Picula: Tek ćemo vidjeti kako će procesi u Crnoj Gori dalje teći, nametanje identitetskih pitanja štetno po evropski put

Teško je kako je nekome na ovim prostorima potrebno predstavljati Piculu. Tek treba podsjetiti – od ranih dana je u hrvatskoj Socijaldemokratskoj partiji, bio je šef diplomatije u Vladi Ivice Račana, dugo je sjedio u klupama hrvatskog Sabora, a još duže u Evropskom parlamentu.

U toj instituciji EU je od 2013. godine, predstavnik je Progresivnog saveza socijalista i demokrata, pri čemu je do skoro bio specijalni izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru. Sada je izvjestilac za Srbiju.

Otud, razgovor sa njim nije bio prilika da govorimo isključivo o Crnoj Gori i njenoj evropskoj perspektivi, već i o događajima u našoj regiji. A oni su – uobičajeno burni. Od Srbije, preko Bosne i Hercegovine, sve do Hrvatske.

“Crna Gora prolazi kroz zanimljiv period”

Iako funkcijom više nije ‘vezan’ za našu državu, Piculu smo najprije pitali da li prati političku situaciju u Crnoj Gori. Odgovara potvrdno.

“I u sadašnjem sazivu Evropskog parlamenta djelujem kao šef radne grupe za Zapadni Balkan, koja okuplja sve izvjestioce i poslaniike koji se bave temom proširenja. Upravo sam i bio angažovan u delegaciji Odbora za vanjske poslove Evropskog parlamenta, koja je protekle sedmice posjetila Crnu Goru i Albaniju”, pojašnjava on.

Na političkoj sceni događa se određena rekompozicija, ali treba tek vidjeti kako će se procesi dalje razvijati

Picula smatra kako Crna Gora prolazi kroz period koji je posebno zanimljiv.

“Na političkoj sceni događa se određena rekompozicija, ali treba tek vidjeti kako će se procesi dalje razvijati, pogotovo imajući na umu otvoreni sukob između predsjednika Jakova Milatovića i premijera Milojka Spajića. Evidentno je da pristupni proces dobija na zamahu, da lakše dolazi do konsenzusa između različitih proevropskih opcija, što bi moglo ojačati širu platformu za sprovođenje reformi i ubrzati put prema EU”, dodaje on.

“Vraćanje identitetskih tema u fokus smanjilo bi posvećenost ključnim reformama”

Ističe i kako zapaža poruke proevropskog dijela opozicije.

“Oni upozoravaju da nije jedino bitno pitanje kada će zemlja pristupiti EU nego kakva će Crna Gora ući u članstvo. Tvrde da Podgorica formalno nikada nije bila bliže Briselu, ali i nikada dalje u vrijednosnom smislu”, ističe Picula.

No, kako dodaje naš sagovornik, ono što je zajednično i vlasti i opoziciji u našoj državi – djeluje da su svjesni ograničenih administrativnih kapaciteta za podršku ovako intenziviranom integracionom procesu.

“Premijer najavljuje angažman novih tri hiljade ljudi na evropskim poslovima dok opozicija upozorava na teško ostvarivu ambiciju da se do kraja godine usvoji čak petsto novih propisa. Razlaz bivšeg Demokratskog fronta naizgled slabi opciju koja je godinama dominirala namećući pitanja identiteta uz jačanje polarizacije. Vraćanje u fokus takvih tema definitivno bi smanjilo posvećenost ključnim reformama”, naglašava Picula.

“Teško je predvidjeti političku klimu u EU do 2028, ali na vama je da posao završite do kraja”

On smatra kako je cilj o pristupanju Crne Gore EU tokom 2028. godine jako ambiciozan, ali ne i nerealan cilj.

“Ali, za to je potrebno da Crna Gora ubaci pristupni proces u višu brzinu. Podgorica je zadržala status ‘frontrunnera’ proširenja, a dobija i priznanja za punu usklađenost sa Zajedničkom vanjskom i bezbjednosnom politikom EU, uz ispunjenje gotovo polovine reformske agende. Međutim, potrebni su i uvjerljiviji rezultati u pravosuđu, slobodi medija, reformi javne uprave i borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala”, ističe on.

Na Crnoj Gori je da u zoni svoje isključive političke odgovornosti napravi sve što je potrebno

Uz to, podsjeća Picula, neophodno je privesti kraju i popunjavanje preostalih visokih pravosudnih pozicija, među kojima su i sudije Ustavnog suda.

Međutim, nije sve na nama – pita se i EU, a Picula smatra kako je u tom pogledu teško previdjeti dešavanja u budućnosti.

