CRNOGORSKA POLITIKA BEZ LOGIKE: Mandić pod ruku sa Ibrahimovićem, a Knežević u privremenom savezništvu sa DPS-om i URA-om

Ako neko još vjeruje da u crnogorskoj politici postoje jasne ideološke linije, dovoljno je da pogleda današnji raspored političkih savezništava. Ništa ne pokazuje tu anomaliju bolje od činjenice da se u istoj političkoj konstrukciji nalaze Andrija Mandić i Ervin Ibrahimović. Političari koji su godinama predstavljali potpuno različite političke, identitetske i vrijednosne svjetove danas djeluju kao dio iste vlasti i istog političkog okvira.

To samo po sebi govori više o današnjoj crnogorskoj politici nego desetine političkih analiza. Jer ono što je do juče djelovalo kao politički, vrijednosno i identitetski nespojivo, danas funkcioniše kao sasvim uobičajena pojava.

SAVEZNIŠTVA KOJA SU NEKAD BILA NEZAMISLIVA

Istovremeno, na drugoj strani političke scene pojavljuju se i druga neobična podudaranja. Tako se, recimo, desi da DPS i partija Milana Kneževića imaju isti stav o pojedinim zakonima, poput nedavnih bezbjednosnih rješenja koja su mnogi ocijenili kao opasno približavanje modelu policijske države. To, naravno, ne znači političku saradnju niti bilo kakvo novo partnerstvo, već samo trenutnu podudarnost stavova oko konkretnog pitanja. Ali i takve situacije dodatno doprinose utisku da su stare političke linije u Crnoj Gori ozbiljno zamagljene.

OD PREPOZNATLJIVIH BLOKOVA DO POPTPUNE KONFUZIJE

Prije samo šest godina stvari su, makar u osnovnim konturama, bile razumljivije. Znalo se ko s kim može, ko s kim ne može, koje partije prirodno gravitiraju jedna drugoj, ko pripada kojem političkom i identitetskom bloku, i ko će, kad dođe do ozbiljnog političkog sudara, završiti na kojoj strani. Nije to ni tada bila idila političke dosljednosti, ali je bar postojao minimum logike. Danas je i taj minimum otišao na službeni put bez povratne karte.

Nekada ste mogli da objasnite crnogorsku politiku strancu. Ne lako, ali ste mogli. Danas, kad pokušate da objasnite kako se u istoj ravni političkog djelovanja nalaze tvrdo prosrpski i pročetnički politički narativ, partije manjinskih naroda, građanski deklarisani akteri i bivši ljuti protivnici, vrlo brzo shvatite da ne objašnjavate politički sistem, nego prepričavate kolektivni eksperiment sa granicama apsurda.

INTERES KAO JEDINA TRAJNA IDEOLOGIJA

Jer, kako drugačije opisati scenu u kojoj su saborci ili partneri po interesu oni koji su se do juče predstavljali kao istorijske, nacionalne i vrijednosne suprotnosti? Kako objasniti da uz vođu prosrpskog i neočetničkog bloka stoje lideri partija koje predstavljaju manjinske narode, uključujući i one čiji bi birači, po elementarnoj političkoj logici, morali imati ozbiljan problem sa takvim društvom? A kako objasniti i situacije u kojima se po pojedinim pitanjima u istom stavu nađu DPS, DNP ili URA – ne kao politički partneri, nego kao privremeni saputnici oko konkretne teme?

Crnogorska politika više ne funkcioniše po pravilima ideologije, programa, pa ni elementarne dosljednosti. Ko je danas protiv koga, sjutra može biti uz njega. Ko je juče bio simbol svega neprihvatljivog, danas može biti faktor stabilnosti. Ko je nekad bio poželjan partner, danas može biti proglašen preprekom evropskom putu, pomirenju, funkcionalnosti sistema ili već nekom drugom zgodnom frazom za dnevnu upotrebu.

PARLAMNET KAO POZICIJA TRENUTNIH INTERESA

To posebno dolazi do izražaja u parlamentu, gdje se sve češće ne vidi politički blok, nego trenutna grupna dinamika. Tamo više nije važno šta ste govorili prije tri godine, ni kakve ste kvalifikacije lijepili jedni drugima, ni jeste li nekoga optuživali da ruši državu, identitet ili ustavni poredak. Važno je samo da li vam se u tom trenutku poklapaju interesi. Ako se poklapaju, eto prostora za “saradnju”, makar ona bila neformalna, neizgovorena i politički neprijatna za javno priznanje.

POLITIKA KAO LOŠE NAPISANA SERIJA

Zato je današnja crnogorska politička scena nalik loše napisanoj seriji u kojoj scenaristi više ni ne pokušavaju da zadrže kontinuitet likova. Jedan junak iz prve sezone zaklinje se da nikad neće sa glavnim negativcem. U trećoj sezoni sjede za istim stolom. U petoj ga brani od napada drugih. U šestoj tvrdi da nikada nije ni rekao to što svi pamte da je rekao. Publika zbunjena, ali uredno prati, jer nema kud.

OD GRAĐA SE TRAŽI DA ZABORAVE LOGIKU

Najveći politički trik našeg vremena jeste to što se od građana očekuje da sve to prihvate kao normalno. Da ne postavljaju suvišna pitanja. Da ne pitaju šta zapravo spaja Mandića i Ibrahimovića, niti zašto se u pojedinim trenucima različite partije nađu na istom stavu oko pojedinih odluka. Da ne traže logiku tamo gdje je odavno suspendovana. Da vjeruju kako je sve to izraz političke zrelosti, a ne gole trgovine interesima.

A zapravo, jedino što zaista povezuje ova naizgled nespojiva partijska jedinjenja jeste interes. Ne državni, ne istorijski, ne reformski, nego najprizemnije politički. Interes opstanka, uticaja, funkcije, pozicioniranja, ucjene i preživljavanja u rasporedu moći koji se mijenja iz sedmice u sedmicu.

VIŠE NEMA TABORA, SAMO PRIVREMENIH ARANŽMANA

Zbog toga danas više nema čvrstih političkih tabora, barem ne u starom smislu. Ima samo privremenih rasporeda, taktičkih približavanja i povremenih podudarnosti koje se, kad zatreba, predstavljaju kao principijelni stavovi. I zato je svaki pokušaj da se crnogorska politika tumači starim kategorijama unaprijed osuđen na propast. Ovdje više ne pomažu ni lijevo i desno, ni građansko i nacionalno, ni vlast i opozicija. Ovdje su najvažnije kategorije: trenutno korisno, privremeno moguće i javno neobjašnjivo.

POLITIKA KAO PIJACA ODNOSA

Na kraju, možda bi bilo pošteno da svi zajedno priznamo očigledno – crnogorska politika više nije prostor ideja, nego prostor kombinatorike. Nije arena uvjerenja, nego pijaca odnosa. Nije borba za principe, nego takmičenje u tome ko će brže zaboraviti sopstvene riječi.

U svemu tome čudno je samo što se još pravimo da nas

Standard