Povodom 108-me godišnjce Pobune Mornara u Boki, delegacije UBNOR-a i antifašista Kotora, Herceg Novog, Budve i Tivta, kao i delegacija SUBNOR-a Crne Gore, položile su cvijeće i odala dužnu poštu Crvenim mornarima.

Satali smo se ovdje da obilježimo 108 godišnjicu Pobune Mornara u Boki, odamo počast četvorici strijeljanih mornara, učesnika i vođa pobune mornara,desetini umrlih mornara u zatvoru tokom sudskog procesa, dvojici poginulih mornara tokom pobune i svim pobunjenim mornarima i   da očuvamo od zaborava ovaj   bitan istorijski događaj, kazao je predsjednik UBNOR-a i antifašista Kotor Jovo M. Bećir na spomeniku poginulim mornarima.

Otpor napadaču i osvajaču,protesti protiv porobljivača  i odlučni istupi da se zaustavi osvajački rat  i porobljavanje, da se izbori mir ,sloboda i socijalna pravda za naše i sve narode svijeta  bili su na razne načine i različitim intezitetom ispoljavani u razdoblju od 1917. do 1941. na istočnoj obali Jadrana u redovima ljudi u mornaričkim uniformama u službi na ratnim brodovima izgrađenim za rat,porobljavanje i očuvanje protunarodnih režima.

Previranja su počela još sredinom 1917. godine. Gladovanje i smrdljiva mornarska hrana,  bogata oficirska menza i svakojaka orgijanja oficira koji su brodove pretvorili u plovne kafane ,drilovanje mornara  i teški uslovi života na brodu,te surovi odnos oficira prema posadama ,tužne vijesti o gladi ,stradanju i patnji roditelja u zavičajnom kraju,rat ,zabrana svakog dogovora ,praćenja štampe i razmjena mišljenja ,uticaj revolucionarnih ideja  i pokreti koji su se sve više razvijali  bili su osnova i glavna podloga  za pokretanje i izbijanje jedne od najvećih pobuna naoružanih mornara.

Organizacija revolucionarnih mornara bila je jaka.

Komitet mornara sastojao se od predstavnika raznih brodova.František Raš(vođa pobune) bio je na službi u hidroplanskoj stanici u Kumboru,Mate Braničević na Gai,Antun Grabar,Jerko Šižgorić i Šime Ujdur na Sankt Georgu,Anđelo Pahor na Pantheru,Marcello Caligaris na Carlu VI,te Rudolf Sagner na Rudolfu.

Početkom 1918 imali su na svim brodovima ,kojih je bilo u Tivatskom zalivu  oko 40,po jednu organizovanu ilegalnu borbenu grupu,kojima je rukovodio revolucionarni centar.Imali su podršku ne samo posade brodova  već i oko 2000 Crnogoraca  koji su bili na prisilnom radu  na gradnji vodovoda Zelenika -Baošići,te mjesnog stanovništva .

Razne okolnosti,kao štrajk u Puli ,saznanje o pripremi pobune ,ubrzalo je akcije za pobunu.

Revolucionarno rukovodstvo na svom sastanku od 31,jnuara  donijelo je odluku da se pobune 1.februara u 12 sati.

Signal za pobunu dat je topovskim hicem sa broda Sankt George. Tačno u podne ispaljen je hitac sa St.Georga i dao znak drugim brodovima .Istaknuta  je crvena zastava ,skinuta carska zastava .Preuzeli su komandu nad brodom .

Crvene zastave su istaknute na još nekoliko brodova  a do mraka su crvenu zastavu istakli svi brodovi.

Nažalost ,istorijske činjenice pokazuju kako je pobuna završila.

