuje ugovore, koliko košta produkcija, koliko koštaju izvođači i zašto institucije ćute. Standard je pitanja poslao Vladi, Ministarstvu finansija, Ministarstvu kulture i medija, Muzičkom centru Crne Gore, Agenciji za sprečavanje korupcije i nadležnima za javne nabavke. Trinaest dana kasnije odgovora nema ni sa jedne adrese.
JUBILEJ KOJI SE ZNAO GODINAMA, A ORGANIZUJE SE KAO DA JE IZNENADA ISKRSNUO
Crna Gora 21. maja obilježava 20 godina od obnove nezavisnosti. To nije datum koji je Vladu mogao zateći nespremnu, niti vanredna okolnost ili hitna intervencija. Zato je način na koji se došlo do ovogodišnje centralne proslave otvorio niz pitanja na koja nadležni za sada ne odgovaraju.
Vlada je 17. marta raspisala javni poziv za izbor organizatora ceremonijalne proslave. Od ponuđača je traženo da dostave koncept, program, predlog izvođača, tehničku i produkcionu razradu, finansijsku ponudu, procjenu honorara, kao i informacije o raspoloživosti i međunarodnoj prepoznatljivosti izvođača.
Dakle, od ponuđača se tražilo gotovo sve ono što javnost danas traži od Vlade.
Ali javni pozivi su poništeni. Mediji su objavili da nijedna od pristiglih ponuda nije ispunila sve tražene kriterijume, nakon čega je predloženo da Vlada organizuje događaj kroz pregovarački postupak bez prethodnog objavljivanja poziva, uz preusmjeravanje 1,9 miliona eura iz budžetske rezerve.
Nedugo zatim, iznos je povećan na 2,6 miliona eura. Prema pisanju medija, povećanje je obrazloženo potrebom obezbjeđivanja adekvatnog produkcionog, logističkog i bezbjednosnog okvira, kao i realizacije sadržajno bogatijeg i reprezentativnijeg programa.
U prevodu – javni poziv je poništen, procedura je zatvorena, cijena je porasla, a javnost i dalje ne zna najvažnije detalje.
ŠTA JE STANDARD PITAO I KO NIJE ODGOVORIO
Standard nije tražio politički komentar, nego dokumenta i konkretne podatke.
Od Vlade je zatražena odluka o formiranju Koordinacionog tijela, spisak članova, javni poziv, sve pristigle ponude, zapisnik o njihovoj evaluaciji, odluka o poništenju poziva, akt kojim je predložen pregovarački postupak bez prethodnog objavljivanja poziva, odluke o izdvajanju 1,9 miliona i naknadnom povećanju na 2,6 miliona eura, specifikacija troškova, ugovori, predračuni, ponude i dokumentacija o produkciji, logistici, bezbjednosti, izvođačima, honorarima, scenskoj produkciji, rasvjeti, ozvučenju, LED/video produkciji i drugim uslugama.
Ministarstvo finansija pitano je da li je dalo saglasnost na izdvajanje 2,6 miliona eura, iz koje budžetske pozicije se obezbjeđuje novac, da li se koristi budžetska rezerva, ko je tražio povećanje iznosa i da li je Ministarstvo prije eventualne saglasnosti tražilo detaljnu specifikaciju troškova.
Nadležni za javne nabavke pitani su da li je traženo ili dato mišljenje o pregovaračkom postupku bez prethodnog objavljivanja poziva i da li se “veoma kratak rok” može smatrati opravdanjem za takvu proceduru u slučaju događaja čiji je datum bio unaprijed poznat.
Muzički centar Crne Gore pitan je da li mu je formalno povjerena organizacija muzičko-scenskog programa, kolika je vrijednost tog posla, šta obuhvata, ko su izvođači i angažovana lica, koliki su honorari, da li će biti podizvođača, da li je dostavljen programski, finansijski i produkcioni plan, kao i da li je poslovni direktor Muzičkog centra član Koordinacionog tijela i da li je učestvovao u odlučivanju o tome da Muzički centar preuzme dio organizacije.
ASK je pitana da li je pokrenula ili planira da pokrene provjeru eventualnog sukoba interesa, naročito ako je neko od članova Koordinacionog tijela istovremeno rukovodeće ili odgovorno lice u instituciji kojoj je povjeren dio organizacije.
Ministarstvo kulture i medija pitano je da li je tokom 2025. pripremalo umjetnički, kulturni i državni koncept obilježavanja jubileja, da li su uključene nacionalne institucije kulture, umjetnici i nezavisna kulturna scena, po kojim kriterijumima je Muzički centar ocijenjen kao institucija sa potrebnim kapacitetima i zašto javnost nema detaljan program, imena izvođača, honorare, produkcioni koncept i specifikaciju troškova.
Odgovor nije stigao ni od koga, pa sam pravom možemo reći da to nije tehnički detalj već politička činjenica.
RIKI MARTIN KAO “POKLON DRŽAVE”, ALI KO PLAĆA POKLON?
U međuvremenu je Vlada objavila da će 21. maja na Trgu nezavisnosti u Podgorici nastupiti Riki Martin, predstavljajući koncert kao centralni događaj proslave i “poklon države građanima”. Vlada je taj nastup najavila kao “svjetski muzički spektakl” i događaj koji treba da obilježi dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti.
