MASLIČIĆ: RAZGOVOR O KNJIGAMA ŽELJKA RUTOVIĆA Vještačka inteligencija – prijetnja za budućnost čovječanstva ili šansa za prosperitet?

RAZGOVOR O KNJIGAMA ŽELJKA RUTOVIĆA

mr Irvin Masličić

Veoma aktuelan sadržaj ove trilogije podstakao me da se zapitam Kuda to ide umjetnost kao oblik duhovnog stvaralaštva i kao civilizacijska tekovina čovječanstva? Možemo li da pretpostavimo kakva je budućnost likovne umjetnosti, muzike, filma?

Od prvih praistorijskih crteža, slikovnih simbola, reljefa, ispisanih i ilustrovanih pergamenata, papirusa, i rukopisanih knjiga čovjek je ostavljao trag potvrđujući svoju autentičnost, izražajnost i kreativnost. U Srednjem vijeku biti pisar i ilustrator bilo jedno od najcjenjenijih zanimanja. Tada nastaju estetski najljepše ručno rađene knjige – ilumirani rukopisi, ukrašeni zlatom, srebrom i živopisnim bojama. Na samom vrhuncu ovih umjetničkih ostvarenja, 1439. godine Gutenberg je izumio štamparsku mašinu. Kada je ova mašina počela sve više da se koristi najbolji pisari i iluminatori tražili su da se zabrani njena upotreba jer su odjednom ostajali bez posla. Međutim, štampanje knjiga se nastavilo i dalje razvijalo što je imalo pozitivne efekte za pismenost stanovništva. Pojavom štampe javlja se i nova grana u likovnoj umjetnosti – grafika. Samo oni koji su prihvatili novu realnost i bili vješti u prilagođavanju, zadržali su status majstora i ostali veoma cjenjeni i angažovani. Dakle, ovo je jedan od najstarijih istorijskih primjera kako tehnologija može da ukine čovjeka, obesmisli njegovu vještinu i učini ga nepotrebnim ili beskorisnim, ali isto tako pruži nove mogućnosti i šansu za prosperitet.

Proces sve manje potrebe za rukopisom, rukotvorinom, crtežom u kontinuitetu se nastavlja sa razvojem novih tehnologija pa se postavlja logično pitanje da li smo došli do kritične tačke i koliko je klasično pisanje i crtanje olovkom na papiru ugroženo. U knjizi „Ukidanje čovjeka – logos ili techne“ autor je konstatovao ukidanje pisanja rukom i kako je izvjesno da će se proces ubrzo dogoditi na štetu čovjeka i u korist mašine. Homo mašine.

Iz ovog ni malo optimističkog zaključka postavio bih pitanje autoru:

Kako vidite proces kada će čovjek prestati da piše rukom, u kojim fazama će se to odigrati i koliko brzo?

Većina tehnoloških „unaprijeđenja“ za rezultat ima opadanje ljudske pažnje koja se rasipa u sajber prostoru. Brzina savremenog načina života utiče i na sam karakter umjetnosti. Dostupnost alata poput naprednih grafičkih programa i upotreba vještačke inteligencije omogućilo je da vrlo brzo i jednostavno dođemo do formalnog rezultata. Dovoljno je da što detaljnije opišemo šta želimo da postignemo i algoritam će generisati podatke i stvoriti fotografiju, sliku, muziku, animaciju, film. Iako svjedočimo velikim promjenama u obrascu tradicionalne umjetnosti gdje se umjesto utrošenih mjeseci, pa čak i godina u procesu rada pojavila mogućnost da ekspresno dođemo do rezultata. Ti produkti vještačke inteligencije nikada neće imati vrijednost kakvu posjeduje bogata riznica svjetske baštine koja se oslanjala na autentični izraz i kreativnost.

Od samog početka izuma mašina i razvoja tehnologija bilo je jasno da će umjetničko stvaralaštvo biti ugroženo od sistema industrijske proizvodnje. Hegel, a kasnije Raskin i Moris, imali su filozofske rasprave o mogućoj krizi, pa čak i o umiranju umjetnosti. Ova nepomirljivost kao da postaje sve oštrija: krajnja kriza onoga što je poznato kao tehnički sistem umjetnosti objektivno je izvjesna.

Mi ne možemo predvidjeti budućnost ali možemo sa sigurnošću reći da umjetnost kao vid individualnog izražavanja i kao sredstvo međusobne komunikacije do sada nije zamjenjena nekim drugim vrijednostima. U stvari, sistem vrijednosti je zapao u krizu uporedo sa umjetnošću.

Pitanje 2 : Vještačka inteligencija – prijetnja za budućnost čovječanstva ili šansa za prosperitet?

Berane 19.03.2026.godine