Samo tužilaštvo gluvo na snimak koji svi drugi jasno čuju?!

Slučaj Podgoričanke koja godinama vodi bitku s crnogorskim institucijama u pokušajima da dokaže da je njena djevojčica bila izložena fizičkom nasilju tokom boravka kod svoga oca, zbog čega ona, od februara prošle godine odbija da mu je preda, najilustrativniji je primjer ne samo nezainteresovanosti onih koji bi trebalo da brinu o pravima đeteta i mogućeg uticaja na donosioce odluka, već i odmazde jedne žene.

Sud je ovu mladu ženu u oktobru prošle godine poslao u zatvor, iako je bila u sedmom mjesecu rizične trudnoće?! A onda, čak u dva navrata, dok je ona bila u zatvorskoj ćeliji, pokušali su da dijete silom pedaju ocu?! Djevojčicu su institucije izložile neprihvatljivom stresu i šoku – prvo tako što su joj majku poslali u zatvor, a onda nju probali da prisile da ide kod oca. Dijete je plakalo, vrisklao, ponavljalo da ne želi da bude sa njim… Ali, državni činovnici nijesu imali milosti – njene suze i vriska ih nijesu doticali. I probali su i drugi put da je privole da ide sa ocem. Uzalud.

„PAPIR“ JAČI OD SUZA

Sutkinja, sudski izvršilac, socijalna radnica zaslijepljeni ratom koji vode sa majkom djevojčice, koju je sutkinja trudnu smjestila u zatvor, pokušali su sve da dijete otmu od majke. Dijete koje tvrdi da ga otac tuče?!

I da nema zakonskih prepreka, ili bolje reći da nije bilo babe djevojčice koja je oba puta dovela na primopredaju i koja je svjedočila odbijanju djevojčice da ide sa ocem, državni činovnici bi u djelo sproveli svoj naum. Jer, dječije suze, vrsici i zapomaganje za naše institucije nemaju snagu kao neki papir na kojem je ispisana njihova odluka.

Po izlasku iz zatvora, pošto je to naložilo Ministarstvo pravde, Podgoričanka je podnijela krivične prijave zbog nehumanog postupanja prema njenoj djevojčici.

I to je samo djelić drame koju ova mlada žena i njena djevojčica doživljavaju od crnogorskih institucija.

Pa su tako crnogorski tužioci ostali gluvi na audio snimak na kojem se jasno čuje da je otac djevojčicu „vaspitavao“ koprivom?!

GLUVI NA SNIMAK

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici nedavno je odbacilo kao neosnovanu tužbu Podgoričanke protiv bliskog rođaka njenog bivšeg muža, za kojega tvrdi da je dao lažan iskaz u namjeri da ga zaštiti.

Ona je prije dva dana uputila pritužbu Višem državnom tužilaštvu na ovu odluku ističući da je „zasnovana na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, selektivnoj ocjeni dokaza, pogrešnoj pravnoj kvalifikaciji i očiglednom zanemarivanju činjenice da se predmet ne može posmatrati izolovano od osnovnog događaja — prijave nasilja nad maloljetnim djetetom“.

Smatra da je tužilaštvo „predmet pogrešno svelo na pitanje da li je XX subjektivno ‘imao utisak’ da XY nije tukao dijete, umjesto da ocijeni ono što je pravno odlučno: da li je lice koje je bilo prisutno i jasno govori na snimku dostupnom i javnosti da XY tuče Y, i da li je takvim iskazom objektivno umanjivalo, relativizovalo ili prikrivalo nasilje nad maloljetnim djetetom – što jeste“.

– Tužilaštvo nije razgraničilo šta je XX neposredno čuo, šta je vidio, šta mu je neko rekao, a šta je sam zaključio. Takvo razgraničenje bilo je obavezno, jer se radi o iskazu datom u postupku povodom nasilja nad djetetom. Umjesto toga, tužilaštvo je prihvatilo njegovo naknadno objašnjenje kao dovoljan osnov za odbacivanje prijave, bez stvarne provjere motiva, interesa i odnosa svjedoka prema osumnjičenom. XX je blizak srodnik XY. To nije sporedna okolnost, već direktno relevantna činjenica za ocjenu vjerodostojnosti njegovog iskaza – upozorila je ona.

