“Homo mašina” “Digitalni demos”i “Ukidanje čovjeka” mr Željka Rutovića u beranskom Polimskom muzeju

Knjige me Željka Rutovića, znamenitog crnogorskog kulturologa, publiciste i istraživača društvenih fenomena “Homo mašina” “Digitalni demos”i “Ukidanje čovjeka” predstavljene su u četvrtak, 19. marta bojnoj publici u prestižnom beranskom Polimskom muzeju. Rutovićeva istančana misao o problematici koja je uglavnom nepoznata crnogorskoj javnosti, njegove dileme koje rezultiraju stavom ugroženosti čovjeka kao misaonog bića, odnosno prevagom techne nad logosom kao riječju, umom i djelatnom sumnjom, dokaz su kraja epohe čovjeka kao autonomnog i slobodnog bića i ulazak u novu paradigmu postčovječanstva. Uticaj pametnih tehnologija na naš svakodnevni život čovjeka vidljiv je iz Rutovićevog dvodecenijskog opusa.  Ovaj znastveni teoretičar konstatuje da je današnji čovjek izraz socio-digitalno- mutimedijskog inženjeringa kao prostora manipulacije u kome se brišu granice između čovjeka i mašine, istine i iluzije, slobode i kontrole.

U zanimljivom i interaktivnom dijalogu sa autorom govorili su prof. dr Draško Došljak, univerzitetski profesor, književnik i publicista, mr Irvin Masličić, akademski slikar i Saša Radunović, dugogodišnji novinar, urednik i publicista.

Slikajući Rutovića kao višeslojnu intelektualnu ličnost od izuzetnog formata, čije je promišljanje filozofija postojanja i opstojanja, poslužićemo se rečenicom Saše Radunovića, jednog od govornika: “Kada bih u jednoj rečenici morao da definišem tako višeslojnu personu kakvu predstavlja gospodin Rutović, onda bih ga nazvao sociologom među filozofima ili filozofom među sociolozima, ali bih i tada, znam, ostao nedorečen”.

Organizator večeri bilo je Društvo prijatelja Berana i časopis Komun@ a medijator mr Amer Ramusović, glavni i odgovorni urednik časopisa Komuna.

Književnica i novinarka Branka Bogavac, koja živi i stvara u Parizu nije mogla biti prisutna na promociji ali je mr Željku Rutoviću, prijatelju i učesnicima večeri uputila pismo sljedeće sadržine:

POZDRAV OD BRANKE BOGAVAC

Dobro veče moji Beranci, dobro veče dragi Željko, dragi Draško, dragi Irvine, dragi Saša i dragi Amere.

Kada sam vidjela najavu ove večeri zažljeljela sam da budem sa vama. Magični slučaj je htio da ste ovdje okupljeni svi vi, moji dragocjeni prijatelji, što ste dokazali mnogo puta. Večeras sam željela da vam se obratim sa nekoliko riječi o Željku Rutoviću.  Moj susret i lični dozivljaj osobenog jezika tog svestranog čovjeka.

Pošto  živim u inostranstvu i na stranom jeziku dugo vremena, susret sa Željkovim tekstovima, odnosno njegovim jezikom, bio je za mene jedan lirski zemljotres. Događalo mi se da čitam bez daha neki njegov tekst, diveći se riječima i mislima, stilu, svemu što nam daruje njegovo veliko duhovno bogatstvo. Skoro svaki put kad bih pročitala neki njegov tekst doživjela sam ga kao lični poklon. Zaključila sam da me ljepota  njegovog jezika potresa, jer samo ljepota ima tu moć. Željko je veliki majstor riječi, istinski umjetnik jezika, jer umije da pronađe  pravu riječ i njen najdublji smisao. Taj lijepi jezik je njegov lični pečat.  Željko je znao da gleda, da sluša, dodiruje, osjeća da bi stekao i prenosio tako veliko kulturno blago.

Kasnije sam otkrila i Željkove portrete, on u njih unosi i dio sebe. Pomenuću samo onaj o Halidu  Bešliću i njegovoj dobroti, koji je u priličnoj mjeri i autoportret pisca.

Zahvaljujem svima vama na pažnji i od srca vam želim prijatno veče. Svakako ću biti  sa vama, daljina je uvijek manja od zavičaja !

Vaša Branka Bogavac

Foto: espona.me