Rakočević: Svaki dan bjekstva pogoršava pravnu situaciju

Prema riječima izvora Pobjede iz bezbjednosnog sektora, Miloš Medenica je Crnu Goru napustio preko ilegalnog graničnog prelaza i otišao u Srbiju, gdje će, kako se navodi, pomoć dobiti od uticajnih ljudi u toj državi sa kojima njegova majka ima konekciju

Bjekstvo Miloša Medenice, neposredno prije izricanja prvostepene presude kojom je osuđen na više od deset godina zatvora, ogolilo je strukturne slabosti sistema – sudsku neefikasnost, ograničene zakonske mogućnosti policije i nepreciznu raspodjelu odgovornosti.

Koliko je sistem oslabio moglo se zaključiti iz prebacivanja odgovornosti između Uprave policije i Višeg suda, čija saopštenja jasno ukazuju na institucionalnu neusklađenost.

Kriminolog Velimir Rakočević kazao je da je slučaj Miloša Medenice otvorio brojna pitanja, ali i podsjetio na pravilo da se posljedice slabosti sistema najčešće manifestuju tek kada je šteta već učinjena.

Prema riječima izvora Pobjede iz bezbjednosnog sektora, Miloš Medenica je Crnu Goru napustio preko ilegalnog graničnog prelaza i otišao u Srbiju, gdje će, kako se navodi, najrealnija opcija, pomoć dobiti od uticajnih ljudi u toj državi sa kojima njegova majka ima konekciju.

Policija je u srijedu veče započela potragu za Milošem Medenicom, sinom nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, nakon što mu je Viši sud odredio pritvor zbog bjekstva, poslije izricanja prvostepene presude kojom je osuđen na deset godina i dva mjeseca zatvora.

Policijski službenici su u srijedu oko 16 časova došli do stana Miloša Medenice pod Goricom i bezuspješno pokušali da mu uruče rješenje o pritvoru i sprovedu ga u UIKS. Na vratima ih je dočekala njegova supruga, koja je saopštila da je Miloš otišao u Viši sud na izricanje presude.

Kako Medenica nije prisustvovao izricanju presude, policija ga je potražila u podgoričkom naselju Zagorič, u kući njegove majke Vesne Medenice, koja je istom presudom osuđena na deset godina zatvora, ali uz povlasticu da odluku Apelacionog suda čeka na slobodi.

Naime, sutkinja Vesna Kovačević je Vesni Medenici odredila mjeru zabrane napuštanja Kolašina, uz oduzimanje pasoša. Medenica je u srijedu veče otišla u Kolašin koji, po nalogu sutkinje Vesne Kovačević neće smjeti da napusti do odluke drugostepenog Apelacionog suda. Pobjedi je rečeno da je kuća Vesne Medenice u Kolašinu od jutarnjih sati bila okružena policijom.

Kako Miloš Medenica nije pronađen ni u Zagoriču, policija je započela intenzivnu potragu, a juče ujutro Viši sud je izdao naredbu da se za njim raspiše nacionalna potjernica.

POMJEREN FOKUS

Kriminolog Rakočević je ukazao da ambijent koji je stvoren bjekstvom Medenice pomjera fokus sa suštine problema koji se ogleda u sporosti postupaka, zakonskih ograničenja i realnih dometa mjera nadzora, na traženje pojedinačnog krivca, što dodatno zamagljuje uzroke koji su omogućili da do bjekstva uopšte dođe.

“Pogrešno je i nekorektno odgovornost za nedavni bijeg lica pod mjerama nadzora prebacivati na policiju, jer policija u takvim slučajevima postupa isključivo u okviru zakonom propisanih ovlašćenja, dok je problem mnogo dublji i ima sistemski karakter”, kazao je on.

Rakočević podsjeća da alternativne mjere pritvoru nijesu pritvor i da ne podrazumijevaju 24-časovni fizički nadzor policije nad licem.

“Kada sud izrekne neku od alternativnih mjera pritvoru, mora biti jasno da lice, ukoliko ima namjeru, u svakom trenutku može pobjeći. Policija nema zakonsko ovlašćenje da obezbjeđuje permanentni nadzor nad takvim licima, jer bi to predstavljalo prekoračenje ovlašćenja i grubo zadiranje u prava osobe koja još nije pravosnažno osuđena”, kazao je Rakočević.

On pojašnjava da se ove mjere kontrolišu povremeno, bilo terenskim obilascima ili, ukoliko sud to odredi, elektronskim nadzorom, ali da ni elektronski nadzor nije apsolutna garancija da do bijega neće doći.

Prema njegovim riječima, ključno pitanje odgovornosti leži u sporosti sudskih postupaka.

“Ne može se odgovornost prebacivati na policiju zato što ona nije u mogućnosti da fizički spriječi bijeg lica koje formalno nije u pritvoru”, istakao je.

Rakočević naglašava da bi zahtijevanje stalnog fizičkog nadzora nad svim licima pod mjerama praktično značilo angažovanje desetina ili stotina policijskih službenika po jednom predmetu, što je neizvodljivo i suprotno smislu alternativnih mjera.

Govoreći o navodima da je lice moglo napustiti državu koristeći ličnu kartu, Rakočević ističe da je legalan prelazak granice bio nemoguć, jer se takva lica nalaze u evidencijama, ali da uvijek postoji mogućnost ilegalnog prelaska van zvaničnih graničnih prelaza.

“Ovo nije scenario kakav smo imali u nekim ranijim slučajevima. Smatram da bi za ovo lice bilo racionalno i u njegovom interesu da se što prije preda, jer će mu svaki dan u bjekstvu samo pogoršavati pravnu poziciju”, kazao je.

On podsjeća da, u slučaju izrečene kazne preko pet godina zatvora, pritvor po sili zakona slijedi do pravosnažnosti presude, te da je šteta već načinjena, ali da je ona kratkoročnog karaktera u poređenju sa dugoročnim posljedicama.

Portl Analitika