SOCIOLOGIJA KAFANE: ČEKAM TE KOD “BELOG”

SOCIOLOGIJA KAFANE ČEKAM TE KOD “BELOG”

Piše: Željko Rutović

Mijenjaju se vremena, mijenjaju se gradovi, pa i njihova mjesta i vodiči orijentisanja i raspoznavanja. Bilo je to doba kada su se mjesta, objekti i susreti obilježavali lijevo ili desno od autobuske titogradske stanice. No, kako kažu stari mudri Grci “sve teče, sve se mijenja” pa tako i pravila urbane sociologije i uvijek novog “iščitavanja grada”.  Negdje na početku rada, 2018. godine,”Beli” bijaše “blizu autobuske” i tako sve do današnjeg vremena kada se za autobusku, i ne samo nju, kaže da je “tu pored Belog”. Tačno i precizno. Čekam te kod Belog. Praktična i iskustvena navigacija. Bez interneta.

Šta je ključ duše ove popularne kafane? Ključ je da zapravo nema ključa bilo koje vrste. Naprotiv, čekaju vas otvorena vrata i široko raširene ruke kojima Haris – Beli sve do neba grli svijet dobra. Malo je takvih dobrodošlica. Dočekuje vas njegova harizma i aura energije mjesta koja se i ne srijeće baš često. Uostalom, sve je provjerljivo. A kad se nešto provjeri više puta i više godina i od više socijalnih krugova, onda je to već iskustvo koje pravi razliku dostojnu najvećeg kafanskog meraka srca i duše. Tek ono što vrijedi treba poštovati, baš onako kako Beli poštuje svoje goste. A u toj uzajamnoj bliskosti stanuje formula koja daje osobeno i specifično jedinjenje i hemije i sociologije kafane čiji je Beli redovni profesor. Valjalo bi ga češce obići i prisustvovati času pokazne vježbe seminara stila, gostoprimstva, duha i rijetkog kavaljerstva. Tim instrumentima srdačnosti i blage riječi Beli razoružava i plijeni. A on je u kafani nalik najboljim veznim fudbalerima Lige šampiona, ili pak najboljim dirigentima. Njegov “pregled terena” pogled, sluh, riječ i govor tijela dišu za svakog gosta, svaku situaciju. Predvidivu ili nepredvidivu. Nepogrešivo, sa potezom više. Sve sa osmjehom i šarmom, humorom i jezičkom bravurom kojoj ne bi manisao ni njegov gost, univerzitetski profesor  jezika i književnosti, dr Draško Došljak. Beli je tu da uvijek uvaži i osnaži. Nikad umoran i neraspoložen. Sjetite se koliko takvih poznajete danas? Da, zamislili ste se.

Riječ je o rijetkoj ovovremenoj slici koja hladnom otuđenom svijetu daje smisao nove nade i povjerenja u ljudsku dobrotu. U tom svijetu dobrote, toj kafani duše, između mnogih gostiju raznih profesija i kultura, kao dokument jednog lijepog vremena, tihuje legenda jugoslovenskog i crnogorskog sportskog radio novinarstva Budimir – Budo Bućin. Susret i razgovor sa njim otvara prostore vremeplova ljudi i događaja, snoviđenja od stadiona pod Bežigradom, pa do Vardara u Skoplju. Od Popivode i Ameršeka, pa do Ringova i Pančeva. A Budov glas između hronike, lirike i satire, te njegove originalne jedinstvene retoričke bravure. Impozantna kultura sjećanja.

I uvijek potrebno znati – u kafanu idemo da kupimo sjećanje te zavodljive geografije kariranog stolnjaka. Njegova svaka kocka sabirala je i gradila mozaik našeg života. A kakav bi to bio život koji ne miriše na kafanu. Živimo današnje njene mirise i ukuse, njene dane i noći, a već koliko sjutra njenu nostalgiju. Jeste, biti kod Harisa – Belog, znači biti i postojati na mjestu akumuliranih zadovoljstava koje niko kao kafana ne proizvodi. Snažni su to “proizvodni procesi” čiji plodovi nose posebnu aromu koje nema bez njenih prvih ljudi. Onaj koji je bio kod Belog zna o čemu je riječ. A onaj koji nije bio ne zna šta je izgubio. Kako bi to rekao stari dobri Alan Ford “ako kaniš pobijediti ne sniješ izgubiti”.
A zašto biti gubitnik.
Vidimo se kod Belog !