Posebno je naglasila da je snimak jasan i razumljiv, uz podsjećanje da je „čitava javnost imala mogućnost da čuje sadržaj snimka, a samo Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici isti, iz razloga poznatih tom organu, navodno nije dovoljno jasan“.

ZANEMARENA PRAVA ĐETETA

Kategorična je i da „tužilaštvo nije smjelo da pitanje snimka posmatra kroz prizmu člana 173 Krivičnog zakonika Crne Gore na način koji bi obesmislio dokazivanje težeg krivičnog djela“.

– Član 173 KZ CG odnosi se na neovlašćeno prisluškivanje ili snimanje razgovora, izjave ili saopštenja koji licu nijesu namijenjeni. U konkretnom slučaju, komunikacija je bila namijenjena meni, odnosno ja sam bila učesnik/adresat komunikacije, pa se ne može govoriti o neovlašćenom snimanju razgovora koji mi nije bio namijenjen. Čak i nezavisno od toga, snimak se odnosi na zaštitu maloljetnog djeteta i dokazivanje mogućeg nasilja u porodici, što je pitanje višeg javnog interesa i zaštite prava djeteta – upozorila je ona.

Podsjetila je da prava đeteta imaju prioritet u svakom postupku.

– Crna Gora je obavezana međunarodnim standardima zaštite djeteta, uključujući princip najboljeg interesa djeteta. U konkretnom slučaju tužilaštvo je postupilo suprotno tom principu, jer je dokaz koji ukazuje na nasilje nad djetetom tretiralo formalistički i restriktivno, dok je iskaz srodnika osumnjičenog prihvatilo bez potrebne kritičke provjere – istakla je u pritužbi.

Naglasila je da „tužilaštvo propustilo da ocijeni da se ovdje ne radi o običnom porodičnom nesporazumu, već o predmetu u kojem se dijete pominje kao moguća žrtva nasilja“.

– U takvim predmetima tužilaštvo ne smije pasivno prihvatati odbrambene verzije srodnika osumnjičenog, već mora aktivno, hitno i temeljno provjeriti svaki dokaz koji ide u prilog zaštiti djeteta – upozorila je ona.

Uz pritužbu je dostavila Višem tužilaštvu i snimak.

ŽRTVA PROGONA

– Na snimku se nedvosmisleno čuje kako govori „moram da reagujem i da mu uzmem koprivu“, pa ona govori „au, au“ i opisuje da je otac tuče koprivom. Taj snimak je bio dostupan javnosti i ogroman broj građana je potvrdio što se na njemu jasno čuje – jedino tužilaštvo tvrdi da to nije dokaz, te dodatno tvrdi da je snimak nejasan i nečujan. Ponovo. Sinhronizovano odbacivanje krivičnih prijava po ovom pitanju. Postavlja se ozbiljno pitanje da li je problem u njihovom sluhu, tehničkoj opremi ili u nečemu trećem – odnosno u subjektivnom postupanju – kazala je Podgoričanka za Portal ETV.

Tvrdi da je tužilaštvo ignorisalo ključne dokaze i dalo prednost iskazu osobe čiji su navodi u suprotnosti sa samim snimkom i dokazima.

– Nije sprovedena adekvatna analiza snimka, niti je urađeno stručno vještačenje koje bi utvrdilo sadržaj i autentičnost. U potpunosti je zanemaren najbolji interes djeteta, iako postoje ozbiljne indicije nasilja u porodici – ogorčena je ona.

Snimak je objavila i na društvenim mrežama, a komentari pratilaca nedvosmilseno potvrđuju da se razgovor jasno čuje.

Njen bivši suprug podnio je sudu zahtjev da joj se ograniči pravo javnog obraćanja?!

Stručni tim Centra za socijalni rad u Podgorici predložio je sudu da se starateljstvo ukine Podgričanki i da brigu o đetetu preuzme otac, potpuno ignorišući psihološko vještačenje da dijete „ne pokazuje znakove emocionalne bliskosti sa ocem, već ga doživljava kao prijetnju“.

Tim nije uzeo u obzir ekspertsko mišljenje psihološkinje Radmile Stupar Đurišić, koja je nalaz uradila po nalogu suda, u novembru prošle godine, i bila decidirana da „svaki pokušaj prinudne primopredaje može dovesti do traumatskog reagovanja i pogoršanja emocionalnog stanja djeteta“.