MARIJANA GORANOVIĆ LICE CRNOGORSKOG PARASPORTA

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Postoje sportistkinje čiji rezultati prevazilaze zbir medalja i plasmana, jer njihov put ne govori samo o sportu, već o društvu u kojem su se formirale, o sistemu koji ih je pratio i o ličnoj odluci da se ostane ponosan ali i borben u okolnostima koje često nijesu bile naklonjene. Marijana Goranović pripada toj vrsti izuzetnih ličnosti. Njeno ime se u Crnoj Gori ne vezuje samo za rezultate u bacanjima, već za čitav proces izgradnje parasporta, u vremenu kada su se temelji parasporta oblikovali bez oslonca na sistem i bez sigurnih pretpostavki oslanjajući se prije svega na vjeru pojedinaca i njihovu istrajnost. Njena sportska priča nije nastala u uređenim uslovima, niti u ambijentu koji je obećavao brze uspjehe. Počela je 2007. godine na improvizovanom poligonu tadašnje škole za đecu sa invaliditetom u Podgorici, današnjeg Resursnog centra, u okolnostima koje su više podsjećale na borbu za osnovne uslove nego na sistemski sport. Nije bilo standardne opreme, nije bilo infrastrukturne podrške, niti jasnog puta kojim se ide. Postojala je  međutim, jasna volja da se pokuša i čovjek koji je znao da prepozna potencijal. Profesor fizičkog vaspitanja Igor Tomić otvorio je Mariji vrata parasporta u trenutku kada je taj prostor u Crnoj Gori tek dobijao svoje pravne i sportske okvire.

Od tih početnih dana, parasport za Mariju bila je prilika za takmičenje, ali i polje lične afirmacije i dokaz da sport pripada svima koji su spremni da mu se posvete. Kako su godine prolazile, paralelno sa njenim razvojem rastao je i parasport u Crnoj Gori. Ono što danas djeluje kao sistem, tada je bilo niz pojedinačnih napora, improvizacija i stalne potrebe da se traže rješenja tamo gdje ih nije bilo. Marijana je vrlo rano pokazala da posjeduje ono što se ne može naučiti dosljednost. Njena posvećenost treningu, spremnost da prihvati napor i sposobnost da se nosi sa pritiskom izdvajali su je i u okviru šire sportske scene. Nastup na Paraolimpijskim igrama u Londonu 2012. godine bio je logičan ishod takvog puta, ali i snažna potvrda da Crna Gora ima parasportistkinju sposobnu da se ravnopravno nosi sa svjetskom konkurencijom. Nastupi u Rio de Žaneiru 2016. i Tokiju 2021. godine dodatno su učvrstili njen status. Tri uzastopna učešća na Paraolimpijskim igrama nijesu samo lični uspjeh, već i dokaz kontinuiteta koji je rijedak čak i u daleko razvijenijim sportskim sredinama. U parasportu, đe su uslovi često zahtjevniji, takav kontinuitet govori o potpunoj posvećenosti i disciplini koja traje godinama.

Važan iskorak u njenoj karijeri dogodio se u trenutku kada je počela saradnju sa trenerom Veljkom Čegarom, trenirajući u punoj integraciji sa atletičarima bez invaliditeta. Taj period donio je viši nivo profesionalizma, zahtjevnije treninge i dodatno učvrstio njenu poziciju na međunarodnoj sceni. Upravo tada postalo je jasno da parasport ne smije biti izolovan, već ravnopravan dio ukupnog sportskog sistema. Dvije evropske medalje koje je Marijana osvojila predstavljaju istorijski uspjeh za crnogorski parasport. Njihova vrijednost ne ogleda se samo u sportskom rezultatu, već u simbolici u potvrdi da se dugogodišnji rad može pretočiti u međunarodno priznanje i da parasportisti zaslužuju jednaku pažnju i poštovanje. Za Mariju, parasport nikada nije bio samo arena za osvajanje medalja. On je postao prostor lične slobode, samopotvrđivanja i društvene vidljivosti. Kroz sport, osobe sa invaliditetom dobijaju priliku da budu prepoznate po sposobnostima, a ne po ograničenjima. U tom smislu, njen put ima širi značaj on pokazuje kako parasport mijenja percepciju, otvara vrata društvene uključenosti i gradi samopouzdanje koje se prenosi i van sportskih borilišta.

Iza svakog rezultata stoji mreža ljudi bez kojih ovakav put ne bi bio moguć. Marijana to nikada nije zaboravila. U njenoj priči jasno se prepoznaje zahvalnost prema onima koji su je pratili od početaka  trenerima, porodici, sportskim saradnicima. Ta podrška nije bila samo logistička, već i moralna, naročito u trenucima kada je put bio zahtjevniji nego što je to javnost mogla da vidi. Kao aktivni posmatrač crnogorske sportske scene, u Mariji Goranović ne vidim samo uspješnu parasportistkinju. Vidim primjer kako se ličnim radom i dosljednošću može pomjerati granica sistema. Njena karijera pokazuje da parasport nije marginalna oblast, već prostor u kojem se oblikuju vrijednosti jednakosti, upornosti i odgovornosti. Danas, kao nosilac statusa vrhunskog sportiste Crne Gore, Marijana Goranović predstavlja jedan od stubova crnogorske paraatletike. Njena karijera je dokaz da veličina sportiste ne zavisi od zemlje iz koje dolazi, već od načina na koji nosi svoj put. Njeni rezultati ostaju trajno upisani u istoriju sporta, ali ono što ostaje jednako važno jeste uticaj koji ima na generacije koje dolaze. Njena priča jasno pokazuje da pravi uspjeh dolazi postepeno ali sa puno odricanja. On se gradi godinama, kroz svakodnevni rad i spremnost da se istraje da se vjeruje u sebe ali i da budeš najbolji. Marijana Goranović ostaje simbol parasporta u Crnoj Gori, ali i podsjetnik da sport, u svom najdubljem smislu, čini važan proces koji oblikuje ljude i zajednicu u kojoj žive.