Vrana vrani oči ne vadi

Vrana vrani oči ne vadi

Piše: Dubravka Jovanović

Pjevaljska vrana još slijeće i bitiše u zajedničkoj državi koja ne postoji.
Ova tica  simbolizuje nesreću ili zle kobi.
Stoga ne čude poruke od pljevaljske vrane čije je gnijezdo posred ove opštine, da iz njega kljuca i donosi zle vijesti, misli i odluke.
Kaže vrana iz Pljevalja grada da se tamo neće obilježiti 20 godina sticanja državne nezavisnosti i dodaje da 21. maj 2006. godine nije  datum koji ujedinjuje, već dijeli građane Crne Gore.
Potom vrana kriči i kljuca kako je i pored pritisaka, ucjena i kupovine glasova preko dvije trećine građana Pljevalja  bilo za zajedničku državu Srbija i Crna Gora.
Pitam se zna li vrana pljevaljska da je za crnogorski referendum određen najvisočiji prag od 55 posto  glasova, koji su građani preskočili za
55,5 % u odnosu na ukupan broj važečih glasova.
Većinska Crna Gora je pobijedila. Sve manjinske partije glasale su za njenu nezavisnost.
Vrana se neđe pogubila u ovoj računici i po pravilu kad im ne ide u prilog, onda kreće arsenal  laži i prevara prije svega na račun  DPS-a bivšeg i sadašnjeg a usudiću se reći i budućeg.

Svo poštenje, čast i istina je na bandi oslobodilaca iz 2020. godine, kada im se i glupi avgust nasmijao, pa ih ipak puštio da za samo jedan mandat više pasaju i pobijede. E jadne li njihove pobjede.
Sad vidimo rezultate. Kruže vrane nad crnim oblakom iznad Gore Crne.
Silom na stramotu opet bi Crnu Goru pod srpsku bandijeru, lingvu pod ekavicu, da nam je sve lepo i belo sa tamo njima.
Treba li pominjati crkvu njihovu osnovnu partijsku i duhovnu ćeliju.
Izjava pljevaljske vrane ne uzbuđuje vladajuću većinu, a nažalost ni dio manjinskih naroda koji su bezrezervno na  referendumu 2006. godine  na pitanje koje je gasilo: da li želite  da Republijka Crna Gora  bude nezavisna država  sa punim međunarodnim subjektivitetom, kazali veliko DA.

Naravno da muče jer „vrana vrani oči ne izvadi“.
I danas, kada se nakon mnogo godina osvrnemo i pogledamo u svoje lice, neki zaista mogu okrenuti obraze suncu da ih i dalje obasjava i da blistaju  a vrane ni suncu ni mjesecu.
Ne mislim ovdje i sada, samo na pljevaljsku vranu. Još su grđe one preletačice očerupanoga perja. I bez kljuna, u ovom slučaju bez nosa. I ma li što teže u staroj Crnoj Gori nego okiđeni nos?

I ovoga 21. maja sve će ptice, osim vrana, polećeti putanjom sunca, dok izbijaju zeleni listovi. A zelena je boja uma. U raspjevanom plamenu zastava crvenih, zvijezda i suncokreta iz očiju čiste crnogorske mladosti.
S vranama neka trunu ostaci izdaje!
Neće vrane lastama zaustaviti put. Niti utuliti majski orkestar tica, izvora i ljudi. Crna Gora je ovo! I zna se što to znači.