MUZEJSKO SVJEDOČANSTVO MOĆI KNJIGE

Draško Došljak – POLIMSKE RIJEČI
MUZEJSKO SVJEDOČANSTVO MOĆI KNJIGE

Mr Željko Rutović

Sa Draskom Došljakom treba imati i izgraditi kulturološko srodstvo po izboru  knjiga koje on u širokom kritičko – profesionalnom  iskustvu predstavlja javnosti. I to veoma zapaženo kako u Crnoj Gori tako i u  regionu.
To čini  decenijama profesorski lucidno, intelektualno vispreno , tematski raznorodno i akademski koncizno. Baš onako kako nalagaše antička svetkovina misli, duha i riječi. Baš onako kako traži ta vječna agora smisla kojoj se on bićem svoga postojanja i predaje i  sa te agore u nasljeđe ostavlja  riječi koje traju.
No, profesor Dosljak u svom stilu, ne nameće se kao učitelj drugih, cijeneći i motivišući da svaki čovjek treba da drži do svog estetsko – kritičkog  izbora. Protiveći se sterilnosti teorije u vremenu površnosti izgubljenih identiteta, on nenametljivo, ali ubjedljivo, širi horizonte snage riječi mislećeg bića, koje  slavi knjigu tu zadužbinu civilizacije progresa naprednog čovječanstva.
A toj zadužbini velika nepresušna književna   dolina Lima dala je i daje najbolje od svog intelektualno-duhovnog bića. Potvrđuje to i Draško Došljak novom knjigom, hronikom – panoramom književnog života jednog vremena. Na tom vremenu ispisivana je istorija, kultura, tradicija, estetika. Polimske riječi suvi žig književne riječi. Iz doline te riječi ostala su trajna svjedočanstva kao žive slike našeg ontološkog  prapostojanja. U tim slikama prepliću se naši mitovi, sudbe, nade, naše borbe i boli, eros i tanatos. I  sve sa obilježjem utisnute  riječi, koja nas prati od rođenja do smrti. A posle smrti, živi ta riječ da zbori ko smo i odakle smo. Iz koje doline i sa kojih brda. Da govori o našoj kosmogoniji između zemlje i neba, između kojih je impozantna limska književna dolina, taj Olimp riječi. Književne i svekolike.
Polimske riječi. Draško Došljak. U naoko  malo esejističke i kritičke riječi našlo se je sve. Ljudi i knjige.Vez satkan od velikana imena, riječi,  duha, misli… Vez analize i kritike. Dijalektičko jedinstvo. Poveznica riječi i čovjeka. Čovjeka sa čovjekom i čovjeka sa nutrinom bića svog. Čitalac na taj način kao vrijednost, kao pouku, ima uvid u  Draškov  muzej tekstova  kao zavodljivu registraturu šire slike života, literature i umjetnosti, koja bi trebalo da nas oblikuje, edukuje i prosvjetljuje. Zbog nas. Zbog naše budućnosti. Zbog kulture sjećanja na književnu prošlost bez koje nema naše sadašnjosti. Zbog vrijednosti logosnog duha smisla.
Književnog, prosvetiteljskog , kulturološkog, cvilizacijskog, konačno svega onog što prije i posle svega jesu Polimske riječi.