Vladajući komotni, novajlije upitne, a opozicija preveslana: Musić o zagrijavanju za izbornu godinu

ANALIZA: Kakvi su odnosi snaga u Crnoj Gori i ko iz čega profitira

Govoreći o premijeru Spajiću i njegovoj poziciji i uticaju u vlasti, Musić kaže da je on „(ne)premijer, nepostojeći premijer, premijer kojeg nema“, te da je to rezultat njegovog „lepršavog profila, a dijelom taktika kojom je isposlovao situaciju u kojoj ignorisanjem svega što se zbiva – nekako pluta, preživljava turbulencije i dočekuje novo sjutra, što Mandić i Demokrate obilno koriste za realizaciju svojih ciljeva

Autor:Bojan Đurišić

“Sve samo DPS ne” – bajata je, ali priča koja se vješto podgrijava i dobro služi partijama vlasti da budu komotne, dok je opozicija preveslana, izolovana i na postotku koji je daleko od onog potrebnog za vlast, sve i kad bi joj se pridružile nove snage.

Tako politički konsultant i analitičar Aleksandar Musić vidi situaciju u Crnoj Gori na oko 15 mjeseci do parlamentarnih izbora.

U razgovoru za Pobjedu Musić kaže da se po ponašanju vladajućih vidi da su uveliko u pripremi za izbore.

– PES pompezno razglašava svaki, pa i najmanji detalj koji se može tumačiti kao pomak na evropskom putu, Demokrate recituju o privatnom partijskom „vetingu“ kao tobožnjoj borbi protiv mafije, a Mandić čisti svoj dio scene i intenzivira diplomatsku aktivnost. Povrh svega ovoga vlast ubrzano zapošljava u državnom i javnom sektoru, što je signal da dolaze izbori – kaže Musić za naš list.

Dodaje da se krajem ove i početkom sljedeće godine može očekivati „pokoja populistička ekonomska mjera“, a ako vlast bude imalo sumnjala u rejting u proljeće 2027. – ne isključuju se ni visokoprofilna hapšenja „kao vještački poguranac u pokušaju osvajanja nekoliko rubnih postotnih bodova uoči parlamentarnih izbora.“

Uz sve to, kako kaže, DPS ne umije da razbije narativ koji ih targetira kao nepoželjne.

– U politici se to zove frame, okvir, kavez, karta koja vlasti služi kao izlaz iz svakog problema iznova uspješnom emotivnom diskvalifikacijom političkog protivnika – kaže Musić.

Nije pitanje ko, nego kako

Sagovornik Pobjede ističe da u trenutnim okolnostima, jedino pitanje koje visi jeste koliko će glatka biti prekompozicija unutar trenutne strukture vlasti, a ne hoće li oni opstati.

Jedino što bi moglo biti faktor promjene, prema mišljenju Musića, je potencijalno snažni šok izvana.

– Na primjer ako se desi posrtaj na evropskom putu – vidjeće se ima li vlast i dalje manevarskog prostora presložiti se, te bi li to pogodovalo Mandiću jer bi PES do kraja skliznuo u poziciju junior partnera – ili bi takvim razvojem događaja sve sastavnice vlasti bile povučene u negativu – kaže Musić.

Trenutno stanje je ipak, prema njegovom mišljenju, takvo da vlast ima „razvidnu podršku stranog elementa, ma što radila“.

– Pokoja „packa“ tu i tamo bila je lažna nada mnogima. Kroz RTCG redovno servisiraju imidž i istovremeno pasiviziraju bilo kakav smisleni otpor, a ekonomska situacija je srednja žalost, no bez lomova koji bi mogli imati izborni odjek. Sve razlike i povremene čarke između različitih komponenti vlasti minorne su u odnosu na uglazbljene zajedničke interese koji pretežu nad svim ostalim, kaže Musić uz ocjenu da je ipak ispod površine „vidljiv zamor materijala kod Demokrata, sve veća bezličnost PES-a i sve ambiciozniji potezi NSD-a.“

„U zemlji slijepih, jednooki je kralj“

Musić ističe da lider NSD-a i predsjednik Skupštine Andrija Mandić nastavlja da ojačava poziciju, a pogonsko gorivo za to, kako kaže, nije njegova navodna genijalnost, nego tuđa slabost.

– U zemlji slijepih, jednooki je kralj – ova stara izreka dobro opisuje situaciju u Crnoj Gori, kaže naš sagovornik.