Nesporno je da je Riki Martin velika svjetska pop zvijezda i da njegov nastup može privući veliki broj ljudi i regionalnu pažnju. Ali upravo zato se otvara pitanje – koliko košta taj “poklon države”? Jer poklon države ne plaća Vlada iz privatnog džepa već građani.
Prema javno dostupnim procjenama agencija koje se bave angažovanjem izvođača, okvirna cijena za angažman Rikija Martina može se kretati u rasponu od 750.000 do gotovo milion dolara, uz napomenu da konačna cijena zavisi od vrste događaja, lokacije, trajanja nastupa, produkcionih zahtjeva, putovanja i drugih uslova. To nije zvaničan podatak o ugovoru za Podgoricu, ali jeste indikator zašto je javni interes da se objavi tačan iznos honorara i ukupnih troškova ogroman.
Ako u iznos od 2,6 miliona ulazi i njegov nastup, produkcija, smještaj, transport, tehnički zahtjevi i ostali troškovi, to mora biti precizno prikazano.
Ako ne ulazi, onda je pitanje još ozbiljnije – iz kojih sredstava se plaća?
NIJE SPORNO DA DOĐE ZVIJEZDA, SPORNO JE ŠTO NEMA ODGOVORA
Ovdje nije problem u tome što se organizuje veliki koncert. Nije problem ni u tome što dolazi svjetski poznat izvođač. Država ima pravo da obilježi veliki jubilej reprezentativno. Problem je što reprezentativno ne znači netransparentno.
Riki Martin može biti muzički atraktivno rješenje, ali se legitimno postavlja pitanje da li je konceptualno adekvatan kao centralni simbol obilježavanja 20 godina obnove nezavisnosti Crne Gore. Da li je državni jubilej trebalo graditi oko internacionalne pop zvijezde, ili oko crnogorske istorije, kulture, umjetnosti, građana, institucija, autora, opština i ljudi koji su obilježili put do obnove nezavisnosti?
Ako je država već odlučila da centralni događaj bude koncert Rikija Martina, onda mora objasniti zašto je baš taj koncept izabran, ko ga je predložio, ko ga je odobrio, koliko košta i ko je za njega odgovoran.
“KRATAK ROK” KAO POSLJEDICA LOŠEG PLANIRANJA
Jedan od ključnih argumenata u ovoj priči jeste “veoma kratak rok za realizaciju”. Upravo taj rok pominjan je u kontekstu predloga da se ide u pregovarački postupak bez prethodnog objavljivanja poziva. Ali taj argument je problematičan.
Kratak rok nije pao s neba. Ako je Koordinaciono tijelo formirano mjesecima ranije, a jubilej bio unaprijed poznat, onda se kratki rok može čitati i kao posljedica kašnjenja institucija. A ako je rok postao kratak zbog kašnjenja institucija, onda on ne bi smio služiti kao opravdanje za manje transparentnu proceduru.
Upravo zato je Standard pitao nadležne za javne nabavke da li se “veoma kratak rok” može smatrati zakonitim opravdanjem za pregovarački postupak bez prethodnog objavljivanja poziva u slučaju događaja čiji je datum bio poznat godinama unaprijed i odgovora nema.
MUZIČKI CENTAR I PITANJE SUKOBA INTERESA
Poseban dio priče odnosi se na Muzički centar Crne Gore, kojem je, prema objavljenim informacijama, povjeren muzičko-scenski dio programa. Mediji su prenijeli da je Vlada ocijenila da Muzički centar raspolaže potrebnim stručnim i organizacionim kapacitetima za taj dio posla.
Međutim, javnost nije dobila obrazloženje po kojim kriterijumima je baš ta institucija izabrana, kolika je vrijednost posla koji joj je povjeren i šta tačno obuhvata.
Dodatno, Standard je Muzički centar pitao da li je njegov poslovni direktor član Koordinacionog tijela i, ukoliko jeste, da li je učestvovao u odlučivanju o tome da Muzički centar preuzme dio organizacije programa. Isto pitanje, u kontekstu mogućeg sukoba interesa, upućeno je i ASK-u.
PROSLAVA NEZAVISNOSTI NE SMIJE BITI ZATVORENI POSAO
Dan nezavisnosti nije privatni događaj Vlade. Nije partijska svečanost. Nije koncertni aranžman zatvoren između nekoliko kabineta, jedne institucije i nepoznatog broja produkcionih saradnika. To je državni jubilej.
Baš zato je nivo transparentnosti morao biti veći, a ne manji. Javnost je morala znati program, kriterijume, troškove, izvođače, ugovore i odgovorna lica prije nego što se bina počne montirati.
Umjesto toga, građani sada imaju najavu spektakla, ukupnu cifru od 2,6 miliona eura i institucije koje ne odgovaraju na pitanja.
Takav odnos vrijeđa upravo ideju državnosti koja se navodno slavi.
Jer nezavisnost ne znači samo zastava, bina i veliki koncert. Nezavisnost znači institucije koje polažu račune građanima, proceduru, odgovornost i javni novac pod javnom kontrolom.
standard
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].