“Što se tiče političke klime unutar EU, nju je zaista teško predviđati imajući na umu političku dinamiku u ključnim državama članicama. Do 2028. će, recimo, Francuska dobiti novog predsjednika ili predsjeednicu. Takođe, obilježene su četiri godine od početka ruske agresije na Ukrajinu, gdje Kremlj ne pokazuje nikakvu volju za stvaranjem uslova za primirje, a kamoli za sklapanje mirovnog sporazuma. Sve to, kao i puno drugih procesa, podstiče rasprave, koje se i ovih dana aktuelizuju, povodom smjera i brzine unutrašnjih reformi EU”, kaže on.

Otud, naš sagovornik sklon je da vjeruje kako će biti dosta neizvjesnosti u narednim godinama.

“Ipak, na Crnoj Gori je da u zoni svoje isključive političke odgovornosti napravi sve što je potrebno za ostvarenje konačnog cilja”, dodaje on.

“Neki u Crnoj Gori svako zaoštravanje odnosa sa Hrvatskom koriste za svoje, ali i tuđe političke interese”

Kako naš sagovornik dolazi iz Hrvatske, teško je bilo ne osvrnuti se na odnose dvije države, koji su tokom proteklog vremena bili jako zategnuti. No, sada ima i nešto drugačijih signala.

“Čini se da su odnosi između Crne Gore i Hrvatske već neko vrijeme u fazi stabilizacije. Naglasak je na djelovanju tihe diplomatije i dobro poznatim otvorenim pitanjima koja bi se morala riješiti prije ulaska Crne Gore u EU. Nažalost, nijesu svi politički akteri u Crnoj Gori svjesni potrebe pragmatičnog i proevropskog pristupa građenju dobrih odnosa i pune saradnje”, naglašava Picula.

Dodaje i kako mu djeluje da pojedini politički subjekti u Crnoj Gori i svako manje zaoštravanje situacije na relaciji Podgorica – Zagreb koriste za svoje, ali i za tuđe, uskogrude političke interese.

“A to zakonomjerno proizvodi manjak povjerenja sa hrvatske strane, pogotovo ako su ti maliciozni akteri u Crnoj Gori dio vladajuće koalicije. Odgovorna politika s obje strane treba uporno osvajati prostor za unapređenje odnosa. Budući da je vladajuća koalicija u Crnoj Gori nepotrebno proizvela posljednju krizu u odnosima s Hrvatskom, od Podgorice se očekuju jasne poruke i konkretni potezi kako bi se obnovili ne samo dobrosusjedski, nego i partnerski odnosi u pravom značenju tih pojmova. Nije u interesu Crne Gore, kao najizglednije kandidatkinje za članstvo, da ostane u nekom kriznom modu u odnosima sa jedinom susjednom zemljom koja je već članica EU”, konstatuje on.

“Srbija bi mogla biti predvodnik EU integracija u regiji, a sada je ‘preskočila’ i Albanija”

Teško je bilo i ne osvrnuti se na pravu kampanju koja se u Srbiji vodi protiv Picule – počev od zvaničnika tamošnje vlasti, sve do bliskih im medija i tabloida.

“Kada bi režim Aleksandra Vučića uložio bar dio napora u rješavanje decenijama nagomilavanih problema nerješene demokratske tranzicije u Srbiji koliko se napinje u obračunima sa unutrašnjim i vanjskim kritičarima njegove autokratske vlasti, Beograd bi, a ne Podgorica, predvodio evropske integracione procese na zapadnom Balkanu”, ocjenjuje on.

Međutim, kako dodaje, dogodilo se i da je tu državu nedavno u pristupnom procesu ‘preskočila’ i Albanija – što je, ističe Picula, porazno za Vučićevu vlast, naročito uzevši u obzir sa kakvim kapacitetima Srbija raspolaže.

“Sljedeća kampanja za Vučića će biti najveći izazov do sada, i dalje pokušava da pogorša političku klimu u Crnoj Gori”

Picula je nedavno bio u Beogradu, gdje su pokušali da ga ‘isprovociraju’ organizacijom izložbe o Jasenovcu u holu Skupštine, uz ‘orkestrirana’ pitanja novinara tabloida, pa i plasiranje dezinformacije kako je htio da ‘izbjegne’ prolazak kroz taj dio zgrade. I to je bilo prilično paradoksalno, s obzirom na to da je Piculin stav o ulozi ustaša već decenijama sasvim jasan.