Kako dodaje, „u kontekstu nepostojećeg premijera i nesposobne opozicije Mandić pred sobom ima otvorenu autocestu na kojoj gazi po gas pedali.“

Odgovarajući na pitanje da li je strategija približavanja SAD rizična za Mandića u trenutnim okolnostima zategnutih odnosa glavnih transatlantskih partnera, Musić potvrđuje, ali dodaje da „za njega i prirodna pošto jedini u Crnoj Gori od nje može imati apsolutnu korist.“

– Ako se uspije ulizati Trampovoj administraciji, ima oko tri godine vremena (do rane 2029. i ekipiranja može biti nove administracije) pokušati zaključati situaciju u Crnoj Gori trajno. Čak i ako se Demokrate vrate na vlast u Americi – ni to neće automatski značiti promjenu klime kad je riječ o Crnoj Gori jer uvijek postoji opasnost business pristupa u diplomatiji – u kojem se ne izaziva zatečeno stanje nego postojeće igrače (Mandića ili nekoga njegovog, tada možda i premijera) samo prevodi na svoju stranu, a ovaj je nekoliko puta pokazao da je spreman mijenjati svoje vanjsko lice, trgujući pričom o stabilnosti, katarzi i pomirenju – kaže Musić.

To su, dodaje on, lekcije svima onima koji su računali na apriornu američku, britansku ili šire gledano evropsku pomoć nekome ili nečemu u Crnoj Gori. Takvi su se, kaže, posljednjih godina gorko razočarali.

– Naposljetku, Mandićev stari gospodar Vučić se pomalo oporavlja te nije isključeno da mu on pripomogne kad zatreba, uprkos svim pažljivo plasiranim lažnim pričama o njihovom međusobnom udaljavanju, dodaje.

Sve to, kako kaže, pokazatelj je da su savezništva bitna i da ona geopolitička milost koju je nekadašnja vlast uživala od 1997. do 2019. nije trajala zauvijek.

– Gdje nestaju povoljne vanjske okolnosti, savezništva dolaze do izražaja. Sada na naplatu dolazi nečinjenje i promašeno činjenje. Ni bivšu vlast ni sadašnju opoziciju ništa nije sprečavalo stvoriti propisna savezništva u Hrvatskoj, Sloveniji, široj Evropi, Ujedinjenoj Kraljevini i Sjedinjenim Američkim Državama. Naprotiv, imala je sve vrijeme, a i sve resurse ovog svijeta – kaže sagovornik Pobjede.

Osim spoljnopolitičke strategije, Musić napominje da Mandić i u drugom dijelu odrađuje posao.

– Uči na vlastitim greškama. Neće sebi više priuštiti agresiju i (otvoreni) šovinizam. Zna što mu je dnevno činiti – uljuljkivati nedoraslog Spajića, ignorisati nesposobnog Bečića, tetošiti gladnog Ibrahimovića, gurati opoziciju u kontekst kriminala i korupcije, obilno hraniti SPC, a intenzivirati diplomatsku aktivnost. Više ne zavisi samo o novcu iz Srbije ili Republike Srpske nego ima i domaće izvore. Zna da je moć na Zapadu, tamo nastoji djelovati, a glasno ćuti o Rusiji i Kini. U privatnim razgovorima sa stranim elementom se (lažno) odriče Vučića. Usisava sve manje stranke i odbornike sličnog predznaka da nigdje ne bi izgubio ni najmanji dio nekog postotnog boda. Konačno i ključno – radi na sebi. Posljednji intervju koji je dao vašoj kući solidna je ilustracija toga – široko, mekano, tobože pomirljivo, uvodi kategorije i slike obračuna s iseljavanjem mladih, govori o ekonomiji poharanoj DPS-om, kompatibilnosti srpskog (kakvim ga on vidi) i evropskog… – kaže Musić.

Dodaje da ovakvog pristupa na drugim stranama nema – „nula inovacije. Isti pristupi, isti porazi.“

– Mandić ima i te kakva ograničenja i ranjiviji je no što se misli, no ne znaju ga propisno percepcijski izazvati. Prožvakane etikete i tužakanje Evropi neće odraditi taj posao – kaže Musić.

Ćošak nebitnosti rezervisan za DPS

Premalo i prekasno – riječi su kojima Musić opisuje postupanje DPS-a nakon usvajanja spornih zakona o ANB i MUP u Skupštini.

