Samo da i ovoga puta ne bude: Tresla se gora, rodio se miš!

Piše: Slavko Mandić

Nevjerovatno je, ali je tako. Preko 80% stanovnika Crne Gore podržalo bi njen ulazak u Evropsku Uniju. Istovremeno bar polovina vladajuće koalicije bi rađe s Putinom i Vučićem. A za njih, po računici koja je jasna, glasa makar 30% ovih istih što bi u Evropu. Pa kako to može, za ime Boga velikoga? Čini se da baš ni Evropljani to najbolje ne razumiju, pa  valjda zato ne prestaju da nas fale i da zbore kako smo najbolji od najgorih i da nam je takvima konačno mjesto pod njihove skute. A kad jednom uskočimo u to naručje, klesaće nas po vlastitom modelu.
Nije baš ni da je ovaj (pre)visoki procenat pristalica EU integracija zaljubljen u Evropu, ali je čak i ovakvim megatrendovcima jasno da kod Ursule i njenih ima novca koji bi dobro došao. Ako ni za što drugo, da podupremo finansijski posrnule popove, koji su u dubokoj nemaštini. Da im od te naše sirotinje damo koji milion, pravilno raspoređen po opštinama i na taj način učinimo da nestanu višedecenijski progoni srpske čeljadi na ovim prostorima, koje je u kontinuitetu činila ona bivša vlast. Koja ih je, ako ćemo iskreno, tetošila toliko da im je izgradila prilično vjernu kopiju beogradskog hrama Sveti Sava. I to u srcu Titograda, tačnije elitnom dijelu Podgorice. Đe je moglo, ne daj Bože, da nikne škola, Dom zdravlja, vrtić i park sa raznovrsnim rastinjem đe bi se đeca bezbrižno igrala i uživala bez ikakve opasnosti ili ugroženosti. Ali ne. Taman posla nešto tako da je moglo na um pasti združenim klero politikanskim idejama vjerskih i ideoloških supstituta iz nekog ranijeg vremena. Trebalo je podmirit popove, a popovi će sačekat sa litijama dok ne dođe vrijeme koje se čekalo čak od 2016. godine. Koje je tada propalo, i sudski je dokazano, nije ni postojalo. To je tako kad imaš pravu vlast, a ne onakvu kakva je bila ona ranija. Zbog čega je bila i osuđena na propast.
Jesmo mi narod mimo naroda. Na ovako malom prostoru ovoliko širok rasadnik svega i svačega nijesu zabilježile ni prirodne a ni društvene nauke. Dokazani smo unikati, što u nastupajućoj agresiji znanja i umijeća vještačke inteligencije može da bude faktor od neprocjenjive vrijednosti za goli opstanak ljudske vrste. Jer, ako išta može da zbuni ovu vještačku, je ova (ne)prirodna domaća inteligencija. Ovako nešto što mi imamo ne može u ovome svijetu bijelome i okrsnome razumjeti ni najsloženiji sistemski proračun i matematička preciznost, kompetentnost, stručnost, kvalifikovanost. Zato što je nasuprot vrijednostima postavljena kao štit i barijera zdravom razumu ponuda iracionalnog, opšte prisutnog pomanjkanja razuma.

To kod nas tako funkcioniše dugo već. Duže nego što tako nešto poznaju uporedne prakse čak i u onim sredinama opšte zapuštenosti. Kako, nema odgovora za sad čak ni vještačka. Rekosmo da je zbunjena ovakvima, kao što smo i mi uz pitanje  kako su se oni dokopali vlasti i ko im je dao da rukovode sistemom koji je u direktnoj disproporciji sa njihovom etikom, ali ne tako rijetko i sa njihovom estetitikom.
Mislili smo da nas neće niko više. Da su nas siti i da, osim Vučića koji je konstanta u otimanju našega, nema drugoga ko bi htio da zagrize ovakvu jabuku. Prevarili smo se  i to je sreća koju, da budemo pošteni, nijesmo zaslužili. Oće nas Evropa. Da se ne zavaravamo, ne zbog nas, nego zbog njih. Ali, što je to nas briga. Da uđemo na bilo koji način pa da vidi vojvoda od parlamenta kako se brani sistem od takvih kakav je on. Da nauči i opozicija, koja se opet osmjelila da zaprijeti nečim što do sada nije pokazivala da ima. Da se uozbilji i narod kojega je, kako sam zbori za sebe, udarila mokra čarapa po glavi. Jer da nije, koja bi pamet trpjela ovakve idiotluke i avetanje po cio dan.
Viđećemo! Možda se osvijesti i iz faze prevelikog mudrovanja i navodnog evropskog intelektualizma, konačno krenu u akciju iz koje će se nešto roditi. Samo da i ovoga puta ne bude ona iz naroda: Tresla se gora, rodio se miš!