“Režim je na brzinu pokušao organizovati klasičnu političku sačekušu kako bi me javno kompromitovao kao Hrvata na zadatku nanošenja štete Srbiji. Postavljanje izložbe o jasenovačkom logoru smrti u Narodnoj skupštini pretvorilo se u javnu demonstraciju beskrupulozne režimske manipulacije žrtvama ustaškog terora. Po svoj prilici, vladar Srbije trenutno priprema strategiju za nadolazeće izbore, što onda naravno uključuje široku mobilizaciju pristalica na fonu poznatih političkih poruka o ugroženosti zemlje”, naglašava sagovornik Analitike.

Međutim, Picula smatra kako će predstojeća kampanja za Vučića i njegovu mašineriju, za razliku od ranijih, biti apsolutno najveći izazov.

“Upravo zbog želje za dodatnim uticajem na Crnu Goru, pogotovo radi komplkovanja njene evropske integracije, vidljiva je i snažna ambicija Vučića da preko svojih satelita u Crnoj Gori ponovo pogoršava političku klimu kroz otvaranje identitetskih pitanja”, dodaje on.

“Situacija u BiH teško će se brzo stabilizovati, Dodik troši ozbiljne resurse na lobiranje”

Povodom dešavanja u Bosni i Hercegovini, gdje Milorad Dodik šalje nikad zapaljivije poruke, Picula nije optimista.

“Nažalost, politička situacija u BiH se teško može brzo stabilizovati. Pogotovo u izbornoj godini. Izjave koje posljednjih dana daje Dodik nijesu nešto novo u njegovoj političkoj biografiji, ali su svakako relevantne zbog konteksta. On troši ozbiljne resurse na lobiranje u međunarodnim središtima, a pogotovo kod republikanaca u Americi. Prisjetimo se Rudija Đulijanija u Banjaluci, a tu je i najnovija epizoda sa Rodom Blagojevičem”, ističe on.

Dodik isto radi i na evropskom planu, i to preko mađarskog premijera Viktora Orbana, ali i austrijskih desničara, dodaje Picula.

“Riječ je, prije svega, o političkoj kampanji koju lično on orkestrira, svjestan da bi pad njegove stranke sa vlasti u entitetu Republika Srpska imao dalekosežne posljedice i za njega samog. Dodikova retorika se s njegovim formalnim odlaskom sa vlasti nije promijenila, već samo prilagodila. On i dalje destabilizuje ionako krhke državne institucije BiH, održavajući stanje permanentne političke krize. Politički kontakti sa Dodikom su toksični i svako ko se u to upušta rizikuje kompromitaciju”, smatra Picula.

“Hrvatska je umorna od dugogodišnje vladavine HDZ-a, aktuelna polarizacija kao da nas vraća desetak godina unazad”

I za kraj – Hrvatska. Čini se kako je u toj državi sve dublji jaz između vlasti i opozicije, a te podjele katkad produbljuju i situacije koje sa aspekta politike mogu djelovati ‘trivijalno’. Nedavna dešavanja povodom dočeka rukometaša po osvojenoj bronzi na EHF Euru jedan su od primjera – sa jedne strane su odlučni bili SDP i “Možemo”, ali su odmah jednako energični bili i HDZ i Domovinski pokret.

“Hrvatska je dobrim dijelom umorna od dugogodišnje vlasti HDZ-a. Ali, ta vlast je relativno stabilna i zbog razumljivog oklijevanja koalicionih partnera da se upuste u prijevremenu izbornu verifikaciju svojih pozicija. Ipak, rekao bih da je Hrvatska sad u fazi političke polarizacije koja kao da nas vraća desetak godina unazad, u doba pokušaja rigidne ideološke transformacije društva od strane tadašnjeg šefa HDZ-a Tomislava Karamarka”, ističe on.

Picula naglašava kako aktuelni trendovi idu u prilog tezi da bi koalicija SDP-a i “Možemo” imala šanse da na sljedećim parlamentarnim izborima, bili oni 2028. ili ranije, pobijedi HDZ i njihove “sve slabije partnere”.

“Međutim, ključ uspjeha je sposobnost mobilizacije neopredijeljenih birača, kao i onih koji najčešće apstiniraju. Važno je u što većem broju animirati birače političkog centra kojima se ne sviđa oportuno koketiranje Andreja Plenkovića sa krajnjom desnicom. Ipak, najvažniji sastojak izborne pobjede mora biti ubjedljiva prezentacija održive i realne alternative sadašnjem modelu upravljanja Hrvatskom koji je istrošen, jer je usidren u stranački arbitriranoj raspodijeli lako dostupnog novca lišenog jasne vizije kako dalje i bez stvarne volje da se društvo reformiše”, zaključuje naš sagovornik.