– Sada se žeste, nakon što su sami sebe satjerali u ćošak nebitnosti. DPS je prokockao više od pet godina radeći doslovno sve osim onoga što je trebalo raditi – posvetiti se biračima, unutrašnjoj politici, napraviti korjenitu regeneraciju, iznjedriti ljude koji mogu iznijeti borbu u ovom desetljeću. Baviti se Crnom Gorom, a ne traženjem zlatne ribice koja ispunjava partijske želje. Bilo da je riječ o ufanju u razne lokalne kombinacije (u svakoj je preveslana), bilo da je riječ o ufanju u intervenciju stranaca (u čemu je takođe preveslana) – opozicija se dovela u situaciju da se uoči izborne godine nalazi izolovana i na postotku koji je daleko od onog potrebnog za vlast – kaže Musić.

Kada je u pitanju Evropski savez, politički konsultant iz Zagreba kaže da ta partija ima problem liderstva i koordinacije.

Dodaje da nezavisni poslanici imaju problem temeljnog pitanja što zapravo nude, dok DPS ima problem koaliranja i utega prošlosti.

– Ključno – opozicija (postojeća ili postojeća u savezništvu s nekim novim snagama) više ni u teoriji ne može pobijediti bez ozbiljnog širenja biračkog zahvata – bez vraćanja vlastitih razočaranih birača, osvajanja dijela birača PES-a, osvajanja većine nekadašnjih birača Ure te otkrivanja novih birača. A takvih iskoraka nema bez kapacitiranih ljudi, zdravih ideja, dobro identifikovanih tema, savremenih alata i najkritičnijeg elementa – vremena. To je okrutna matematika. Sve ostalo je samoobmana i prelivanje iz šupljeg u prazno – kaže sagovornik Pobjede.

Dodaje da je problem opozicije i taj što „ne shvata da je vlast uspješno zaposjela temu Evrope i evropskog“.

– To je već neko vrijeme njena ekskluzivna igračka. Zasluženo ili nezasluženo – za politiku je nebitno. Gurajući se stalno i na silu samo u tu temu, gdje zasad ne može napraviti ništa, opozicija danonoćno propušta prilike u nizu drugih tema i gorućih problema u društvu. Primjera je mnogo. Samo na temi podizanja spomenika Đurišiću mogla je vlasti prirediti pravi pravcati show, i domaći i međunarodni – da je iole znala kako. Ovako je pak vlasti i to prošlo kao još jedna politička kamilica, kaže Musić, uz napomenu da u državi ispod površine tinja i ogorčenje i razočaranje, koje svako malo proviri.

Ipak, ono traži da se pojavi neko ko ga može politički kanalisati. Kako izreka kaže – Vlast se valja ulicom, no nema je ko uzeti. Crna Gora se stubokom promijenila u avgustu 2020. stara pravila i recepti umrli su i neće se vratiti. Ko se prilagodio novoj paradigmi političke borbe profitirao je, a ko je nastavio raditi isto – sve je nemoćniji, poručuje Musić.

Premijer kojeg nema

Govoreći o premijeru Milojku Spajiću i njegovoj poziciji i uticaju u vlasti, Musić kaže da je on „(ne)premijer, nepostojeći premijer, premijer kojeg nema.“

– To je dijelom rezultat njegovog lepršavog profila, a dijelom taktika kojom je isposlovao situaciju u kojoj ignorisanjem svega što se zbiva – nekako pluta, preživljava turbulencije i dočekuje novo sjutra. PES se s time pomirio, Mandić i Demokrate to izbivanje obilno koriste za realizaciju svojih ciljeva, a opozicija ga ne zna izvući na čistinu i poentirati na njegovim slabostima – kaže Musić.

Dodaje da su Spajićeva pojavljivanja ograničena na europrotokolarno te (para)ekonomsko, s naglaskom na projekte upitne koristi za najšire mase.

– Spajić je osobno manje bitan, puno je zanimljivija budućnost PES-a. Ako znamo da poslaničku grupu PES-a čine jednim nezanemarivim dijelom pojedinci koji su bivši DF-ovci, a drugim dijelom oportunisti bez ikakvih vrijednosti te bitnije – koliko se PES-ovaca u zadnje vrijeme u vječnom odsustvu Spajića u privatnim razgovorima divi Mandiću („ozbiljan političar“, „ima kontakte“) – lako je zaključiti u čijoj će sferi uticaja oni biti sredinom 2027. Polako se stvaraju uslovi za situaciju u kojoj Spajić postaje suvišan, a ta struktura sasvim komotno može nastaviti ploviti s novim (ne)službenim šefom – poručuje Musić.