Njihova neodlučnost,neorganizovanost i neprihvaćanje savjeta Mate Braničevića da napuste Boku sa flotom,dovela je do sloma i kraha pobune mornara.Opkoljavanjem sa svih strana dolaskom brodova iz Pule 3 februara ujutro pobuna je ugušena .Počela su hapšenja i pod istragu je stavljeno 800 mornara .Glavni okrivljeni ,njih četrdeset ,izvedeni su pred prijeki sud .Od toga broja bil su 23 Jugoslovena,8 Čeha ,4 Poljaka ,4 Talijana  i 1 Slovak.Na kaznu smrti strijeljanjem dana 10 februara osuđeni su František Raš,Jerko Šižgorić,Mate Braničević i Anton Grabar.

Držanje osuđenih pred prijekim vojnim sudom dostojno je sjećanja ,osobito Raša,koji je na zapisniku prijekog suda 7.februara 1918 izjavio ovo:“Ja se borim za ideju,makar morao za nju i poginuti.Morao sam raditi kao što sam i radio i pod istim okolnostima opet bih tako radio“Raš nije dopustio da mu vežu oči na strijeljanje govoreći“Uvijek sam istini gledao u oči ,pa hoću da gledam i smrti u oči“.Šižgorić je gledao i prije negoli su mu vezali oči rekao im je:“Zar i vi vojnici  za čiji smo se bolji život borili ,hoćete da nas usmrtite.Na to je jedan od vojnika pao u nesvijest,zamijenjen je drugim.Prva naredba nije izvršena

Komandand je dao i drugi  znak sabljom za pucanje ali vojnici ni tada nijesu htjeli da pucaju.Komandant dao je i treći znak za paljbu.Neposredno prije paljbe Raš je uzviknuo:“Vi pucate u pravdu!Živjela sloboda!

Trojica mornara pala su mrtva poslije prvog plotuna  a Grabar je bio ranjen.Na to su po komandi pripucala dva vojnika i dotukla ga razmrskavši mu glavu.

Spuštena su u zemlju četiri crna sanduka sahranjujuci iskrvavljena tijela .Ali njihove riječi nijesu mogli sahraniti .Njihovo dijelo čulo se van naših granica.

Svijetle tradicije revolucionarnih mornra koji su gole šake digli na protunarodnu vlast,tiraniju i rat i svoju krv dali za slobodu ,progres i mir među nrodima  dobile su svoju punu snagu i pobjedu  u događajima na obalama ovog našeg mora od julskih dana 1941 godine.

Neka je slava vjesnicima borbe i slobode, poručio je Jovo M.Bećir, predsjednik UBNOR-a i Antifašista Kotor.

OBILJEŽAVANJE 83. GODIŠNJICE STRIJELJANJA PRIPADNIKA NOP U LIPCIMA

Delegacija UBNOR-a i antifašista Kotora, kao i predstavnici SUBNOR-a Crne Gore odali su počast poginulim borcima strijeljanim u Lipcima.

LIPCI, 11.02.2026

MI KOJI BAŠTINIMO SLAVNU TRADICIJU NOB-e I ANTIFAŠIZMA, DUŽNI SMO ODATI POČAST POGINULIM BORCIMA STRIJELJANIM U LIPCIMA, KAKO BI SE U IME POSLIJERATNIH GENERACIJA PODSJETILI ŠTO SE ZAPRAVO OVDJE ZBILO PRIJE 83 GODINE, Jovo M.Bećir, predsjednik UBNOR-a i Antifašista Kotor..

MOŽE SE SLOBODNO REĆI DA OD SAMOG POČETKA 13-JULSKOG USTANKA ITALIJANSKE FAŠISTIČKE JEDINICE U BOKI KOTORSKOJ NIKADA NIJESU IMALE MIRA, ZAHVALJUJUĆI PERMANENTNOM DJELOVANJU PRIPADNIKA NOP-a, KOJI SU ZBOG SNAGE NEPRIJATELJA I NJEGOVE SUROVOSTI UGLAVNOM DJELOVALI U ILEGALI.