Crnogorci i Srbi – strateška nužnost

Komentarišući riječi lidera DPS-a Danijela Živkovića da bez saradnje Crnogoraca i Srba nema stabilnosti, Musić kaže da je ta saradnja „zdravorazumskih Crnogoraca i crnogorskih Srba koji Crnu Goru drže prvom – strateška nužnost za blokiranje dosega vječnog imperijalnog nagona duboke crnorukaško-biaške države prema Crnoj Gori.“

– To je smjer, no on nam istovremeno ne govori ništa o umješnosti realizacije. Realizacija je sasvim nova utakmica. Primjer donacije u Budvi primjer je dvostrukog promašaja. Ne zato jer su se različiti okupili u nečemu, nipošto, nego zato što potezom donacije ni DPS ni Nikola Jovanović nijesu dobili doslovno ništa. Kriterij za neki potez u politici politička je i društvena korist tog poteza, a nje ovdje naprosto nije bilo, dok je i te kako bilo štete akterima te koristi poklonjene drugima – kaže sagovornik Pobjede.

Musić dodaje da Jovanović, koliko god bio pažljiv, u očima vrha SPC nikad neće biti ravnopravan Mandiću, dok će ga, kako kaže, niže razine te organizacije na izborima čak i proaktivno „bušiti“ pričom da je „rezerva DPS-a“.

Sa druge strane, DPS je, prema riječima Musića, tim potezom simbolički priznao kapitulaciju.

– Godine 2019. su neinteligentno krenuli u sraz sa SPC, bitku vodili katastrofalno, tim srazom izgubili vlast, a sada nakon svega poginju glavu, čime ih i Joanikije i Metodije tek smatraju slabima i – riješenima. Teme i polja na kojima može doći do pomirenja, rekao sam i ponoviću – su sloboda, čojstvo, junaštvo, Petrovići Njegoši, čista i nezagađena država, tržišna privreda, razvojno kretanje ka radnim mjestima više dodatne vrijednosti, pravna država, pripadnost evropskoj civilizaciji, raskid s rasprodajom zemlje strancima, nesluganski odnos prema stranim ambasadama, lišenost straha od autokrata iz susjedstva, raskid s partijskim parazitizmom, bratski odnosi među ljudima i porodicama, sloboda govora. Te teme uparene s liderima od integriteta i biračke težine mogu iznjedriti to mitsko pomirenje – poručuje on.

Janović ima liderske crte, Milatović bez šanse

Odgovarajući na pitanje o potencijalu pojedinaca koji orbitiraju oko izborne arene, Musić navodi da je ukrupnjavanje imperativ za sve manje političke igrače uoči izbora 2027.

Janović (FOTO: Mara Babović/Pobjeda)–

Nikola Janović ima određene liderske crte, no uslov bilo kakvog mu uspjeha jest privući nekoliko kvalitetnih ljudi besprijekornih biografija i ponuditi pristup drugačiji onome stranke koju je napustio – morao bi biti svjež, brz i prodoran. Ako će on i Miodrag Laković biti zajedno u nekoj novoj priči, moraće odmah naći odgovor kako na političke protivnike, tako i na bivše kolege koji će ih možda etiketirati kao ,,trojanske konje“, razbijače jedinstva itd., moraće naći formulu za novu političku dionicu, učiti na greškama Duška Markovića koji je imao solidne šanse za novi politički život, no prosuo ih je – kaže naš sagovornik.

Sa druge strane, Nikola Jovanović bi, prema njegovim riječima, ako se poveže sa sebi sličnima i identifikuje nekoliko tema koje može iznijeti – mogao imati šanse da uspješno krene ka biračima Demokrata, SNP-a te manjem dijelu bivših birača Ure, dok, kako kaže, manje šansi ima u direktnom jurišu na NSD/DNP.

Milatović (FOTO: Mara Babović/Pobjeda)–

Jakov Milatović nema nikakve šanse ni za što, on je u totalitetu politički propao ma što radio odsad do predsjedničkih izbora 2028. Nema šanse protiv kandidata opozicije, a tek nema šanse protiv kandidata vlasti akademskog potpisa, osobe koju od milja nazivam crnogorskim profesorom Moriartyjem, a koja polako i inteligentno sondira situaciju za izbore 2028 – zaključuje Musić.