POSLIJE RASFORMIRANJA ORJENSKOG BATALJONA ,U MAJU 1942 GOD. MNOGI BORCI DOSPJELI SU U ITALIJANSKE ZATVORE.

ITALIJANSKE OKUPATORSKE VLASTI RIJEŠENE DA NA SVAKI NAČIN USPOSTAVE RED I MIR U SVOJOJ NOVOJ PROVINCIJI ( „PROVINCIA DI CATTARO“), U KOTORU SU POČETKOM FEBRUARA 1943.GODINE, ORGANIZOVALI SUĐENJE VELIKOM  BROJU ISTAKNUTNIH PRIPADNIKA    NOP-a. TO SU     UGLAVNOM BILI BORCI SLAVNOG ORJENSKOG BATALJONA I NEKOLIKO PRIPADNIKA PRIMORSKOG BATALJONA, KOJI SU SE  POSLIJE SNAŽNOG PRITISKA NADMOĆNIJEG NEPRIJATELJA, ILEGALNO VRATILI NA SVOJ TEREN. ZAHVALJUJUĆI OBILATOJ POMOĆI KOJU SU ITALIJANSKE FAŠISTČKE VLASTI IMALE OD STRANE NACIONALISTA I ČETNIKA, BILI SU OTKRIVENI ,A POTOM ZATOČENI U KOTORSKOM ZATVORU.

HRABRO SU PODNOSILI STRAŠNU TORTURU TOKOM VIŠEMJESEČNE ISTRAGE ZLOGLASNOG MUČITELJA RENATA KANDIDE ZVANOG CRNI VITEZ.

ITALIJANSKI PRIJEKI SUD ZA DALMACIJU, IZ ZADRA ,OVAJ PUT JE ZASJEDAO U KOTORU. NA SMRT JE OSUDIO 58 ZATVORENIKA A NJIH 30 NA DUGOGODIŠNJU ROBIJU.

PREMA PRESUDI, IZREČENOJ 8 JANUARA 1943 GODINE, 11 FEBRUARA U LIPCIMA STRIJELJANI SU: BRAĆA SAVO I VUKO BEĆIR PRIPADNIOCI GRBALJSKE ČETE PRIMORSKOG BATALJONA I ISTAKNUTI „ORJENCI“: OBRAD DABOVIĆ, PASKO DABOVIĆ, DUŠAN SAMARDŽIĆ, LAZAR SAMARDŽIĆ, MARKO POPIVODA, SIMO SIJERKOVIĆ I NIKOLA ŠABANOVIĆ.

DOK SU IH FAŠISTI VODILI IZ ZATVORA KROZ GRAD PREMA BRODIĆU U PRISTANIŠTU, ZAČULA SE NJIHOVA PJESMA . SA OBIJE STRANE ULICE KOJOM SU IH VODILI, NAROD JE SLUŠAO KROZ ZATVORENE PROZORE PJESMU NA SMRT OSUĐENIH. BILI SU VEZANI ….“

NA STRATIŠTU SU SVI DEVETORICA UMIRALA PRKOSNO. JEDNI SU PJEVALI, A DRUGI KLICALI PARTIJI I SKOROJ POBJEDI. VEĆINA  SU ODBILI VJERSKI OBRED. ODBILI SU VEZIVANJE OČIJU.

NJIHOVO DOSTOJENSTVENO DRŽANJE PRED NEPRIJATELJSKIM CIJEVIMA (KAKO JE OČEVIDAC POP JOVO RADULOVIĆ KASNIJE SVJEDOČIO) NAJVEĆA JE LEKCIJA IZ PATRIOTIZMA SVIM GENERACIJAMA POSLIJE NJIH DO DANAS, KAO I ONIMA KOJI DOLAZE POSLIJE NAS.

SLAVA IM I HVALA, poručio je JOVO M.BECIR, PREDSJEDNIK UBNOR-a i ANTIFAŠISTA  KOTOR